Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske rođen je na današnji dan, 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću.
U rodnom je mjestu pohađao osnovnu školu (1929.-1933.), a srednju je polazio u Zagrebu (1934.-1941.). Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, od 1941. je sudjelovao u partizanskom pokretu, a nakon završetka Drugog svjetskog rata završava Višu vojnu akademiju u Beogradu.
Godine 1960. je bio promaknut u čin generala, no krenuo je drugim putem te se posvetio znanstvenom i publicističkom radu pa je tako već iduće godine u Zagrebu osnovao Institut za historiju radničkoga pokreta gdje je bio direktor.
Također, 1963. je izabran za profesora na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a doktorom povijesnih znanosti postaje 1965.
Zbog protivljenja nametanju kompleksa krivnje hrvatskom narodu zbog Nezavisne države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu bio je izložen političkim i sudskim progonima. Izbačen je iz Saveza komunista Hrvatske, a morao napustiti i Institut te je uklonjen sa Sveučilišta u Zagrebu ti umirovljen kako bi se spriječilo njegovo javno djelovanje.
Dva puta je bio osuđen na zatvor – 1972. osuđen je na dvije godine zatvora, a 1981. na tri godine zatvora te mu zabranjeno javno djelovanje na pet godina.
Kad mu je 1987. vraćena putovnica, putuje u inozemstvo gdje među iseljenicima na predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta. Tada osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (1989.) te postaje njezinim predsjednikom.
Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, a nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., na izborima u kolovozu 1992. izabran za predsjednika Hrvatske. Za predsjednika je ponovno izabran u lipnju 1997. godine.
U Domovinskom je ratu kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija Bljesak) te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija Oluja).
Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu te je pokopan 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.
