Dominik Vukalović, župnik Župe svetog Leopolda Bogdana Mandića iz Koprivnice i dekan Koprivničkog dekanata, u povodu blagdana Božića razgovarao je s našim suradnikom Ivonom Fabijanecom.
Iako nas svetost Božića spaja i zbližuje više nego li bilo koji drugi kršćanski blagdan, svjedoci smo velike razdvojenosti među ljudima. Aktualna situacija uvelike je dodatno razdvojila svijet. Kako Crkva današnjice može odgovoriti na razdvojenost društva?
Božić je obiteljski blagdan, blagdan ljubavi. Gledajući svijet kroz povijest i svijet današnjice zaključujemo da nije postojalo i ne postoji idealno pa ni u vrijeme Isusova života nije postojalo idealno vrijeme. Nažalost, podjela je bilo i bit će. Podjele unutar obitelji, unutar zajednica na bilo kojoj razini, a napose podjele među narodima, odnosno podjele društva nikada nisu iznjedrile lijepe stvari. No, postoje i oni kojima je stalo do društveno socijalnih normi te ih žive u svakodnevnim susretima i tako grade zajedništvo ljubavi i mira.
Odnos, spona među osobama Presvetog Trojstva obilježen je ljubavlju. Crkva smo svi mi kršteni u ime Presvetog Trojstva pa prema tome u nama bi trebala vladati ljubav. Zato je osobno pitanje svakog pojedinca, vjernika, da li on svojim životom širi ljubav, sklad u društvu ili pak svojim ponašanjem razdire društvo. Crkva ima svoje vrijednosti koje su utemeljene na Božjoj riječi. Božja riječ progovara i odgovara na brojna pitanja koje ovaj svijet postavlja. Bog nam je ostavio svoje zapovijedi. Nije potrebno tražiti dodatne. Vjernici su pozvani živjeti svakodnevicu protkanu tom Riječi, tim Zakonima. Crkva nam daje oružje protiv zla u ovome svijetu: sakramenti, molitva, djela milosrđa, post… Dok djelujemo iz ljubavi tada će vladati mir i spokoj. Neka nam mali Isus, Božić, donese ljubav koja neka se nastani u nama, i po nama neka se širi.
Svjedoci smo i velikih podjela unutar samih vjerničkih krugova. Uočavate li u dekanatu kojeg vodite ili pak župi u kojoj djelujete kao župnik podjelu među vjernicima ili je to samo produkt pisanja raznih medija i društvenih mreža?
Rad s ljudima je zahtjevan i iziskuje brojna odricanja, ali je i rad koji donosi brojne plodove i blagoslov. Svoju službu poistovjetio bih s roditeljskom. Roditeljima je poznato koliko je odricanja potrebno kako bi dijete postala zrela i odgovorna osoba. Meni je kao župniku zadatak usmjeriti vjernike na Kristov spasenjski put što je često jako težak i mukotrpan cilj.
Mediji su postali božanstva koja se često više i ne propituju. Kritičkog promišljanja nad informacijama koje nam mediji nude nedostaje. Osobno, nemam ništa protiv medija, ali me kao župnika i svećenika zabrinjava činjenica da se zdravorazumski, kritički stav i od strane samih vjernika često zanemaruje. Mediji nam informacije serviraju često puta senzacionalistički. Senzacionalizam privlači šire mase. Ponekad u takvim situacijama stradaju i nevini, a znamo da je ljagu s imena kasnije teško obrisati. Uvijek ću ponoviti riječi sv. Leopolda: ‘Nitko nije tako blatan da se u njemu ne bi našao i grumen zlata’. Grijeh je potrebno osuditi, no čovjeka ne. Grijeh se događa u slabosti, a slab čovjek je ranjen čovjek kojemu je potrebna pomoć. Crkva je sveta, ali je i zajednica grešnih te je kao takva pogodan materijal senzacionalističkim natpisima. Vjernik je pozvan biti onaj koji kritički propituje, traži pravi odgovor, ne osuđuje i oprašta. Svjedoci smo i samima sebi kako često puta prije kritiziramo i osuđujemo nego li opraštamo i molimo za obraćenje, sebe i drugih. Vrijeme Božića nam daje priliku za promjenu. Podjela je bilo i bit će, što je možda i prirodnost s obzirom na društvenu različitost, no, vjernici su, u idealu Novorođenog Kralja pozvani biti miroljubivi.
Nakon višegodišnjeg dekanskog službovanja mons. Leonarda Markača imenovani ste dekanom Koprivničkog dekanata. Želimo Vam plodonosno razdoblje u novoj službi. Nosi li ona i određene teškoće?
Mons. Leonard Markač dugogodišnji je pastir svoje župe, Župe Močile i kao takav prepoznat je među širim vjerničkim krugovima. Legenda je ne samo grada Koprivnice, nego i drage nam Podravine. Plodonosan i čestit rad primijetile su crkvene i lokalne vlasti koje su mu uručile zasluženo priznanje, na čemu mu čestitam. Preuzimajući službu dekana nakon višegodišnjeg službovanja mons. Markača nije lako. U dekanat su došli novi mlađi svećenici, no suradnja je i dalje izvrsna. Zajedništvo i svjedočenje toga zajedništva jedna je od glavnih zadaća kojoj se kao dekan nastojim posvećivati. Kao i u svakoj grupi ljudi dogodi se podijeljenost mišljenja ili pak određena drukčijost, što je normalna pojava, no svi mi radimo za duhovno dobro povjerenih nam ljudi. Potrebno je moliti i za svećenike pa pozivam i vas da molite za svoje župnike. Molitva i molitvena podrška vas vjernika jedini su načini kako ostati na pravome putu Kristova služenja.
Sveta obitelj bila je odbačena od ljudi. Odbacuje li današnji čovjek obitelj kao takvu? Ljudi ne pronalaze vremena jedni za druge. Stradavaju li i naša obiteljska ognjišta?
Poznata je Napoleonova rečenica: ‘Dajte mi 10 dobrih obitelji i stvorit ću vam državu’. Postavlja se pitanje što je dobra obitelj? Usudio bih se reći: ‘Kakve su nam obitelji, takav nam je i narod’. Obitelj je temeljna stanica ljudskog društva. Dobra obitelj jest ona u kojoj se vrednuju duhovne, moralne i ljudske kreposti. Ako se u obitelji ne moli, ako u obitelji izostaje međusobnog poštovanja, ako su članovi obitelji razdvojeni, ako ne vlada topla atmosfera tada je obitelj u problemu, a time i samo društvo. U ovom božićnom vremenu imamo savršen primjer svete nazaretske obitelji.
Nije potrebno izmišljati neke posebne zakone ili pravila. Oni su upisani Božjim riječima. Bog nam progovara u Sinu. Daje nam primjer kako živjeti obiteljske odnose, ali i odnose općenito. Smatram da je najveći problem današnjih obitelji ne oskudica ili neimaština, nego vrijeme koje ne ulažemo jedni za druge. Današnje obitelji nisu gladne hrane, gladne su jedni drugih. Nedostatak vremena i međusobna obiteljska (ne)komunikacija razrjeđuje jezgru obiteljske svetinje. Međusobno se otuđujemo i postajemo obiteljski individualci.
Također, što je po meni jedan od velikih problema jest i nezainteresiranost mladih za sam obiteljski život. Mladi ne osnivaju obitelji više zbog straha od obveza ili žrtve koju treba podnositi. Ne zagovaram vraćanje u prošlost u kojoj se češće teže živjelo negoli danas, nego pozivam obitelji da si postave određene kršćanske, moralne i duhovne norme. Ne odbacujemo kolijevku u kojoj smo odrasli, a kolijevka je poštivanje Boga i ljubav prema bližnjemu.
Sekularizacija je potpuno potisnula vrijeme priprave za Kristovo rođenje – došašće. Brojne kuće ukrašene su božićnim jelkama, jaslice su zamijenili Orašari. Jesu li i vjernici podlegli tome? Zamjenjuje li ta izvanjskost i u unutarnju svetost Božića?
Spomenuo sam medijsku moć. Kršćanske vrednote i kršćanska tradicija deklarira se kao nešto zaostalo i staromodno. Ne čudim se pomodarstvu koje je potisnulo Božić i ustupilo mjesto božiću. Krist je zamijenjen Orašarom, a obiteljska blizina američkim besmislenim običajima. Brine me činjenica da su i brojni vjernici tome popustili, naravno oni su dio društva i mnogi su zavedeni blještavilom ovoga svijeta. No, pitam se kakvi su to vjernici? Prilikom pohoda obiteljima koji se tradicionalno održavaju u božićnom vremenu volim razgovarati sa svojim vjernicima. Brojni od njih tradicionalno se okupljaju oko obiteljskih stolova, zajedno ukrašavaju bor, izmjenjuju priče, fotografije, darove, žive obiteljsku radost koju kao župnik svesrdno podržavam, no često iz tih božićnih obiteljskih susreta izostaje temeljni susret. Susret s Djetetom Isusom u svetoj euharistiji. Krist je praiskon naših susreta. Brojni vjernici i usprkos pandemiji dolaze u crkvu i svjedoče svoju vjerničku ljubav. Božić živi najprije u srcima, a onda u izvanjskosti, a dok Božić nije nastanjen u srcu, izvanjskost brzo splasne.
Kako nas kršćanstvo može vratiti na prvotni put, put Kristove skromnosti i jednostavnosti?
Božić se ne događa u buci, u velikom blještavilu, konzumerizmu. Lijepo je opisana sveta noć u kojoj se Isus rodio. Mi vjernici znamo da to nije lijepa bajka nego stvarni događaj. Ako želimo dočarati, ne pravi ugođaj Božića, nego stvarnost i dubinu Božića, potrebno se prepustiti onome što Božić donosi. On donosi mir. Izmirimo se ovih dana najprije s Gospodinom u svetoj ispovijedi, a potom i s braćom ljudima. Donosimo toplinu, darujmo onima koji nemaju. Budimo svjetlo ovoga svijeta. Neka naše riječi odstranjuju svaku tamu i lošu riječ. Tada će Božić biti ono što treba: jednostavnost, skromnost i radost.
Svetost noći Božića svjedoči o jednostavnosti Božje ljubavi prema ljudima. Koja je Vaša poruka vjernicima?
Dragi vjernici i čitatelji portala Klikaj.hr, želim da vam ovaj Božić protekne u miru i radosti, pun ljubavi i razumijevanja za bližnje. Neka vam ljubav koju dijelite donese unutarnje ispunjenje i duhovni mir.
Božić se rodio za tebe, za mene, za svakoga koji je otvorio svoje srce kako bi drugome pružio ljubav. Ljubav se može dati na bezbroj načina. Vi, dragi čitatelji izaberite jedan od načina. Darujući ljubav drugima, otvaramo srca Novorođenome.
Sretan i blagoslovljen Božić i božićne blagdane te uspješnost u novoj 2022. godini svakome od srca želim i molim. Faljen Isus i Marija!
