Novi trener rukometašica Podravke Vegete Željko Babić dao je intervju za službenu klupsku stranicu.
Smjestili ste se i proveli svoje prve radne dane u gradu sporta, gradu za život, našoj maloj Koprivnici. Kakvi su vaši prvi dojmovi?
– Prvi dojmovi su izvrsni i osobito su bliski mom karakteru. Ovo je jedan jako miran grad, nema gužve, sirena, a u kafićima nema glasne glazbe. Jedna kultura koja mi odgovara s obzirom na to da dolazim iz Dalmacije gdje se drugačije živi. Ovo je i grad bicikala pa je sve izuzetno dobro povezano biciklističkim stazama što mi je također jako važno. Sredina u koju sam stigao prije desetak dana osvojila me mirnoćom i sigurnošću pa čak ni policiju dosad nisam imao prilike susresti. Mislim da će mi biti jako lijepo i da su ovo odlični uvjeti koji osiguravaju mogućnost da se fokusiram na rad – rekao je Željko Babić.
U drugom tjednu smo priprema, radi se svakodnevno kroz jedan organiziran i uigran sustav, a i imate sjajan tim s kojim radite od pomoćnog trenera, do kondicijskog trenera, trenera vratara do fizioterapeuta. Kako ste zadovoljni s ekipom i koja su vaša dosadašnja zapažanja?
– Napravili smo uvodni dio gdje smo radili temeljne stvari, počevši od dijela koji je bio informativnog karaktera. Gledali smo već i video te analizirali ekipu te njihove uloge i obaveze u konceptu koji smo zamislili što se tiče napadačke i defenzivne igre. Gledali smo opcije što ćemo i kako igrati i to je prošlo jako dobro, trenirali smo malo više, ali na početku je ekstenzitet uvijek veći nego intenzitet. Sad smo u drugom tjednu gdje smo ušli u specifiku. To je malo agresivniji dio gdje smo počeli malo više trčati, igrati agresivniju obranu i gdje smo počeli raditi udarce na gol. Polako smo došli i do rukometnog dijela, a zadovoljan sam jer su cure izvrsne, motivirane te moram pohvaliti angažman i disciplinu. Ovo je jedna jako dobro sastavljena ekipa, dobro izbalansirana, ali i velik izazov. Vjerujem da nas čeka jedno lijepo iskustvo ne samo igračice nego i stožer, ali i sve one okupljene oko kluba. Na nama je da budemo mudri i da na čelu sa mnom dobro vodimo naše cure.
Što nam možete reći o uvjetima s obzirom na vaša dosadašnja iskustva je li to razina koju ste očekivali?
– Iz moje perspektive, kako ste rekli iako imam iskustva i iz nekih drugih klubova, uvjeren sam kako Podravka ima odlične uvjete i kako se igračice mogu u potpunosti fokusirati na svoj rad i svoj život. Sve je blizu, a prolazno vrijeme od točke A do točke B je svedeno na minimum tako da je sve pristupačno i olakšava rad curama. Nedostatak malih sredina može biti sadržaj jer može izazvati određenu monotoniju osobito u ekipi gdje imamo dosta mladih igračica, ali ni to nije problem jer imamo prekrasne hrvatske gradove na maloj udaljenosti od Zagreba, Čakovca do Varaždina pa je i jedno slobodno prijepodne dovoljno za neku malu promjenu okruženja. Ovo je u svakom slučaju odlično malo mjesto za rad i razvoj.
Bili ste trener rukometaša u prijašnjim sezonama, radili ste u muškom rukometu i kao trener i kao izbornik hrvatske muške reprezentacije. Pred vama je sada otvoreno novo poglavlje i preuzeli ste žensku ekipu i to najtrofejniji ženski rukometni klub RK Podravka Vegeta, bogate povijesti i značajnih rezultata. Je li vam to izazov, odnosno kako gledate na to, jesu li razlike velike?
– Ono što mene vodi manje-više je da ja moram biti bolji trener i moram biti bolji čovjek da bi odlično vodio svoje cure. Uvijek je to jedan izazov i socijalnog i sportskog karaktera. Vjerujem da su problemi i u muškom i u ženskom rukometu slični i da dobar trener to zna prepoznati i anticipirati ih unutar jedne zajednice odnosno sportskog kolektiva. Razlike postoje, međutim ako se postave stvari u jednu rečenicu vjerujem da je jako bitno da trener shvati da mora davati odnosno služiti jer takvo razmišljanje nas čini tolerantnijim, strpljivijim, jednostavnijim, a samim time i boljim trenerima. Jako je važno i kontinuirano razmišljati o socijalnim vještinama te nastojati gledati kako pomoći igračicama kada je to potrebno, a pritom izabrati najjednostavniji način.
Ekipa koju ćemo gledati u narednim sezonama je mlada, puna potencijala i zrcali zaokret koji je napravljen u strategiji. U subotu cure očekuje i prvo zajedničko putovanje u Ljubljanu gdje će se susresti s odabranicama Dragana Adžića, koji osim što je izbornik slovenske reprezentacije sada i vodi slovenske prvakinje. Kako ste zamislili taj dvodnevni sportski posjet?
– Najprije se želim zahvaliti Krimu kao klubu, ali i treneru i izborniku Adžiću na mogućnosti da s njima treniramo i da cure upoznaju odličnog čovjeka i vrhunskog trenera, ali i vrhunske igračice koje će imati važnu ulogu u Europi. Za naše će igračice to biti odlično iskustvo, a isto tako i za mene kao trenera da vidimo iz prve ruke i susreta, koje su stvarne europske vrijednosti i da vidimo te standarde te ih nastavimo graditi dalje i u našem klubu. Važno je da nam to bude jedna nadogradnja i nit vodilja što se tiče igre, ali i treninga. S trenerom Adžićem ćemo napraviti stvari koje smo se dogovorili što se tiče određenih taktičkih segmenata u igri, a na kraju ćemo u nedjelju odigrati i prijateljsku utakmicu. Za nedjelju sa svojim stožerom imam plan kako želimo igrati i to ćemo pokušati sprovesti koliko će to biti moguće, a naravno i koliko nam to protivnik dozvoli. Želimo da igraju sve cure, da nam bude lijepo na putu i da kvalitetno provedemo vrijeme te da se još bolje upoznamo. Cilj je da iskoristimo ovo gostovanje na jedan najbolji način za spoznaju izazova nove sezone, ali i igračkih sposobnosti te standarda europskog rukometa.
Osim rukometa postoji još nešto u čemu zaista uživate i što vam je sada u potpunosti omogućeno u gradu koji je po mjeri za bicikliste pa hoće li biti slobodnog vremena za vaš omiljeni hobi, biciklizam?
– Sigurno da ću se morati prilagoditi radnom vremenu, ali između 13 i 16 sati je vrijeme u kojem igračice imaju popodnevni odmor, a meni otvara prostor za fizičku aktivnost. U mom slučaju je to biciklizam. Imam i cestovni i brdski bicikl tako da ću i slobodno vrijeme koje imam koristiti za to. Uvijek mi dobro dođe za razmišljanje i životni balans s obzirom na to da je ovaj posao jako izazovan i iziskuje puno mentalnog napora i rada. Svaka je takva aktivnost itekako dobra i preporučljiva u svim poslovima koji su takve prirode.
Kakav vas moto vodi u radu odnosno životu, koja bi bila neka vaša vizija ili poruka za kraj našeg razgovora?
– Rekao bih da su to dvije stvari. Vjerujem da je jako bitno da ne zaboravimo ono najvažnije, a to je da smo ljudi i da moramo težiti da budemo dobri ljudi. Važno je biti dobar čovjek u bilo kojoj situaciji. Drugo je ono što je povezano s radom i ustvari je stav koji čini upravo to da se razlikujemo jedni od drugih. ”Što trebam napraviti? Trudim se da uvijek radim i da radna etika bude na maksimumu.” – zaključio je Željko Babić.
Izvor: RK Podravka
