Anđelko Šipuš jedan je od onih Koprivničanaca koji su svoju profesionalnu afirmaciju i životnu radost pronašli u drugoj sredini. U njegovom slučaju u pitanju je Zagreb, gdje je poznatiji pod svojim DJ nadimkom Shipe, odnosno kao jedan od voditelja kluba Boogaloo te organizator brojnih partyja elektronske plesne glazbe.
Kako si se i kada zainteresirao za taj glazbeni žanr?
– Interes za glazbom postojao je, kao što to obično biva, još od malih nogu. Iz prve faze djetinjstva pamtim preslušavanje kaseta Guns’n’Rosesa, te osnovnoškolske faze slušanja punka gdje su se presnimavale i razmjenjivale kasete Nofx-a i Offspringa, a prvi doticaj s elektronskom glazbom bio je početkom srednje škole 2000-ih, kada sam instaliranjem satelitskog uređaja po prvi puta imao doticaj s tadašnjom mainstream pop i dance glazbom, a glavni krivac bili su MTV i VIVA, bezvremenski hitovi koje i dan danas s radošću poslušam i koji me istog trena lansiraju 20 godina unatrag.
Neću zaboraviti ni noćni program DSF-a petkom kada sam čekao live prijenos iz kluba gdje je nastupao DJ Mike, te pozorno pratio i gledao i po prvi puta vidio ljude kako plešu po klubu te jedva čekao još malo odrasti i postati sitnim inventarom kluba.
Nažalost, tada mi financijske mogućnosti nisu dopuštale da posjedujem računalo pa je jedina mogućnost za cjelodnevnim preslušavanjem omiljene glazbe bila neposredno snimanje s TV-a na mini disc koji sam pribavio u prvom razredu srednje škole gdje sam napokon ispunio svoju želju: točno pamtim novogodišnji doček 2000-e kod mene kući i moj prvi „gig“ na kojem je bilo preko 50 ljudi, a ja sam puštao glazbu s DVD-a i mini disca, bez miksete ili bilo koje druge ozbiljnije opreme.
Teško je uopće opisati današnjim generacijama koja se euforija stvorila u meni onog trena kada sam čuo svoju omiljenu traku, za koju stvarno nisi imao apsolutno ni jedan izvor nabavke, osim da odeš na rejv i u velikoj nadi čekaš da ti je DJ pusti.
Svoje sam srednjoškolsko doba proveo izlazeći u tada popularni klub „Orinoco“ gdje je vikendima svirao bratić DJ Kico, pa sam vođen time poprilično siguran kako su ljubav i strast prema glazbi potekle s majčine strane.
2001. uvođenjem pržilica i pristupačnijom mogućnošću kupovanja CD-a, do mene je došao CD s legendarnim setom Umeka – I Love Techno 2001, na kojem su se našli setovi Davea Clarka, Petra Dundova i DJ Rusha. Po prvi sam se puta susreo s takvom vrstom glazbe i tu sam sam sebi rekao: ”Što je ovo?” i jednostavno je od tog trenutka postojao samo jedan zaključak; ovim se definitivno želim baviti u životu i jedini svoj životni smisao nalazim baš tu – rekao je Anđelko.
Čuo sam da susjedi nisu baš mirno spavali dok si ‘šarafio’ u podrumu… Otkud takav entuzijazam za DJ-anjem? Tko je za to zaslužan?
– Ljubav prema elektronskoj glazbi teško je objasniti riječima. Smatram da se jednostavno s time rodiš i, ako si uporan i imaš sreće, uživaš u tom daru koji ti je bog dao i svakako vodiš malo drugačiji život od drugih ljudi.
Roditelji, sestra, a ponajviše susjedi nisu baš najbolje prihvaćali zvukove koji su dolazili iz moje sobe, tako da sam nakon nekog vremena odlučio renovirati podrum, nabavio debelu deku za radijatore, napravio spužvu za vrata, podrumski prostor opremio za naša warm up druženja prije izlaska pa je tako nastao i mir u kući.
U srednjoškolskoj sam fazi na putu do škole slušao MP3, pod odmorima, pod satom, kad sam išao kući. Nisam mogao zaspati bez glazbe i prvo što sam ujutro napravio jest – upalio glazbu. Neobjašnjivo je riječima, postane sastavni dio svakodnevice.
2001. godine skinuo sam danas popularan program Traktor, gdje sam pokušavao shvatiti što to točno DJ-i rade. Prvi sam doticaj s gramofonima imao 2003. godine, te sam doslovno u jednome danu uspio pohvatati sve konce i svo sam znanje stečeno putem Traktora samo pretočio.
Što se za tebe promijenilo odlaskom iz Koprivnice?
– 2006. godine dogodila se neka prekretnica u mojem životu gdje su me pomalo stisle zdravstvene tegobe koje sam zanemarivao i zbog kojih sam bio primoran napustiti fakultet i svoje obrazovanje. Do 2009. godine obavio sam tri operacije koje, nažalost, nisu dale rezultat kojeg smo iščekivali, tako da se moja cijela životna konstrukcija malo poljuljala jer mi je alergija uzrokovala poprilične tegobe. Navedenim se bavim i dan danas punim intenzitetom, ali sam tada rekao sam sebi da vjerojatno postoji neki razlog zašto se to sve događa te kako moram poprilično promijeniti svoje životne navike. Mojim odlaskom iz Koprivnice zapravo kao da sam se ponovno rodio jer se jednostavno nikako nisam mogao spojiti u tu sredinu svojim mentalnim sklopom. Srećom, organizacijsko znanje stečeno tamo je urodio plodom u metropoli i moram priznati da nisam mogao ni sanjati da ću sa svim svojim herojima iz mladosti dijeliti DJ pult i aktivno sudjelovati u organizaciji evenata.
Kakva ti je bila misija i vizija kad si preuzeo Boogaloo?
– Klub Boogaloo mjesto je gdje sam imao svoje prve ozbiljne rejvove i klub o kojem sam uvijek sanjao da ću jednog dana nastupati. To je kultni zagrebački klub od već 20 godina postojanja. Nevjerojatna je priča da sam i prvu ozbiljnu organizaciju u Zagrebu trebao imati u klubu Boogaloo te je 2012. godine točno tjedan dana prije tog eventa klub Boogaloo trajno zatvoren i pune dvije godine nije radio sve do trenutka kada se spletom okolnosti opet pojavila mogućnost kada smo unajmili klub za novogodišnji doček.
Te godine s današnjim poslovnim partnerom Marijanom Kišom – Mrxom, odlučili smo oživjeti pomalo uspavanu zagrebačku scenu koja je bila u popriličnoj krizi te smo na povratničkom Future Scope izdanju u Pogonu Jedinstvo imali zadovoljstvo napraviti event s Cristianom Varelom gdje je bilo preko 600 posjetitelja. Uspjeh te večeri nam je dao vjetar u leđa za novo izdanje koje smo imali 8 mjeseci kasnije s Daveom Clarkom gdje smo imali, po prvi puta u mom životu, rasprodaju u pretprodaji s preko 1200 karata i tu je priča jednostavno krenula svojim tokom.
Kada se pružila prilika i kada dobili smo ponudu jesmo li voljni preuzeti klub, bez puno smo razmišljanja i vodeći se srcem, odlučili da ćemo, bez obzira na to što ni jedan ni drugi nismo imali nikakvo iskustvo u vođenju kluba, objeručke pristati. Trebalo nam je dosta vremena da prvo polovimo sve kotačiće jer, kao što sam spomenuo, klub nije bio u funkciji nekoliko godina, te nakon nekog vremena pronašli tim ljudi u organizaciji, promotora koji su kod nas radili razno razne žanrovske programe te smo nakon četiri godine napokon oformili pobjednički tim u svim mogućim segmentima. S vremenom nam je klub postao premalen pa smo naše Future Scope evente prebacili na Velesajam.
Klub Boogaloo poznat je pod nazivom „KLUB U KOJEM SE PLEŠE“ te je naš logo i poruka „DANCE FIRST THINK LATER“ i meni je kao suvlasniku najvažnije da se svatko osjeća slobodno te da u svakom segmentu kluba osjeti dobrodošlicu, krenuvši od redara, osoblja, pristupačnih cijena i kompletno cijele infrastrukture.
Brojna poznata imena prošla su kroz Zagreb u tvojoj organizaciji. Tko je od njih naišao na najveći interes i nabolje reakcije publike, a tko te od njih posebno impresionirao u svom ponašanju i pristupu?
– Kada sam ozbiljnije krenuo s organizacijom, techno nije bio mainstream kao što je danas i DJ-i su bili puno pristupačniji i ako si htio nekoga organizirati trebao si samo imati novac, dok je danas situacija puno drugačija i da bi dobio neko svjetsko ime, moraš imati stvarno propisnu povijest gostovanja, DJ-i su predstavljeni kao neke super zvijezde. Na bookinzima radimo i po nekoliko godina kako bismo dobili neko svjetsko ime, a dobivanje nekog svjetskog imena je nama kao organizatorima stvarno jedan jako veliki prestiž, kao i priznanje za prethodni rad.
Najveći interes publike imali smo na gostovanju svjetske ikone Fatboy Slima, kojeg sam doslovno obožavao kao srednjoškolac, gdje smo, nakon rasprodane šibenske Vojarne od oko 3500 ljudi, u Zagrebu oborili rekord kada je u samom početku pandemijskog doba na njegovom nastupu bilo preko 4000 ljudi. Rekord u klubu Boogaloo drži Jeff Mills s 3000 ljudi 2018. godine.
Najsmješnija priča je definitivno s Amelie Lens. Kontaktirala nas je Labyrinth organizacija 2017. godine uslijedi suradnje na festivalu, tada su radili promo party u klubu Boogaloo gdje je tada bila javnosti nepoznata i nastupila pred 150 ljudi. Igrom smo slučaja kompenzirali svirku mojom na Labyrinthu, a šest mjeseci nakon toga postala je jedna od najplaćenijih DJ-a na svijetu i njena je cijena dosegla cijenu jednosobnog stana u centru Zagreba.
Dvije i pol godine nakon toga ponovili smo njeno gostovanje i najavili njen ponovni dolazak u Zagreb, točno pamtim dan kada smo digli najavu jer sam tada svirao u Splitu i ujutro kad sam se vratio u apartman i vidio da je u manje od 12 sati prodano preko 700 karata, jednostavno nismo imali druge opcije nego je zbog kapaciteta preseliti na Zagrebački velesajam.
U tom sam cijelom njenom slavnom razdoblju zapravo bio impresioniran što je ostala ista, skromna, draga, nasmijana, vesela i normalna kakva je i prije bila, tako da mislim da je ona zaslužila da ju spomenem kao nekog tko zaista zrači iskrenom dobrotom.
Izgradio si i svoje ime na sceni, svirao u Hrvatskoj i vani. Koje nastupe posebno pamtiš i zbog čega?
– Nikada nisam nastupanje zamišljao kao neki posao, već kao jednu veliku strast gdje sam potpuno neopterećen i ne razmišljam ni o kakvoj karijeri, samo uživam u svakom trenutku kojeg mi je svemir ponudio i jedna od važnih stvari mi je da budem okružen dragim prijateljima i da se stvori pozitivna energija prije nastupa, kako bih i ja bio obasipan pozitivnom vibrom koju kasnije mogu prenijeti na drage plesače kojima je DJ definitivno ključan faktor kvalitetnog rejva. Smatram to odgovornošću.
Svakako mi je jedan od najdražih nastupa bio u klubu Boogaloo gdje smo oborili 20-godišnji rekord u istome, te imali nezaboravni rejv na kojem je prisustvovalo 3000 ljudi, a najdraži inozemni nastup je definitivno bio u Amsterdamu 2019. godine, gdje sam se igrom slučaja našao u pravo vrijeme na pravom mjestu i sudjelovao na obaranju više puta nagrađivanog programa Techno Tuesday s poviješću od 10 godina i gdje je tog utorka u klubu bilo preko 2000 ljudi i ulaz je već u 1 sat bio zatvoren.
Veoma ugodna i draga druženja po nekoliko puta godišnje imam u susjednoj Sloveniji gdje sam zatvorio ljubljanski Kurzschluss na kojem je nastupao Boris Brejcha, u sjećanju mi je i otvaranje Ultra Europe na Resistance stageu 2018. godine, te mi je svakako najveće zadovoljstvo dijeliti DJ pult s dragim prijateljem DJ Jockom s kojim na svakodnevnoj bazi razmjenjujem životna iskustva.
Jednom godišnje održavaš i party na Šoderici. Što te motivira na to s obzirom na to da više ne živiš ovdje?
– Šoderica je mjesto gdje sam održao svoje prve samostalne evente i gdje sam laganim korakom stjecao znanje i učio na greškama, te sad kada kronološki gledam svoje prve evente tamo od 2011. godine, zaključujem koliko sam napredovao iz godine u godinu i zapravo mi je i drago što imam neke zabilježene momente iz tog doba kako bih mogao cijeniti sadašnji trenutak i znanje koje sam stekao u tom cijelom periodu unazad dvanaest godina. Prvih nekoliko godina imao sam tri godine zaredom situaciju s nevremenom te je na jednom izdanju bila zabilježena i najveća oluja u posljednjih 50 godina na jezeru, ali sreća je bila da se to sve dogodilo sat vremena prije samog početka pa smo uspjeli odgoditi i odradili vikend poslije. Nakon tog sam perioda sam sebi rekao da je stvarno dosta i da nemam više energije prolaziti kroz takav stres, ali eto, posljednjih nekoliko godina uvijek su se pogodili idealni uvjeti, te se svakim izdanjem broj ljudi povećava, dalje jurimo u nove pobjede i napokon sam prestao pričati: ”ovo mi je zadnja godina”. Jezero Šoderica je predivna lokacija i bilo bi žalosno da se bar jednom godišnje ne počastimo vrhunskom elektronskom zabavom.
Što si pripremio za ovogodišnju Šodericu?
– Ovogodišnja Šoderica bit će definitivno drugačija od prethodnih jer će po prvi puta svi izvođači, čak neki i premijerno, nastupiti u b2b izdanju. Poučen iskustvom, shvatio sam da se najopuštenije i bez suvišnih velikih stresova, a ponajviše kvalitetnim zvukom, najbolje zabavi uz veselu regionalnu postavu, pa smo se ove godine okupili kako bi veselom ljetnom duhu proslavili još jedno izdanje Šoderica Open Aira.
Ovih dana izašla je i najava Future Scope festivala s uglednim izvođačima svjetskog glasa. Koliko je bilo zahtjevno dogovoriti sve njih, i kakva su tvoja očekivanja od tog festivala?
– Kako neke dogovorene i potvrđene evente nismo uspjeli odraditi zbog mjera i prebacivali to na svako naredno godišnje doba, te punih sedam mjeseci klub nije radio, a do tada smo odrađivali maksimalno dva open air-a godišnje, jedina je mogućnost bila organizacija baš open air-a i odlučili smo odraditi sve dogovorene evente u tom periodu. Na jezeru Jarun odradili smo čak šest eventa gdje smo u gostima imali gostovanja iz samog svjetskog vrha techno glazbe: Amelie Lens, Jeff Mills, Joseph Capriati, Dax J i moram priznati da me uz ostale organizacije koje smo imali u Splitu, te Šoderice poprilično umorile i iscrpile. Zaredala su se četiri vikenda zaredom u tri različita grada, a uvijek smo se za svaki ozbiljniji event pripremali po mjesec dana, tako da smo ove godine odlučili odraditi dva izdanja, po prvi se puta okušati s više pozornica i različitim stilovima glazbe te Zagrebu ponuditi novi festival s pričom koja spaja više supkultura, kvalitetnom produkcijom pružiti noć za pamćenje kakvu svi i priželjkuju.
Pomno smo birali i od listopada slagali kockicu po kockicu, te smo prije dva tjedna zaključali impresivan line up na kojem će u tri dana na četiri stagea nastupiti preko 30 elektronskih, hip-hop, rock i pop izvođača, od kojih bih posebno spomenuo, nakon 16 godina, povratak jednog od najvećih – Svena Vätha, najaviti DJ set Rollo & Sister Bliss poznatih kao Faithless, nastup jednog od najpopularnijih DJ-a u povijesti trancea – Paula Van Dyka, premijerno najaviti dolazak atraktivne Nicole Moudaber, te bih također izdvojio nastup techno odabranika i velikih ljubitelja zagrebačke publike – DJ Rusha i Sama Paganinija, kao i dolazak talijanskog skladatelja bezvremenskih hitova iz moje mladosti – Maura Picotta.
Na live stageu trenutno su objavljeni Darko Rundek, TBF, Elemental, Detour, Abop, Boriš Štok, a slijede i mnogi drugi čije ćemo nastupe uskoro objaviti.
U svemu što radiš nisi sam. Tko su ljudi oko tebe bez kojih ne bi mogao?
– Najveća potpora u svemu je moja djevojka i pet mačaka kojima sam okružen i s kojima provodim svo svoje slobodno vrijeme, te naravno roditelji koji su potpora, a i obavljaju sve moje poslovne aktivnosti vezane uz klub kada ja zbog obaveza sa svirkama i nastupima izvan Zagreba jednostavno nisam u mogućnosti, a svakako i cijeli tim ljudi koji su sa mnom od samog početka.
Smisao svakog rejva je kvalitetno druženje koje zahtjeva okruženje ljudima koji te u potpunosti razumiju, tako da sam okružen vrlo uskim krugom prijatelja koji svojom energijom i samom meni daju snagu da se večer odradi na najbolji mogući način, te da se svi skupa vratimo kući s osmijehom i željno iščekujemo nova druženja.
Kakvu glazbu puštaš u svojim setovima i kako se za njih pripremaš?
– Nikada se u svojim setovima nisam žanrovski ograničavao jer nikada nisam ni odlučio da samo u jednom smjeru želim ići, niti sam ikada imao potrebe za odabirom. Smjer je opušten i ovisi o gostu i tajmingu u kojem nastupam. Za svaki nastup do samog početka kopam i tražim nove trake, ali rekao bih da sam trenutno u ”afteraškoj” fazi gdje me najviše privlači melodičan i progresivan zvuk na 122 BPM-a, uz neizostavan techno zvuk od kojeg mislim da neću nikada ni pobjeći jer to je ipak moja prva ljubav – zaključio je svoju zanimljivu priču Anđelko Šipuš.
