Blagdan svete Barbare, omiljene kršćanske svetice, zaštitnice rudara, arhitekata, ljevača i topnika slavi se 4. prosinca. Njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt te je jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.
Prema predaji živjela je u 3. stoljeću u Nikomediji na području današnje Turske. Njen otac Dioskur, bogat i ugledan trgovac purpurom te protivnik kršćana, htio ju je udati za bogatog prosca. Barbara je odbijala prosce te se počela priklanjati grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno.
Kako je bila lijepa, pametna i učena, otac ju je kad bi otišao na put, zbog pretjerane brige da ju netko ne oženi zatvarao u visoku kulu s dva prozora.
U kuli ju je posjećivao kršćanski teolog Origen, koji ju je i krstio. Barbara je na kuli dala napraviti i treći prozor kako bi je podsjećao na Presveto Trojstvo, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje.
Kad se vratio, otac se razbjesnio i predao ju vlastima. Bila je podvrgnuta velikim mukama te je osuđena na smrt. Otac joj je osobno odrubio glavu. No, i njega je stigla zaslužena kazna. Naime, kad se vraćao kući počela je velika grmljavina te ga je pogodila munja i ubila.
Uz blagdan svete Barbare povezani su i adventski običaji pa se tako u nekim krajevima sije božićna pšenica čije su vlati usred zime znak i jamstvo novoga života. Također, u nekim zemljama (posebno njemačkog govornog područja) grančica trešnje, jabuke ili kruške stavlja se u vodu i na toplo kako bi za Božić procvjetala.
Sveta Barbara obično se u ikonografiji prikazuje s kulom ili tornjem s tri prozora, kao znak njezina mučeništva te s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije.
