Na ulazu u Legrad, kod kuće Eko Legrada, zaposlenici Lekom grad i članovi Ekološke udruge Legrad postavili su i okitili majuš, mlado razlistalo drvo, kojega su nekoć iz šume donosili mladići, a raznobojnim ga trakama kitile djevojke.
Nekada su se ljudi oko majuša okupljali u znak zahvale za dar vode bez koje nema života i zato se majuš i kiti pored zdenaca i izvora vode.
Početkom 20. stoljeća ovaj dan bio je pastirski blagdan kojim se slavio početak ljetne dugodnevnice. Proslavljao se održavanjem pastirskih igara i ukrašavanjem stoke, kola, ograda i vratnica zelenilom.
Uz navedeni dan vezivao se još jedan zanimljiv običaj (doduše nešto mlađi od prijašnjih) postavljanja majskog drva ‘majbana, ‘majpana’ (od njemačkog der Maibaum) ili ‘majuša’. Radi se o posječenom, ogoljelom mladom stablu kojemu su se zelene grane ostavljale samo na vrhu i često ukrašavale trakama od papira te cvijećem.
Ovo stablo postavljalo se na početku sela ili na glavnom raskrižju, a sam čin postavljanja često su pratile čitave male svečanosti koje su uključivale okupljanje mladeži te pokazivanje spretnosti i snage mladića penjanjem na ‘majuš’.
Zanimljivo je da je ovaj običaj ostao sačuvan do danas i u Legradu gdje se postavljanje majskog drva održava kao i početkom stoljeća, ali se veže uz prvi svibanj kao dan kojim se obilježava Praznik rada.
Majuš će idućih dana plijeniti pažnju svih koji dođu u Legrad te će podsjetiti na ovaj stari običaj.
