Sa suzama u očima u 33. godini života od seniorskog nogometa oprostio se Alen Šimunić. Nadareni nogometaš iz Hlebina, koji je nosio dres mladih reprezentacija Hrvatske, rekao je ‘dosta’. Posljednjih mjeseci nosio je dres Miklinovca u koji se vratio nakon jedne epizode.
Karijeru je kao i mnogi počeo u Školi nogometa Slavena Belupa. Potpisao je stipendijski ugovor s Farmaceutima, bio na posudbi u tada jakoj Koprivnici, no nikad nije uspio postati profesionalac ‘do kraja’.
Igrao je za Karlovac, Vinogradar, a onda je napravio iznenađujući transfer u Mladost iz Koprivničkih Bregi. Potom je opet nosio dres Koprivnice pa Croatije iz Grabrovnice, molvarske Mladosti, hlebinske Lipe, Miklinovca, Rudara iz Glogovca, Podravca iz Torčeca, pa opet hlebinske Lipe. Poslije toga slijedio je Miklinovec, Žuta podmornica, njegova posljednja stanica na nogometnom putu.
“Čeka me teška operacija kralježnice i dug oporavak, tako da više neću igrati nogomet. Moram čuvati zdravlje. Krenuo sam u mladim uzrastima Slavena, igrao sam za U-16, U-17, U-18, U-19 i U-20 reprezentaciju. Imao sam mnogo trenera, no posebno pamtim Srećka Žuljića i Ivana Gudelja”, rekao je Alen.
Put do zvijezda Alen je tražio preko Karlovca i Vinogradara s kojim je tada igrao 2. HNL, no onda se napravio transfer u Mladost iz Koprivničkih Bregi. To je iznenadilo mnoge. No…
“Ostao sam bez tate s 20 godina. Mama je bila sama i morao sam se vratiti kući kako bih pomogao”, otkriva.
U sjećanju mu je posebno ostala zadnja utakmica za mladu reprezentaciju. Bio je kapetan Hrvatske protiv Engleske u Londonu. Do toga je došao mukotrpnim radom, pripremama, bilo je tu puno odricanja.
“Dosta toga treba ti se poklopiti da bi uspio. Ne žalim za ničim, puno sam prošao”, rekao je Alen.
Najdraži klub uvijek će mu biti Miklinovec, dodao je za kraj.
Ako ga zdravlje posluži, volio bi biti trener jednog dana. No, nek’ on prvo ozdravi, stigne se planirati.
