Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, koja ove godine pada 5. ožujka u Katoličkoj crkvi započinje korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs.
Od kraja 11. stoljeća vjernici se na taj dan posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica. Taj pepeo označava ozbiljnost i pokoru, čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće.
Porijeklo imena Čista srijeda ima više teorija. Jedna od njih je da se toga dana pepelom detaljno čistilo kućno posuđe, a druga, vjerojatnija teorija je ona da su vjernici od toga dana pozvani raditi na čistoće svoje duše u čemu im pomaže korizmena pokora.
“O porijeklu Pepelnice ne možemo govoriti ne vratimo li se na sakramentar Gelasianum (cca. 7. stoljeće) koji nam čuva svjedočanstvo o tome kako su na današnji dan grešnici započinjali javnu pokoru koja bi završavala ponovnim primanjem u zajednicu na Veliki četvrtak. Iako u obredu koji se nalazi u Gelasianumu ne nalazimo i gestu pepeljenja, ovaj sakramentar čuva svjedočanstvo o tome kako se zajednica nije odricala onih koji su zgriješili već ih je preporučivala Gospodinu. Tako su se u Rimu tijekom sedmog stoljeća neki pokornici toga dana ispovjedili (kako bi mogli pristupati svetoj pričesti), oblačili bi se u kostrijet i posuli glavu pepelom (u znak pokore)”, stoji na službenim stranicama Zagrebačke biskupije.
Iako se formula blagoslova pepela susreće u Rimsko-germanskom pontifikalu (9. st.) kao dodatak redu pokore, obred je sigurno puno stariji budući da se u jednom Antifonaru iz osmog stoljeća (Mont-Blandin) nalazi četiri molitve za blagoslov pepela čiji tekst se sačuvao i nakon izdanja Rimskog misala nakon Tridentskog sabora.
Svakako valja spomenuti i Ordines Romani XI (8. st.) koji svjedoči da je papa na Pepelnicu slavio misu kod svete Anastazije (postajna liturgija) te da dominus pontifex (ad altare ad sanctam Anastasiam) dat cinerem, a Ordines Romani XII propisuje da papu na Pepelnicu kod svete Anastazije pepeli prior episcoporum, a pri tome je izgovarao riječi koje čujemo još i u današnjem obredu: ‘Memento quia pulvis es et in pulverem reverteris – Spomeni se da si prah i da se u prah vraćaš’. Nakon toga papa bi pepelio biskupe i ostali kler.
Godine 1091. održao se sabor u Beneventu i tada je papa Urban II. odredio da svi, i klerici i laici, prime na Čistu srijedu pepeo na glavu, objašnjavaju iz Zagrebačke nadbiskupije.
Pepelnica ili Čista srijeda i Veliki petak jedini su dani u godini kada Crkva propisuje strogi post i nemrs. Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znači da se katolici od 18. do 60. godine života (s izuzetkom bolesnika) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne isključuje i druge oblike odricanja (gledanje TV, izbjegavanje zabava i slično). Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi, znači odricanje od mesa, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina. Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje ‘molitvu, post i dobra djela’.
U korizmi se brojni kršćani svih 40 dana odreknu nečega što im je osobito drago. Neki si zadaju osobitu pokoru, odluče se osloboditi nekoga grijeha i pogreške. Također, velik broj kršćana odluči da će u korizmi svaki dan desetak minuta čitati Sveto pismo, dok djeca obično odluče da će se odreći slatkiša i bombona, nekih igara… Neki pak odluče svaki dan, ili nekoliko puta tjedno, poći na svetu misu.
Vrijeme priprave za Uskrs završava na Veliku subotu, točnije Vazmenim bdjenjem.
