Nakon što je završila Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer biologija, Anita Šamonik iz Botova kraj Koprivnice uspjela se zaposliti tek kao zamjena u koprivničkoj Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski i u Osnovnoj školi Fran Koncelak u Drnju. Predavala je biologiju i to je trajalo sveukupno oko dvije godine. Probala je dobiti stalni posao, bilo u školi ili negdje drugdje, ali u tome iz razno-raznih razloga nije uspjela.
Odlučila je otići u inozemstvo, u Njemačku. Odluka je upravo na Njemačku pala jer je tamo imala rodbinu i činilo joj se to kao dobar početak.
– Nakon što sam uvidjela da u Hrvatskoj zaista nemam mogućnosti samostalno živjeti ni funkcionirati, nije trebalo dugo da donesem odluku o odlasku. I nisam požalila – započela nam je svoju priču 33-godišnja Anita, koja je u njemačkom gradu Stuttgartu već oko pet i pol godina.
Posao ju je čekao u Njemačkoj jer je sve dogovorila još kada je bila u Hrvatskoj.
– Zaposlila sam se u jednom trgovačkom centru, a uz to sam dodatno morala raditi još jedan posao u restoranu brze prehrane, budući da mi je glavni posao bio na nepuno radno vrijeme. Nakon što sam uspjela koliko-toliko savladati jezik, koji sam samostalno učila, odlučila sam krenuti dalje te se prijavila u agenciju koja iznajmljuje radnike. Pronašli su mi posao u tvrtki koja me nakon kratkog vremena preuzela te sam tamo i danas – kaže Anita.
Prisjetila se svojih prvih dana i mjeseci u Njemačkoj, a otkrila nam je i kakva joj je situacija danas.
– Najveći problem u početku bio mi je, osim naravno razdvojenosti od obitelji, dečka i prijatelja, jezična barijera, nemogućnost pronalaska stana i općenito početi život potpuno ispočetka. Trenutačna situacija puno mi je bolja nego što je bila po dolasku u Njemačku. To je i normalno jer svaki početak je težak, za neke stvari potrebno je vremena, pogotovo kada s vremenom shvatiš da je ovo zemlja s brojnim mogućnostima koje ako želiš možeš prihvatiti i iskoristiti – govori ona.
Trenutačno je zaposlena u tvrtki koja proizvodi autodijelove na poziciji organiziranja, planiranja izrade različitih internih projekata. Što se tiče primanja, kaže, uvijek može bolje, ali ponekad je sam osjećaj zadovoljstva bitniji od primanja, naglasila je ona.
Opće je poznato da je u Njemačkoj jako teško pronaći stan. Anita je to jako dobro osjetila na svojoj koži.
– Pronalazak stana često je nemoguća misija. Može se gotovo usporediti s pronalaskom posla u Hrvatskoj. Cijene se prilično visoke i stan predstavlja možda i najveći trošak života u Njemačkoj. Što se tiče zarade na mjesečnoj razini, mogu reći da uglavnom nakon plaćanja osnovnih životnih troškova kao što su troškovi stana, hrane i prijevoza, uvijek ostane nešto novaca i za ‘luksuz’ kao što je odlazak u restoran, kino i kafić. Ono što je najvažnije, uvijek ostane novca i za štednju – ističe Anita.
S obzirom na to da živi i radi u Njemačkoj već godinama, jako dobro poznaje prilike koje tamo vladaju.
– Prednost života u Njemačkoj je bolja uređenost cijelog sustava, lakša mogućnost pronalaska posla, mogućnosti napredovanja, obrazovanja te veća sigurnost kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. U Njemačkoj sam se susrela s ljudima različitih kultura, vjera i nacionalnosti. Uglavnom se nitko ne obazire na te različitosti. Što se tiče radnih navika, svakako je istina da ovdje vlada red, rad i disciplina. Ako je pauza u 12, onda se točno u 12 ustaje i ide na pauzu, svaka minuta kašnjenja mora biti opravdana i najavljena – rekla nam je Anita.
Iskreno priznaje da kada je odlazila u Njemačku nije mislila tamo dugo ostati.
– U početku je cilj bio otići na nekoliko godina, zaraditi novac i vratiti se kući. Ali obično ne biva tako. S vremenom sam ovdje stvorila neki svoj život i sada je teško ostaviti sve dobro što se ovdje dogodilo. Ali želja da se jednom vratim, nikako nije skroz nestala – govori ova 33-godišnjakinja, koja trenutačno na stanu živi sa svojim zaručnikom Domagojem, inače iz Koprivnice, a koji je ubrzo nakon nje također došao raditi u Njemačku. Prvo u Karlsruhe, a otprije dvije i pol godine stigao je u Stuttgart.
Otkrila nam je i što bi se moralo dogoditi da se vrati doma, u Hrvatsku, u svoj koprivnički kraj.
– Ponavljam, trenutačno se ne planiram vratiti, osim ako mi netko ne ponudi posao od kojeg mogu pristojno živjeti. A u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti, vjerojatno da. Vidjet ću kako će se stvari razvijati ovdje. Zasad sam jako zadovoljna u Njemačkoj – iskrena je ona i otkrila nam nekoliko zanimljivosti vezane uz život u toj zemlji.
– Rolete se spuštaju isključivo do 22 sata, poslije se ne smijete ‘bučiti, u restoranima i kafićima obično svatko plaća svoj račun neovisno jesu li u braku, prijatelji i slično. Ako vozite u alkoholiziranom stanju i više puta ste uhvaćeni u tome, morate polagati ‘idiot’ test koji će vam izbiti nekoliko tisuća eura iz džepa i često ga nećete proći. Puno je drugačiji život u Njemačkoj, ali kada se čovjek navikne, shvati koliko je dobar. Iako, svima nam je tako, uvijek nedostaje kraj i ljudi koje voliš iz kraja iz kojeg dolaziš – zaključila je Anita Šamonik.
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
