Celijakija je kronični poremećaj imunosnog sustava koji pogađa oko jedan posto populacije. Karakterizira je doživotno nepodnošenje glutena u prehrani, bolest uzrokuje upalno oštećenje sluznice tankog crijeva, što dovodi do atrofije sluznice te može izazvati ozbiljne komplikacije ako se ne liječi.
Može biti dijagnosticirana u bilo kojoj dobi. Ipak, svijest o ovome problemu i dubinsko poznavanje problematike još uvijek nije na poželjnoj razini među zdravstvenim djelatnicima u Hrvatskoj. Bezglutenska dijeta je jedina i doživotna terapija za celijakiju, a danas je postala prehrambeni odabir i šire populacije.
Ipak, principi stroge bezglutenske prehrane znatno su kompleksniji od povremenog odabira bezglutenskih proizvoda koji postaju sve zastupljeniji na policama trgovina, istaknuto je na multidisciplinarnom stručnom skupu ‘Celijakija u odraslih: nedovoljno prepoznat javnozdravstveni problem’, održanom nedavno u organizaciji Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskog liječničkog zbora.
Dijagnoza celijakije postavlja se patohistološkom verifikacijom atrofije tankog crijeva i određivanjem protutijela na tkivnu transglutaminazu u krvi, što je potrebno učiniti prije isključivanja glutena iz prehrane, objasnila je internistica Silvija Čuković Čavka.
Genetski testovi mogu pomoći u dijagnostici, osobito kod osoba koje su već započele bezglutensku prehranu, imaju nekonzistentne rezultate testova ili kod obiteljskog probira na genetsku predispoziciju.
Rizik od razvoja celijakičnog hepatitisa
Kliničke manifestacije u odrasloj populaciji vrlo su različite te uključuju i one tipične za celijakiju, no bolest se može prezentirati i neuobičajenim kliničkim slikama, upozorila je internistica Ivana Knežević Štromar govoreći o poremećaju jetrenih enzima.
Celijakični hepatitis očituje se povišenim vrijednostima jetrenih enzima ALT i AST kod osoba s dijagnosticiranom celijakijom te se poboljšava uvođenjem bezglutenske dijete.
Prevalencija povišenih aminotransferaza kod aktivne celijakije varira od 10-60 posto, a celijakija može biti prisutna s drugim autoimunim bolestima jetre.
Prisutna je u četiri do šest posto bolesnika s autoimunim hepatitisom, jedan do sedam posto s primarnom bilijarnom kolangiopatijom i dva do tri posto s primarnim sklerozirajućim kolangitisom.
Osobe s celijakijom imaju veći rizik razvoja nealkoholne masne jetre (NAFLD), zahtijevajući pažljiv dijagnostički i terapijski pristup. Knežević Štromar ističe kako pravovremena dijagnoza celijakije i uvođenje bezglutenske dijete, može prevenirati razvoj komplikacija bolesti, uključujući i celijakični hepatitis.
Zahvaća i živčani sustav
Iako se prethodno shvaćala kao bolest koja pripada sferi gastroenterologije, sve se više razmatra i kao neurološka bolest.
Velik broj bolesnika javlja se neurologu zbog kliničkih manifestacija sekundarnih deficita vitamina i oligoelemenata u sklopu sindroma malapsorpcije, upozorava neurologinja Ervina Bilić. Važno je imati na umu i kliničke entitete u kojih autoimuno događanje prvo djeluje protiv središnjeg živčanog sustava, a tek potom u tankom crijevu, tako da prva manifestacija ovog spektra bolesti može biti poremećaj koordinacije ili druga neurološka klinička slika, ovisno o dijelu živčanog sustava koji je zahvaćen.
Probir na celijakiju
Liječnice obiteljske medicine Venija Cerovečki i Ana Mašić Prpić u svojem su predavanju objasnile kome je potrebno učiniti probir na celijakiju u ordinaciji obiteljske medicine.
Istaknule su kako se u populaciji od 2000 pacijenata za koju skrbi obiteljski liječnik, s obzirom na prevalenciju celijakije u Hrvatskoj i svijetu, može očekivati 20 pacijenata s neliječenom celijakijom.
Neliječena celijakija smanjuje kvalitetu života i povećava rizik od komplikacija i malignih bolesti. Prepoznavanje i probir treba provoditi prema gastroenterološkim smjernicama, koristeći antitijela na tkivnu transglutaminazu (tTG) i ukupni IgA. Genetičko testiranje je također ponekad korisno u daljnjoj dijagnostici. Timski i interdisciplinarni pristup, uz dobru komunikaciju između liječnika i pacijenta, ključan je za unapređenje skrbi i kvalitete života oboljelih, ističu liječnice.
Komplikacije celijakije, poput malapsorpcije, malnutricije, intolerancije laktoze, ali i zloćudnih bolesti našle su se u fokusu predavanja gastroenterologinje Dore Grgić.
Celijakija često prvo uzrokuje laboratorijske znakove malapsorpcije, a kasnije klinički očit malapsorpcijski sindrom. Anemija je česta komplikacija zbog nedostatka željeza, folne kiseline i vitamina B12. Malapsorpcija kalcija i vitamina D dovodi do osteopenije i osteoporoze, povećavajući rizik od prijeloma. Nedostatak vitamina K može uzrokovati poremećaje zgrušavanja krvi, a malnutricija se manifestira gubitkom težine, edemima i zastoju u rastu kod djece. Celijakija također može uzrokovati intoleranciju laktoze i povećati rizik od refraktorne bolesti i različitih malignih bolesti.
Je li bezglutenska prehrana zdrava za sve?
Klinička nutricionistica Darija Vranešić Bender istaknula je kako se prehrana bez glutena provodi i kod drugih autoimunih bolesti poput Hashimotova tireoiditisa, multiple skleroze, sindroma iritabilnog crijeva, eozinofilnog ezofagitisa te upalnih bolesti crijeva.
Dokazi za primjenu u tim indikacijama su ograničeni, no iskustveno i u pojedinačnim kliničkim slučajevima mogu se očekivati povoljni učinci.
Dermatitis herpetiformis je kožna manifestacija celijakije koja se očituje crvenilom, urtikarijom i papulama, najčešće na zglobovima poput koljena i laktova, a kožne promjene povlače se eliminacijom glutena iz prehrane.
