Boris Jokić je večeras za Dnevnik Nove TV govorio o važnosti obrazovanja, ali i o kukavičluku naših političara.
Na početku je izjavio da će svoje dijete poslati u školu ako postoji javna zdravstvena garancija za 3. c, za njega i za njihovu 60-godišnju učiteljicu, onda da, no tih garancija ni približno nema.
Jokić je rekao kako roditelji nemaju niti najosnovnije preduvjete da donesu odluku poslati dijete u školu.
“Radi se o jednoj od najsramotnijih i najneodgovornijih odluka u povijesti Hrvatske. A svačeg smo se nagledali kao građani i građanke ove zemlje. Naime, radi se o klasičnom prebacivanju vrućeg krumpira iz ruku politike u ruke stotina tisuća građana.To na neki način ne bi trebala biti politika, politika nije samo slikanje po Facebooku i hodanje po “briselski” hodnicima. Politika je prije svega donošenje odluka za devetogodišnjake i devetogodišnjakinje te učiteljice od 60 godina”, kaže Jokić.
Stvar je jednostavna. Ako postoje preduvjeti za školu, onda se u školu mora ići, a ako preduvjeti ne postoje, onda škole nema u fizičkom obliku. Sve ostalo su improvizacije koje ne vode nikamo, vode samo u odmicanju političke odgovornosti u ruke građana, a to obično ne završava dobro.
Jokić je dao prijedlog da se jasno donese plan kojim se ulazi u škole.
“Zamislite da radite u kućanstvu nešto i da kažete da ćete 11. svibnja nešto napraviti za stotine tisuća ljudi i stotine tisuća radnika u obrazovnom sustavu. Kad vas pitaju koji je plan, vi nemate niti “A” od tog plana. Znate što je to? To je neodgovorno ponašanje”, kaže.
Savjetuje da se izradi precizan plan ako postoje preduvjeti za sve učenike i za sve odgojno- obrazovne radnike, onda se u školu treba vratiti, a ako toga nema, onda nema povratka.
“Zamislite da imate 18 godina, i da za mjesec dana završavate školu, a da ne znate ni koje ćete ispite polagati na državnoj maturi, ni hoće li se ti ispiti brojati za upis na fakultet. Radi se o vrlo neodgovornom ponašanju prema ljudima koji su trenutno u najvećem stresu”, ističe Jokić.
Trebalo bi otvoreno reći da se tu radi o djelomičnoj situaciji uzrokovanoj pandemijom koronavirusa, ali i o jednoj drugoj situaciji, a to je da dionici u odgojno-obrazovnom sustavu uopće ne komuniciraju. Odnosno, ministarstvo i visoka učilišta ne komuniciraju u vezi rješenja za mlade ljude.
Učenicima treba dati jasan odgovor. Polažu li se ispiti državne mature, polažu li se samo obavezni predmeti ili samo izborni predmeti, kako se završava škola u strukovnim školama.
Strukovnjaka ima 70 posto u jednoj generaciji. Govori li itko o 10 000 učenika trogodišnjih strukovnih škola, koji također trebaju završiti svoje školovanje?
Jokić kaže da je obrazovna politika jedna od najodgovornijih politika. Poziva sve da sjednu za stol i donesu zajedničke odluke. Trebala bi tri sastanka između ministrice i visokih učilišta da se donese plan kako će se polagati matura i kako će se prijeći na visoko obrazovanje.
Vremena je malo, osmaši tek trebaju upisati srednju školu.
Trenutno ocjenjivanje u višim razredima osnovne škole također nailazi na probleme. Upute koje su dane obrazovnim radnicima nedovoljno su specifične. Njima također treba pomoć.
“Moj apel je svima u odgojno-obrazovnom sustavu da se pokuša regularno završiti godina. Ova godina je po mnogočemu neregularna, no možemo je svi zajedno spasiti na način da dovedemo učenike do kraja školske godine i da se pripremimo za sljedeću školsku godinu. Mene ne zanima je li to HDZ, SDP, Most ili Milan Bandić, to je nevažno. Važno je jedno, kako imati 9 godina sada, kako je biti roditelj, kako je biti učitelj i kako imati 18 godina”, govori Jokić.
Sigurno će ova godina biti specifična po mnogočemu, sigurno će i obrazovni deficit biti takav da je drugačiji od prethodnih godina. Ljudi u školama su pokazali fleksibilnost, roditelji također nevjerojatan angažman, a djeca volju da uče.
“Mi kao društvo sve možemo nadoknaditi, međutim treba postojati plan. Ne mogu se političari i političarke ponašati neodgovorno, zvali se oni Andrej Plenković ili Blaženka Divjak. To je nevažno, jedino je važno da se održi ovaj sustav, da u njemu ne bude kaosa, da funkcionira do kraja.
Pozitivna stvar u ovome je što je ova kriza pokazala kreativnost. Da je škola vrlo važna, da je obrazovanje važno, da digitalna tehnologija može pomoći u školi, ali ne može zamijeniti školu. Da je ljuski dodir u školi najvažniji. Ako nešto možemo naučiti, onda možemo naučiti da je odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj dovoljno fleksibilan.
“Duboko se nadam da postoji mudrosti među tim ljudima koji donose odluke, da sjednu za stol i donesu odluke. Ovo što se sada događa je politički kukavičluk. Ako vas vode ljudi koji su neodgovorni i koji nemaju hrabrosti, nećemo završiti dobro”, zaključio je na kraju.
