Blagdan svete Barbare, omiljene kršćanske svetice, slavi se 4. prosinca. Njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt te je jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.
Prema predaji rođena je u 3. stoljeću u Heliopolisu u Egiptu, ili u Nikomediji u Maloj Aziji. Njen otac htio ju je udati za bogatog prosca, no Barbara je odbijala prosce te se počela priklanjati grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno.
Kad bi otišao na put, zbog pretjerane brige da ju netko ne oženi, otac je za Barbaru dao podići bogato opremljenu kulu gdje su je budno čuvali da joj se netko ne približi.
U kuli ju je posjećivao kršćanski teolog Origen prerušen u liječnika, koji ju je i krstio. Nakon povratka, otac ju je predao vlastima te je bila podvrgnuta velikim mukama i osuđena na smrt, a njezin joj je otac osobno odrubio glavu.
No, i njega je stigla zaslužena kazna. Kada se vraćao kući usred strahovite grmljavine pogodila ga je munja i ubila. Zbog te kazne koja ja zadesila njezinog oca, Barbara je postala zaštitnicom topništva, ali i vojnika, vatrogasaca, rudara, arhitekata i ljevača.
Uz blagdan svete Barbare povezani su i adventski običaji pa se tako u nekim krajevima sije božićna pšenica čije su vlati usred zime znak i jamstvo novoga života. Također, u nekim zemljama (posebno njemačkog govornog područja) grančica trešnje, jabuke ili kruške stavlja se u vodu i na toplo kako bi za Božić procvjetala.
Sveta Barbara obično se u ikonografiji prikazuje s kulom ili tornjem s tri prozora, kao znak njezina mučeništva. Katkad nosi kalež i hostiju te je jedina svetica koja ima takve oznake.
Također, njezina je oznaka i paunovo pero, a odnosi se na Heliopolis, njezin zavičaj.
