Gradska knjižnica Velika Gorica organizirala je 9. natječaj za naj pismo. Ovogodišnja tema bila je Pišem ti pismo… u doba korone.
U sklopu grupe Književna stvaraonica, učenici PŠ Veliki Poganac pisali su o svojim razmišljanjima, osjećajima i iskustvima u novim okolnostima u kojima su se našli. Kakva je škola na daljinu, kako je biti bez svojih prijatelja.
Učenik 3. razreda, Marko Mijakić osvojio je nagradu u kategoriji za naj dječje pismo.
Svoje pismo napisao je prijatelju Rajanu. Markovo pismo odabrano je kao naj pismo među pismima koja su stigla, uz ona iz Hrvatske, i iz susjednih zemalja (Bosne i Hercegovine, Slovenije i Italije).
Ovo je Markovo nagrađeno pismo:
Dragi Rajane!
Već je prošlo više od mjesec dana, a ja nikako da ti se javim. Jako mi nedostaješ, najviše naše igre i druženja, a i jako me zanima što si novo izgradio u Minecraftu. Kako si ti? Meni je jako dosadno doma. Jako mi nedostaje škola i svi prijatelji. Sad mi već ova škola na daljinu ide na živce i više mi se to ne radi. Na početku mi je bilo zanimljivo, ali više ne. Kako je tebi? Sviđa li ti se?
Bilo mi je super kad je pao snijeg, napravio sam snjegovića, a najbolje je bilo kad sam skakao u trampolinu punom snijega. Sad kad je sunce, bio sam pokraj jednog potoka u Grabulinu i pokraj bare na livadi. Zapravo sam morao pomoći paziti ovce, a usput smo bili uz potok i baru. Bilo bi super da si ti sa mnom. Zajedno bi istraživali oko bare.
Svaki dan molim mamu da mi se dođeš igrati. Mama kaže da se ne možemo družiti jer moj tata radi i mogao bi nas zaraziti s tim glupim virusom. Jedva čekam da to sve prođe i da se opet možemo družiti i ići u školu. Do tada se čuvaj i ostani zdrav.
Veselim se našem susretu i šaljem ti puno pozdrava.
Marko je kao nagradu za naj pismo osvojio vrijedne knjige svjetskih klasika i enciklopedija o životinjama.
Isplatilo se napisati pismo, jer ne kaže se uzalud da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj.
