Sveti Stjepan prvomučenik jedan je od sedmorice đakona koje je Crkva postavila da se brinu za život zajednice. Đakoni su pazili na red kod zajedničkih slavlja, pri dijeljenju hrane vjernicima, nosili pričest bolesnicima i utamničenicima te brinuli za udovice i sirotinju. Sveti se Stjepan među đakonima isticao revnošću i čudesima koje je Duh Sveti po njemu činio. Bio je i vrstan intelektualac koji je znao obrazložiti razloge svoje nade.
Protiv Stjepana su ustali učeni ljudi iz židovske zajednice jer u raspravama nisu mogli pobijediti njihovu mudrost. Zato su pobunili narod i starješine, uhvatili ga, doveli pred Veliko vijeće lažne svjedoke koji su govorili da Stjepan huli na Boga i govori protiv Mojsijeva zakona. O svemu tome izvješćuju nas Djela apostolska u 6. i 7. poglavlju. Dok su progonitelji kamenovali Stjepana, on je molio za njih. Među progoniteljima je bio i Savao, kasnije apostol Pavao.
Smatra se da je plod mučeničke krvi koju je sv. Stjepan prolio upravo apostol Pavao koji je čuvao odjeću Stjepanovih mučitelja dok su ga kamenovali. Stjepan je prvi mučenik za Krista. Svojom molitvom za progonitelje preteča je kršćanskoga praštanja i pomirenja. Ikonografija ga prikazuje kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom, znakom ‘oruđa’ kojim je ubijen u drugoj.
Blagdan svetog Stjepana (Stipanovo, Stipanjdan, Štefanje, Stjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Hrvatskoj i nizu drugih država.
