Godina je 1856. Dva muškarca i jedna žena strpljivo vade crnu tekućinu iz okna van ne sluteći kakav će to utjecaj imati na povijest. Tako je izgledao normalan dan trojice ljudi u mjestu Peklenica, te davne 1856. godine.
Zašto je bitno to što su oni radili te davne 1856. godine? Pa zato jer su vadili naftu. Zato jer je Peklenica prvo mjesto na svijetu gdje se organizirano vadila nafta, po čemu je i dobila ime. Mještani su je zvali “pekel” i napravili su unosan posao od nje.
Nema starijeg Međimurca koji barem jednom u životu nije upoznao Pekleničara koji je prodavao “mošču za kola mazati – kolomajz”, koja se onda koristila za podmazivanje drvenih kotača na ondašnjim kolima.
Ali vratimo se povijesti. Peklenica je mjesto koje leži, ležalo je, na velikim količinama sirove nafte. Godine 1856. grof Feštetić je kraj potoka Brodec, koji prolazi kroz samo mjesto, imao iskopanu rupu duboku 4 metara u kojoj se prvo skupljala a onda i vadila skupljena nafta. Postupak skupljanja nafte bio je jednostavan, bez crpki.
Pošto je nafta samostalno izbijala na površinu na mjestu izbivanja se iskopala rupa u koju se onda nalijevala voda. Kako je nafta lakša od vode ona se zadržavala na površini. Radnici bi nekoliko puta dnevno dolazili s posudama koje su na dnu imale manju rupu i grabili vodu s naftom van. Pošto je voda bila na dnu posude, a rupa je omogućila istjecanje vode, u posudi je ostajala samo crna, gusta nafta koja se sabirala u veće posude. Na dan se znalo sakupiti od 25 do 35 litara sirove nafte.
Kasnije se ta nafta transportirala na imanje grofa Feštetića gdje se koristila za podmazivanje alata i oruđa. Posebnost tog vađenja nafte je u tome što je to prvi zabilježeni postupak organiziranog vađenja nafte u svijetu, čak 3 godine prije nego u SAD-u, koje se u literaturi navodi kao prvo bušenje za naftom.
Prvi destilati od Pekleničke nafte proizvedeni su 1859. godine u Sloveniji, a radio se petrolej, mazivo ulje, a ono što je ostalo na kraju prerade služilo je kao “kolomajz”.
Prva značajnija eksplotacija nafte u Peklenici započela je početkom 80-tih godina 19. stoljeća kada su Austro – Ugarske vlasti uvidjele potencijal Pekleničkih naftnih polja, površine 72 ha. Bilo je to vrijeme naftne groznice koja je zahvatila svijet. Tada su postojale tri bušotine na dubini do 350 metara.
Od 1932. do 1940. proizvodnja nafte u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji iznosi 5 884 tona, od čega je samo u Peklenici izvađeno 4 098 tona.
Zanimljivo je da su se za vađenje nafte koristila u početku tri drvena stupa koja su se spajala u vrhovima, trojka, a onda se užetom grabila nafta van, dok su se u novije vrijeme koristile skele drvene konstrukcije. Industrijsko vađenje nafte prestalo je 50-tih godina prošlog stoljeća.
Isto tako Peklenička nafta se koristila i kao lijek. Njome su se mazale rane kod životinja, a koristila se i protiv reumatizma i astme.
Danas u Peklenici postoji još jedno aktivno okno koje je uređeno u mali spomen park naftnog rudarstva na tom području. U tom oknu može se vidjeti kako nafta slobodno izvire na površinu oslobađajući male količine plina. Posjetitelji svakodnevno mogu vidjeti pano na kojem je zorno prikazan postupak vađenja nafte te povijest. Iznad okna sastavljena je “trojka” koja prikazuje prvotni način vađenja nafte.
Otvorenju su nazočili državna tajnica Ministarstva turizma i sporta Sandra Herman, župan Međimurske županije Matija Posavec i gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak.
