Rukometašice Đurđevca osvojile su visoko treće mjesto u Drugoj hrvatskoj rukometnoj ligi – sjever, iza prvakinja 1234 Virovitice i drugoplasirane Podravke 2 Lino. Trener Mato Matijević đurđevačku je ekipu preuzeo u studenome prošle godine.
– U drugom dijelu sezone odigrali smo dobro, izgubili smo samo od Virovitice. Situacija je takva da smo imali smanjeni broj treninga, posebice kod igračica koje nisu iz Đurđevca, a isto tako i probleme s vratarkama. Teško je u takvim okolnostima nešto ekipno stvoriti, ali smo radili dobro, imali smo dobru atmosferu. Na kraju krajeva, u odnosu na sve ostale ekipe osim Virovitice bili smo dominantni, pobjeđivali smo – rekao je Mato Matijević.
Nije lako kad nedostaje domaćeg kadra.
– Nije pravilo da i za naredne sezone prihvatimo takvu situaciju, pokušat ćemo ga popraviti, ali realnost je takva da se u ovom trenutku ne mogu napraviti preveliki pomaci. Kad generacija od 2007. do 2009. godišta dođe u situaciju da može nositi rezultat, onda ćemo moći očekivati pomake. Nažalost, trenutačno je malo domaćih igračica, izgubljen je jedan generacijski niz. Igračice sa strane zbog svojih obveza i školovanja ponekad dolaze tri ili dva puta tjedno na treninge. Iako smo radili u teškim uvjetima, rezultatski se to pokazalo dobrim u odnosu na ostale klubove.
Ističe iskusni stručnjak kako u klubu ima jako puno posla, kako u seniorskoj ekipi, tako i u mlađim uzrastima.
– Koliko god je za pohvalu da su dvije generacije (2007./08. i 2009./10.) bile na državnoj završnici, smatram da sve skupa treba podići na višu razinu u smislu kvalitete rada i stvaranja stručnog domaćeg kadra. Valja osnažiti domaću osnovu, u tom slučaju bio bi potreban manji broj igračica sa strane.
Financijski je klub daleko devedesetih godina, kad se u Đurđevcu igrala i Liga prvakinja.
– Teško je u ovim financijskim okvirima raditi neke ozbiljnije iskorake. Između ostalog, kako mi tražimo prostor za rad na parketu u smislu trenažnog procesa i utakmica, ako postoje ambicije, onda bi se u sponzorskom dijelu trebalo nastojati te iskorake popratiti. E sad, koliko lokalna sredina to može napraviti, koliko smo svi skupa zainteresirani za nešto kvalitetnije, a to bi bilo da Đurđevac opet igra Prvu ligu, ostaje za raspravu…
Veliki su prostori za pomake u radu s mladima.
– Ako želimo da domaći kadar postane dominantan i da za sobom povuče i gledatelje, onda to treba istrpjeti. Naizgled je sredina mala, ali još uvijek to može biti dovoljno. Možda ne u svakoj generaciji, ali 10-15 igračica uvijek može biti. Meni nije normalan podatak da od 5. do 8. razreda u Đurđevcu rukomet trenira 10 djevojčica, od toga jedna u sedmom, a jedna u osmom razredu. To su stvari koje treba sagledati, naći rješenja da se to dovede u optimalan rad. Ako se stvore preduvjeti, onda se uz još neke sitnice može razmišljati o Prvoj ligi. Druga je stvar ako se pojavi sponzor koji će kupiti praktički cijelu ekipu, kao što se to događa na većoj razini u Ligi prvakinja.
Smatrate li da bi za Đurđevac bila dobra suradnja s Podravkom?
– To je stvar dogovora klubova, ali osobno smatram da bi to bilo dobro. O tome se priča i sanja godinama, ali nekakvih konkretnijih razgovora ili dogovora zasad nema. Sigurno da je svaka igračica, koja trenutno nije u fokusu bilo koje ekipe Podravke, Đurđevcu uvijek dobrodošla. To je stvar čelništva klubova, da takvu suradnju dogovore i pretvore u praksu.
