U Izložbenom prostoru salona Muzeja Međimurja u Čakovcu u petak, 25. ožujka s početkom u 18 sati održat će se otvorenje izložbe koprivničke slikarice Gordane Špoljar Andrašić.
Ova poznata koprivnička umjetnica predstavit će međimurskoj publici radove iz svog novog ciklusa “Green and the space between”, što je ujedno i naziv izložbe.
Iz predgovora Maje Flajsig:
”Priroda je za čovjeka 21. stoljeća uvijek uokvirena. Već stoljećima ljudi prirodu promatraju u pravokutnim okvirima ulja na platnu, kroz pravokutne prozore, pravokutna tražila fotoaparata ili pravokutne zaslone pametnih telefona. Onaj organski pogled s vremenom je izgubljen i danas ga se može pronaći jedino u fokusiranom i predanom, svjesnom bivanju u prirodnom okolišu. Tek su tada zamjetne razlike u oblicima listova, u mirisima pojedinih biljaka i u različitim nijansama koje nebo poprima. Tek je tada ljudski perceptivni aparat sposoban uočiti i najmanje bića poput kukaca što se mimikrijom skrivaju ili hitrih ptica što skaču s grane na granu. U detaljima, u fokusiranim pogledima nalazi se ono uzvišeno prirodno, koje nanovo podsjeća da čovjek sam jest životinja, da je u prirodi jednako koliko je i dio prirode.
Bernard Noël u svom je djelu Dnevnik pogleda zapisao: „Raj je raspršen po cijeloj zemlji i zbog toga ga više ne prepoznajemo.“ Te fragmente raja, fragmente utopije pažljivo je promatrala Gordana Špoljar Andrašić. Odrasla pod stablima i u njihovim krošnjama, autorica dobro poznaje mijene prirode, poznaje prirodu izvan zadanih pravokutnih okvira. U ciklusu „Green and the space between“ ona tehnikom akvarela uprizoruje pogled na krošnje stabala i sve kukce koji se ondje nađu. Ona nam time nudi sasvim novu perspektivu naspram uobičajenog promatranja stabla odozdo, gdje ipak dominira gordo deblo stabala. Usto, Gordana Špoljar Andrašić ne zatvara motive krošnje u pravokutne okvire, već fragmente krošnje uprizoruje u kružnoj formi, karakterističnoj za prirodne oblike – za kapi, za plodove, za latice, najzad i za Zemlju samu.
Krošnje stabala koje autorica odabire nalaze se u njenoj neposrednoj okolini. Utoliko nam pruža uvid u to kakvo bogatstvo raznih vrsta nas okružuje, bogatstvo za koje nerijetko ostajemo slijepi. Riječ je zapravo o fenomenu takozvanog biljnog sljepila, na kojeg su 1999. godine ukazali botaničari i nastavnici biologije James H. Wandersee iElisabeth E. Schussler. Naime, znanstvenici su uočili da ljudi tijekom vremena sve više pokazuju nemogućnost percipiranja biljnog svijeta kao pojedinačnih organizama i integralnih dijelova ekosustava te biljke i stabla doživljavaju poput kulise. Slijedom toga, uznemirujući je i podatak da je 2008. godine Oxford Junior Dictionary, poznati rječnik engleskog za one najmlađe izbacio riječi koje se odnose na biljne vrste, poput vrbe, maslačka i žira u korist riječi poput MP3, blog ili broadband, a taj se negativan trend nastavio i u daljnjim godinama.
Otuđivanje od prirode i prirodnog svijeta postaje sve očiglednije. Međutim, Gordana Špoljar Andrašić svojim slikama vraća gledatelje prirodi i ukazuje na to koliko se razlikuju listovi duda i hrasta, koje nijanse prevladavaju u krošnjama lipe i kakve kukce možemo naići među granama kestena. Osim lirskog promatranja prirode i njenih ljepota, autorica pruža i edukativan moment za sve one koji su možda zaboravili kako se koje stablo zove, gdje na njih možemo naići i kako izgledaju njihovi plodovi. No, možda i najbitnije od svega, Gordana Špoljar Andrašić svojim radovima skreće pažnju na ljepotu suštog promatranja. Promatranja prirode i bivanja prirodom samom.”
