Dino Šipuš je naš novinarski kolega iz Koprivnice. Kako svatko od nas ima neki svoj hobi ili zanimaciju, tako i Dino obožava podvodni ribolov, s kojim se počeo baviti prije 15-ak godina.
– U početku je to sve bilo dosta skromno, a godinama kasnije polako sam krenuo učiti ‘morske cake’ i specijalizirao sam se na podvodni ribolov na hobotnice. More me oduvijek zanimalo, volim roniti i već 20-ak godina ljetujem u Velom Lošinju gdje sam i ove godine s dva prijatelja. Ronim isključivo na dah, dakle bez boca, a za lov na hobotnice nikad ne koristim zabranjena sredstva poput modre galice ili deterdženata, koje neki podvodni ribolovci koriste kako bi hobotnicu istjerali iz rupe – rekao nam je Dino.
Kaže kako je ronio na mnogim mjestima, ali su otoci najveći ‘mamac’ za podvodne ribolovce. Pogotovo to vrijedi za hobotnice koje se zadržavaju blizu otoka, osobito Lošinja, Krka, Mljeta…
– Podvodni ribolov na hobotnice je vještina za koju treba dosta godina iskustva i iskusno oko. Kao što znate, hobotnice posjeduje sposobnost mimikrije (stapanje boje tijela s okolinom), tako da ju je laicima gotovo nemoguće uočiti s površine more, pogotovo bez dobre maske i određenih ‘caki’. One se nalaze na dubini od dva do osam metara, nije ih teško uloviti. Osobno koristim osti, pušku ili kuku. Međutim, teško ih je uočiti.
Dinin prijatelj Zoran Kičin, s kojim trenutno ljetuje, također je pohvatao ‘cake’ potrebne za lov na hobotnice, iako je on više orijentiran na klasični ribolov s kopna.
– Evo baš je prije par dana na ‘divljaku’ upecao oradu, izuzetno kvalitetnu i cijenjenu ribu. Prije nekoliko dana smo u dva sata ronjenja ulovili gotovo četiri kilograma hobotnice, što je zaista uspješan dan za podvodne ribolovce s obzirom na to da je zadnjih par godina hobotnica izuzetno malo – objašnjava Šipuš.
U ljeto 2019. godine ulovio je rekordnu hobotnicu, i to s rukom. Očišćena je bila teška 2,8 kilograma, što je izuzetno rijetko, danas se svaka hobotnica teža od 1,5 kilograma smatra kapitalcem.
– Nažalost, podvodnih ribolovaca je danas sve više, a poštovanja prema moru gotovo da i nema. Stranci iz mora vade hobotnice koje su male, stare tek nekoliko mjeseci, dok ja iz mora ne vadim hobotnice manje od pola kilograma. Zanimljivo, hobotnice ne žive dugo, njihov vijek je svega par godina prije nego što uginu, zato ih i nema puno.
Nisu samo ljudi koji žive uz more vješti u podvodnom ribolovu, Dino je ‘kontinentalac’ koji se odlično snalazi u slanoj jadranskoj vodi.
– Mogu reći bez imalo skromnosti reći da višegodišnjim iskustvom mogu parirati ‘lokalcima’ u vještinama lova na hobotnice. Mi Podravci smo uvijek vrsni ribiči i podvodni ribolovci, a tko je god probao hobotnicu ispod peke s krumpirima, zna o kakvoj je deliciji riječ i time ju je još ljepše uloviti.
Njegove hobotnice nisu na prodaju.
– To ne radim, lovim iz osobnog gušta. Naravno, kad se vratim u Koprivnicu uvijek s društvom pripremim peku, to je neki savršen završetak ljeta. Puno njih me pita i za već ranije spomenute ‘cake’, ali ne mogu ih odati, to su ipak godine učenja i proučavanja podmorja, jednostavno naviknete oko da primijeti detalje i stvari kako pronaći hobotnicu. Trikova ima dosta, kao i u svakom sportu ili zanatu potrebno je učiti i vježbati. Meni je osobno podvodni ribolov veliki gušt, godina je duga i radna, dosta se vremena zbog opisa posla provede u redakciji i za računalom, tako da mi je podvodni ribolov zaista strast.
Što kažete na negativne komentare na podvodni ribolov, s obzirom na to da ljudi često misle da su hobotnice zaštićene i da je uvijek riječ o izlovu ili krivolovu?
– Na takve komentare se ne obazirem, u ljudskoj je prirodi uloviti hranu iz okruženja. Puno je više pozitivnih komentara, a nema ljepšeg osjećaja kada na punoj plaži izvadite hobotnicu, pa se ljudi sjate oko vas, fotografiraju, jednostavno nemate svaki dan prilike vidjeti jadransku hobotnicu netom prije izvađenu iz mora – zaključio je svoju zanimljivu priču Dino Šipuš.
