Blagdan svetog Petra i Pavla slavi se svake godine 29. lipnja. Smatra ih se prvim utemeljiteljima kršćanske Crkve.
Petar je zaštitnik klera, ribara i pokajnika, dok je Pavao zaštitnik teologa, katoličkog tiska i tkalaca.
Sveti Matej je u svom Evanđelju zabilježio kako su Petar i njegov brat Andrija pozvani u apostolsku službu kad ih je prolazeći pokraj Galilejskog mora opazio Isus te ih pozvao da pođu za njim.
U biblijskim izvještajima o Kristovoj muci svima je poznato Petrovo obećanje vjernosti, njegovo nijekanje i njegovo iskreno kajanje.
Prema predaji u Rimu je bio optužen za bacanje uroka na jednu od carevih ljubavnica. Uhićen je i bačen u tamnicu te je naposljetku išiban i raspet naglavce na križ. To je učinjeno na njegovo traženje jer nije sebe smatrao dostojnim da umre jednako kao Krist.
U umjetnosti se sveti Petar obično prikazuje kako drži ključeve neba. Također, prikazuje se i s ribom u ruci, kao ribar ljudskih duša. Povremeno se pokraj njega prikazuje i pijetao kao podsjetnik na njegovo nijekanje Krista.
Pavao se prvo zvao Savao (Šaul). Zahvaljujući Djelima apostolskim svetog Luke i novozavjetnim poslanicama koje je sam napisao, lik svetog Pavla zasigurno je najpoznatiji od svih likova Kristovih sljedbenika iz prvog stoljeća.
Bio je Židov i progonio je kršćane. Na putu prema Damasku, gdje je trebao uhititi malu kršćansku zajednicu, zabliještilo ga je veliko svijetlo s neba od kojeg je oslijepio. Prilikom pada na zemlju čuo je Isusove riječi: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”. Nakon dolaska u Damask, Savao prihvaća kršćanstvo, dade se krstiti i uzima ime Pavao.
Nakon povučena života u pustinji, pridružio se Kristovim učenicima i postao najvećim širiteljem kršćanstvu, a kako je kršćansku poruku prenosio nežidovskom svijetu, stekao je naslov Apostol naroda (pogana).
Pavao je, prema predaji, mučeništvo podnio u Rimu gdje je kao rimski građanin pogubljen s mačem. U umjetnosti se prepoznaje po maču kojim mu je odrubljena glava te po knjizi ili svitku svojih poslanica.
