Danas slavimo Nedjelju muke Gospodnje ili Cvjetnicu. Današnjim danom započinjemo Veliki tjedan, neposrednu pripravu za Uskrs.
U liturgiji se sjećamo Isusova svečanog mesijanskog ulaska u Jeruzalem, u koji je ušao jašući na magarcu, dok ga je narod pozdravljao mašući palminim granama i pozdravljajući ga kao Mesiju, Davidova sina.
U crkvama se na misama pjeva muka. Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. stoljeća skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem.
Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9. stoljeća odakle se proširio po cijeloj Crkvi. Po uzoru na Jeruzalem misno slavlje započinje procesijom s maslinovim ili palminim grančicama, a kod nas ponekad i grančicama od nekog drugog svježeg grma, koje su znak naše odanosti Kristu Kralju. Tim činom se ponavlja gesta oduševljenja naroda koji je Isusa dopratio iz Betanije u grad Jeruzalem. Grančicama iz procesije okitit će se križ ili sveta slika u kući i ona će biti znak i podsjećati nas da ostanemo vjerni Kristu Isusu sve do druge Cvjetnice.
Običaj umivanja u cvijeću
Cvjetnica počinje i lijepim pučkim običajem, umivanjem u cvijeću. Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Cvijeće se ubere dan prije i to ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće. Potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani.
Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću te slaviti Uskrs. Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti.
Četiri činjenice o Cvjetnici koje bi svaki katolik trebao znati
Sestre dominikanke na društvenim su mrežama objavile četiri činjenice o Cvjetnici koje bi svaki katolik trebao znati.
Palme
Palme (engleski – Palm Sunday) simboliziraju mir i pobjedu (u našim krajevima koriste se maslinove grančice i cvijeće – Cvjetnica). U Isusovo je vrijeme bio običaj da ljudi odaju počast polaganjem palminih grana—ili čak odjeće—pred ljudima kojima se duguje veliko poštovanje. Evanđelje po Ivanu govori o tome kako je Isus dočekan u gradu samo nekoliko dana prije svoje smrti: “Kad je silno mnoštvo koje je došlo na blagdan čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmine grane, iziđe mu u susret i povika: ‘Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov.’” (Ivan 12,12-13)
Procesija
Na Cvjetnicu vjernici dobivaju grančice na početku mise nakon koje slijedi procesija. Čineći to, pozvani smo ponoviti Isusov ulazak u Jeruzalem. Cvjetnica se kroz povijest Crkve obilježavala na različite načine. Crkva je standardizirala i pojednostavila tradiciju Cvjetnice 1955.S time je došla mogućnost organizirane procesije koja počinje negdje izvan crkve, svečane procesije koja počinje izvan crkve, svečane procesije koja počinje unutar crkve ili je jednostavno nema.
“Radosna klicanja na Isusovom ulasku u Jeruzalem, praćeni njegovim ubrzim poniženjem. Blagdanski krici praćeni brutalnim mučenjem. Ovo dvostruko otajstvo prati naš ulazak u Veliki tjedan svake godine, što se odražava u dva karakteristična trenutka današnjeg slavlja: početnoj procesiji s palminim grančicama i svečanom čitanju Muke Gospodnje.” – Papa Franjo (14. travnja 2019.)
Ulazak u Jeruzalem
Kristov ulazak u Jeruzalem bio je najavljen u Starom zavjetu. “Raduj se, kćeri sionska! Kliči od radosti, kćeri jeruzalemska! Gle: tvoj kralj dolazi k tebi, pravedan je spasitelj. Ponizni, i jaše na magarcu, na magaretu, ždrijebu magaričinom.” – Zaharija 9,9
Vrijeme za razmišljanje
Cvjetnica je vrijeme za razmišljanje prije Velikog tjedna o Muci Isusa Krista.
