Blagdan svete Barbare, omiljene kršćanske svetice, mučenice, zaštitnice od nagle i nepripravne smrti, rudara, topnika, arhitekata i vojnika, slavi se 4. prosinca. Jedna je od četrnaest svetaca pomoćnika u nevoljama.
Što se tiče adventskih običaja, sveta je Barbara prva glasnica Božića. U nekim se krajevima sije božićna pšenica čije su vlati usred zime znak i jamstvo novoga života. Također, u nekim se zemljama grančica trešnje, jabuke ili kruške stavlja u vodu i na toplo kako bi za Božić procvjetala.
U tradicijskoj kulturi Hrvatske božićno vrijeme u širem smislu počinje od svete Barbare do Nove godine, a pak u hrvatskim sjevernim krajevima blagdan svete Barbare naziva se i ‘Mali Božić’.
Prema predaji, rođena je u 3. stoljeću u Heliopolisu u Egiptu, ili u Nikomediji u Maloj Aziji. Njen otac htio ju je udati za bogatog prosca, no Barbara je odbijala prosce te se počela priklanjati grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno. Kad bi otišao na put, zbog brige da ju netko ne oženi, otac je za Barbaru dao podići bogato opremljenu kulu gdje su je budno čuvali da joj se netko ne približi.
Barbaru je u kuli posjećivao kršćanski teolog Origen prerušen u liječnika, koji ju je i krstio. Nakon povratka, otac ju je predao vlastima. Bila je podvrgnuta velikim mukama te osuđena na smrt, a njezin joj je otac osobno odrubio glavu.
U ikonografiji se sveta Barbara obično prikazuje s kulom ili tornjem s tri prozora, kao znak njezina mučeništva, a katkad nosi kalež i hostiju.
