Božićno vrijeme na poseban način svijet čini boljim, ljepšim i plemenitijim. Iako već nekoliko godina maštamo o bijelom Božiću, njegova bit – rođenje Isusa Krista na pomalo neprimjetan način to bjelilo snijega usađuje u naša srca i rađa univerzalno dobro. O biti Božića, dobroti, osobnoj vjeri, ali i o Župi Presvetog Trojstva u kojoj marljivo djeluje svjedoči nam župnik, vlč. Kristijan Stojko, ujedno i upravitelj svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.
Poštovani vlč. Kristijane, rođeni ste u Međimurju, a službujete u srcu Podravine. Ukratko se predstavite čitateljima portala Klikaj.hr. koji vas možda još nisu imali prilike upoznati na ovakav način.
Rodom sam iz jednog pitomog međimurskog sela pokraj rijeke Mure, selo se zove Hlapičina. Tamo sam odrastao i danas rado volim otići u posjet svojim roditeljima, bakama i rodbini. Zaređen sam za svećenika 2013. godine u varaždinskoj katedrali. Mladu misu proslavio sam u rodnoj Župi Svetog Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri. Prva služba župnog vikara ili kapelana bila je u Zagrebačkoj nadbiskupiji u Župi Isusova Uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu gdje sam proveo tri lijepe godine. Nakon toga sam bio poslan za župnog vikara upravo u Ludbreg gdje sam proveo također tri godine. Zapravo, tijekom šest godina svećeništva bio sam župni vikar u dvije različite župe što me obogatilo i pripremilo za daljnji pastoralni rad. Najviše sam radio s krizmanicima i mladima. Nakon toga, biskup Josip Mrzljak poslao me u Hrvatsko zagorje u Župu svete Marije Magdalene u Ivanec, gdje sam kao župnik proveo tri godine. Bio je to prekratki period župničkog službovanja na prvoj župi. Nakon toga, biskup Bože Radoš vratio me natrag u Župu Presvetog Trojstva u Ludbreg i svetište Predragocjene Krvi Kristove te imenovao župnikom moderatorom in solidum zajedno s vlč. Petrom Mlakarom.
Živite svećenički poziv na koji se danas rijetki odazivaju. Kako ste odlučili postati svećenikom?
Svaki svećenik ima svoju životnu priču i svjedočanstvo o tome na koji način je osjetio Božji poziv i zaljubio se u Isusa. Ja sam svoj poziv osjetio krajem osnovne škole na sakramentu svete ispovijedi kada sam se pripremao za sakrament svete potvrde. Osjetio sam Božju ljubav koja je ispunila moje srce. To me potaknulo da počinjem razmišljati o svećeništvu. Isto tako, imao sam dobre primjere svojih župnika u kojima sam vidio radost i zadovoljstvo u služenju. Život u sjemeništu i na bogosloviji pomogao mi je da učvrstim svoj poziv i da ono postane moja životna odluka. Sigurno je da Bog i danas poziva u svećeništvo ili redovništvo, ali mnoštvo sadržaja koje je danas prisutno odvlači mladog čovjeka i čini ga rastresenim pa teško raspoznaje Božji poziv. Zato je nekada dobra i tišina u kojoj se lakše razlučuje poziv. Ako i ti osjećaš poziv za službu Gospodinu, slobodno se javiš svome župniku ili nekome od svećenika koji ti je drag. Isus nikada nije pozivao savršene, nego je usavršavao pozvane. Koliko smo i mi otvoreni Duhu Svetome, toliko nas Božja milost može usavršavati.
Upravitelj ste Župe Presvetog Trojstva kao i svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Kao mladom svećeniku, predstavlja li ova služba određene zahtjevnosti?
Dolazak u Ludbreg pobudio mi je dvostruke osjećaje. S jedne strane, osjećao sam da je nova služba prezahtjevna za mene, da ima kvalitetnijih svećenika koji bi mogli bolje voditi ovu Župu i svetište, a s druge strane, u isto vrijeme osjećao sam i zahvalnost za dar da mogu biti upravitelj jedinog hrvatskog euharistijskog svetišta zajedno s bratom u svećeništvu vlč. Petrom Mlakarom. Velika je odgovornost biti ovdje i voditi Župu i svetište. Župa je poprilično velika, današnji pastoral traži da budemo prisutni među ljudima na svakome području vjerskog i društvenog života, također u svetište dolazi sve više hodočasnika iz Hrvatske što nas posebno veseli i raduje.
Mnogi od naših čitatelja u Ludbreg pristižu jednom godišnje, uoči dana proslave Svete nedjelje, no Ludbreg je vjersko središte tijekom cijele godine. Kakve sadržaje svetište nudi onima koji odluče hodočastiti izvan spomenutih dana Svete nedjelje?
Posljednje dvije godine svake prve nedjelje u mjesecu organiziramo duhovne obnove u Župi i svetištu za naše župljane, a onda i za hodočasnike. Različiti voditelji duhovnih obnova privuku zainteresirane slušatelje, ali isto tako to je prilika za mjesečnu duhovnu oazu u koju svaki čovjek može doći. Program je uvijek isti, započinje u 17 sati katehezom, molitvom krunice, nastavlja se euharistijskim slavljem, nakon kojeg slijedi euharistijsko klanjanje, a vjernici imaju i mogućnost svete ispovijedi. Isto tako, uveli smo hodočasničku svetu misu u subotu prijepodne na koju dolaze ljudi iz drugih krajeva. Pastoralni centar Varaždinske biskupije također nudi svoje sadržaje poput bračnih vikenda, susreta molitvenih zajednica kao što je Zajednica Krvi Kristove ili karizmatskih zajednica kao što je zajednica Kursiljo.
Osim svetištem, Ludbreg se može pohvaliti i aktivnom župnom zajednicom koja djeluje na različitim područjima. Predstavite nam je ukratko.
Župa ima svoj godišnji ritam u kojem se trudimo obuhvatiti sva područja ljudskog života. Svakako, najviše smo usmjereni prema djeci, krizmanicima i roditeljima. U Župi djeluju dva župna zbora – župni zbor Presvetog Trojstva i zbor mladih Trinitas. Zatim imamo jednu lijepu zajednicu ministranata, molitvenu zajednicu Krvi Kristove, prijateljsku zajednicu Kursiljo, mušku zajednicu Svetog Josipa, bračnu zajednicu i župni Caritas. Organiziramo različita jednodnevna ili višednevna hodočašća u svetišta u Hrvatskoj i Europi.
Nalazimo se u vremenu proslave rođenja Isusa Krista. Rođenje pak anticipira smrt i uskrsnuće. Ludbreg na poseban način čuva trajnu Kristovu prisutnost u fizičkom obliku. Krv podsjeća na patnju i muku čime mnogi teolozi opisuju ovaj naš hodočasnički svijet. Na koja pitanja vjernicima otajstvo Božića daje odgovor?
Bog dolazi čovjeku, a to je najveća radosna vijest Božića. Bog želi biti u našem krilu, na našim koljenima, da ga primimo kao što primamo dijete u naručje. Da nam se pogledi sretnu, da vidimo Boga kako nas gleda i kako nas voli. To je prekrasna slika koja nam otkriva da smo Bogu jako važni i dragocjeni. Nastavak Isusovog života samo je potvrda da je Božja ljubav bezgranična. Upravo Krv Kristova u Ludbregu svjedoči nam da smo vrijedni Božje Krvi koja se prolila za naše spasenje. Svaki čovjek ovdje dobiva snagu i nadu na mnoga svoja pitanja i poteškoće.
Otajstvo Božića i dani koje slavimo svijetu daju notu plemenitosti bez obzira na vjersku pripadnost, nacionalnost ili životni stav, no neosporno je da se proslava Božića na svjetskoj društvenoj sceni slavi na temelju kršćanskih vrednota i simbola. Smatrate li da nam se “krade” Božić?
Svjesni smo da se slavlje Božića preselilo na advent i time izgubilo ono što advent donosi, a to je iščekivanje. Zapravo, čovjek je danas prestao biti strpljiv ili iščekivati neki važan događaj. On se treba dogoditi odmah. Tako nas usmjerava duh današnjeg svijeta. Slaviti Božić bez Isusa je slaviti rođendan bez slavljenika. Trebamo se vratiti slavljeniku i zajedno s njime proslaviti Božić.
Dragi vlč. Kristijane, obogatili ste nas svojim promišljanjem i svjedočenjem životnog puta. U ime svih naših čitatelja na tome Vam zahvaljujem! Na kraju, što biste nam poručili povodom nadolazećih blagdana?
Primite radosnu vijest koju vam donose pastiri da se u gradu Betlehemu rodio Spasitelj Krist Gospodin! Svim čitateljima portala Klikaj.hr želim da ovog Božića dožive radost i mir. Čestitam vam Božić i želim vam puno Božjeg blagoslova u novoj 2025. godini.
Foto i video: Dominik Betti
