Na svetkovinu Bogojavljenja Gospodinova kada se slavi misijski dan Djela svetog Djetinjstva 6. siječnja objavljena je poruka pape Franje za sljedeći Svjetski dan misija s temom „Bit ćete mi svjedoci“ koji će biti proslavljen pretposljednju nedjelju u listopadu, izvijestila je hrvatska redakcija Vatican Newsa.
Crkva je po prirodi misionarska, evangelizacija je njezin identitet. Prije odlaska na Nebo, Isus ostavlja svojim učenicima nalog koji je bitni poziv svim kršćanima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). U poruci za Svjetski dan misija 2022. koji će se slaviti u nedjelju 23. listopada i koji za temu ima ove Isusove riječi, papa Franjo nudi promišljanja o ključnim riječima koje opisuju život i poslanje učenika.
Bit ćete moji svjedoci: ove su riječi, piše Papa, „središnja točka“: Isus kaže da će svi učenici biti njegovi svjedoci i da će „takvi biti po milosti“. „Crkva, zajednica Kristovih učenika, nema drugu misiju osim evangelizacije svijeta, svjedočenja za Krista“. Papa Franjo zatim ističe da uporaba množine: „bit ćete svjedoci“ upućuje na „zajedničarsko-crkveni karakter poziva“ te nastavlja:
Svaki je krštenik pozvan na poslanje u Crkvi i po nalogu Crkve: stoga se poslanje obavlja zajedno, a ne pojedinačno, u zajedništvu s crkvenom zajednicom, a ne na vlastitu inicijativu. Pa čak i ako postoji netko tko u nekoj vrlo određenoj situaciji sam provodi evangelizacijsko poslanje, on ga provodi i uvijek ga mora provoditi u zajedništvu s Crkvom koja ga je poslala.
Papa Franjo citira riječi svetog Pavla VI. u Evangelii nuntiandi: „Evangelizacija nikada ni za koga nije pojedinačni i izolirani čin, već duboko crkveni čin“. Zatim primjećuje da je učenike „Isus poslao u svijet ne samo da izvršavaju poslanje, nego također i iznad svega da žive poslanje. Ne samo da svjedoče, nego također i iznad svega da budu svjedoci Krista“.
Kristovi misionari nisu poslani da sami komuniciraju, da pokažu svoje uvjerljive kvalitete i sposobnosti ili svoje menadžerske vještine. Umjesto toga, oni imaju vrlo visoku čast nuditi Krista, riječju i djelom, objavljujući svima Radosnu vijest o njegovom spasenju, radosno i smjelo, poput prvih apostola.
Papa Franjo se i danas sjeća sv. Pavla VI. kada upozorava da „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje“, stoga tvrdi da je „svjedočanstvo evanđeoskog života kršćana“ temeljno za prenošenje vjere, ali da „ostaje jednako neophodan“ navještaj Kristove osobe i poruke. U poruci piše:
U evangelizaciji, dakle, zajedno idu primjer kršćanskog života i Kristov navještaj. Jedno služi drugome. To su dva pluća kojima svaka zajednica mora disati da bi bila misionarska. Ovo potpuno, dosljedno i radosno svjedočanstvo Krista zasigurno će biti privlačnost za rast Crkve i u trećem tisućljeću. Stoga pozivam sve da ponovno vrate hrabrost, iskrenost, tu pareziju (grč. parrhēsia) prvih kršćana, da svjedoče Krista riječima i djelima, u svakom životnom okruženju.
Poslanje povjereno učenicima ima univerzalni karakter, proteže se od Jeruzalema do „nakraj zemlje“. Papa Franjo pojašnjava: oni „nisu poslani prozelitizirati, nego naviještati; kršćanin ne prozelitizira“. Oni su slika Crkve „koja izlazi“. Zbog progona u Jeruzalemu, prvi kršćani su se raspršili i „posvuda svjedočili Krista“, primjećuje Papa i nastavlja:
Nešto slično se događa i u naše vrijeme. Zbog vjerskih progona i situacija rata i nasilja, mnogi kršćani su prisiljeni napustiti svoju zemlju i poći u druge zemlje. Zahvalni smo ovoj braći i sestrama koji se ne zatvaraju u patnju nego svjedoče Krista i Božju ljubav u zemljama koje ih primaju.
Poći „do nakraj zemlje“, nastavlja Papa, pokazatelj je koji će „morati propitivati Isusove učenike svih vremena“:
Kristova Crkva je bila, jest i uvijek će „izlaziti“ na nove geografske, društvene, egzistencijalne horizonte, na „granična“ mjesta i ljudske situacije, da svjedoči Krista i njegovu ljubav svim muškarcima i ženama svih naroda, kultura, socijalnih statusa. U tom smislu poslanje će uvijek biti i ‘missio ad gentes’, kako nas je učio Drugi vatikanski koncil, jer će Crkva uvijek morati ići dalje, izvan svojih granica, kako bi svjedočila svu Kristovu ljubav.
Pred tako velikom odgovornošću, Isus svojim sljedbenicima obećava i milost kako bi to mogli činiti: Duh Sveti će im dati snagu i mudrost. Bez Duha nijedan kršćanin neće moći dati puno svjedočanstvo Krista:
Stoga je svaki Kristov misionarski učenik pozvan prepoznati temeljnu važnost djelovanja Duha, živjeti s njim u svakodnevnom životu i neprestano primati snagu i nadahnuće od njega. Upravo kada se osjećamo umornima, nemotiviranima, izgubljenima, utecimo se u molitvi Duhu Svetome, koji – želim to još jednom naglasiti – ima temeljnu ulogu u misionarskom životu, da dopustimo da nas on osvježi i osnaži, on koji je neiscrpni božanski izvor nove energije i radosti dijeljenja Kristova života s drugima.
Papa Franjo nastavlja pozivajući da se u svjetlu djelovanja Duha čitaju i obljetnice koje se, na temu poslanja, događaju ove godine: ona Kongregacije Propaganda Fide, osnovane 1622. i ona triju misijskih djela prepoznatih kao ‘papinska’ prije stotinu godina. To su Djelo svetog Djetinjstva, koje je započeo biskup Charles de Forbin-Janson, Djelo Svetoga Petra Apostola koje je osnovala gđa Jeanne Bigard za podršku bogoslovima i svećenicima u misijskim zemljama, te Djela za širenje vjere koju je prije 200 godina osnovala Francuskinja Pauline Jaricot čija se beatifikacija slavi u ovoj jubilarnoj godini. Papa Franjo o Paulini piše:
Iako u nesigurnim uvjetima, prihvatila je Božje nadahnuće da pokrene mrežu molitve i prikupljanja priloga za misionare, kako bi vjernici mogli aktivno sudjelovati u misiji da pođu „do nakraj zemlje“. Iz ove briljantne ideje nastao je Svjetski dan misija koji obilježavamo svake godine, a i od kojega su prilozi svih zajednica namijenjeni univerzalnom fondu kojim Papa podupire misionarsku djelatnost.
Naposljetku, Papa spominje blaženog Paola Mannu, rođenog prije 150 godina, koji je utemeljio sadašnju Papinsku misijsku uniju, te se nada da će mjesne Crkve u svim tim djelima pronaći valjanu pomoć „kako bi njegovale misionarski duh“. Zatim zaključuje, prisjećajući se Marije kao Kraljice misija:
Draga braćo i sestre, i dalje sanjam o posve misionarskoj Crkvi i novoj sezoni misijskog djelovanja kršćanskih zajednica. I ponavljam Mojsijevu želju za narod Božji na njihovom putu: „Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok!“. Da, kad bismo svi mi u Crkvi bili ono što smo već po krštenju: proroci, svjedoci, misionari Gospodnji! Snagom Duha Svetoga i do nakraj zemlje.
