Od 173.000 stanovnika potresom pogođene Sisačko-moslavačke županije, 118.000 ih treba neku vrstu humanitarne pomoći među kojima 60 posto čine ranjive skupine, pokazalo je istraživanje u sklopu publikacije “Procjena humanitarnih potreba” koja je predstavljena u srijedu.
“Ljudi o kojima smo danas govorili su u trostrukoj ugrozi. S jedne strane ugrožava ih pandemija, dramatično ih je ugrozio potres, a ono što je potres dodatno razotkrio su problemi s kojima su oni živjeli godinama i desetljećima prije toga”, rekla je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter na predstavljanju.
Navela je kako je riječ o području gdje se još uvijek osjećaju posljedice Domovinskog rata, koje ima puno starijeg stanovništva, značajnu emigraciju i neravnomjernu gustoću naseljenosti. Sisačko-moslavačka županija je jedna od najsiromašnijih županija, a Šimonović Einwalter je upozorila kako je njezinom stanovništvu ugrožen cijeli niz ljudskih prava – pravo na stambeno zbrinjavanje, pravo na vodu, hranu, socijalnu zaštitu, obrazovanje, rad.
“Zabrinjavajuć je podatak o velikom postotku kroničnih bolesnika, kao i da nemaju dostupnost zdravstvene zaštite, između ostaloga, zato što su im doktori jako daleko – nekima preko osam kilometara od mjesta stanovanja, a nemaju javni prijevoz niti osobne automobile pa nemaju kako do doktora i lijekova”, istaknula je pravobraniteljica.
Također, naglasila je važnost organizacija civilnog društva koje su brže i fleksibilnije od države te koje svakodnevno pružaju direktnu pomoć ljudima u potrebi.
Milošević: Ne mogu reći da sam zadovoljan, ipak određeni rezultati postignuti
Potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević istaknuo je kako je potres usmjerio pažnju države na područje SMŽ-a te podsjetio kako se radi na programu revitalizacije kako bi se stvari poboljšale.
“Ne mogu reći da sam zadovoljan (dinamikom obnove), svjestan sam svih problema s kojima se susrećemo, s razmjerima potresa i s procedurama koje su bile potrebne da ih pripremimo. Ipak, u obnovu, uklanjanje i rušenje objekata smo krenuli relativno brzo, postigli smo određene rezultate”, rekao je.
Izvijestio je kako je obnovljeno preko 800 kuća što se tiče nekonstrukcijske obnove, a oko 600 ih je u radu. Sada očekuje da krene druga faza, konstrukcijska obnova, odnosno izgradnja zamjenskih kuća. U petak bi trebala biti raspisana javna nabava kojom bi se ugovorili radovi za prvih 50-ak kuća, dok bi s izvođačima radova do veljače moglo biti ugovoreno oko 500 kuća. Do kraja godine bi išla javna nabava, odnosno ugovaranje za prvih pet stambenih zgrada, a gdje bi se do ljeta ugovorilo oko 40 zgrada u kojima bi bilo više od 600 stanova.
Uskoro humanitarni interventni plan za sljedeću godinu
Koordinatorica humanitaraca SMŽ-a Dijana Durić navela je kako je sljedeći korak da na temelju procjena pripreme humanitarni interventni plan za sljedeću godinu, a potrebna je i hitna mobilizacija financijskih resursa za pomoć potresom pogođenom stanovništvu kako bi im se osigurao kvalitetan i dostojanstven život. Durić je zahvalila svim partnerima, građanima i donatorima te je apelirala na daljnju potporu.
“Procjena humanitarnih potreba 202” je plod suradnje civilnog društva i državnih institucija te pruža razumijevanje krize, humanitarnih potreba i procijenjeni broj ljudi kojima je potrebna pomoć. Publikaciju je pripremila Koordinacija humanitaraca SMŽ-a, a temelji se na anketama među korisnicima kontejnerskih naselja, grupnih smještaja i stanovnika izvan organiziranog smještaja, kao i na informacijama humanitarnih organizacija s terena i različitih institucija, a daje i prijedloge žurnih rješenja.
Analiza je pokazala kako je 3500 obitelji ostalo bez domova te su izmješteni, a potrebna im je žurna obnova i pravna pomoć, dok 6000 kućanstava mjesečno prima pakete hrane putem humanitarne pomoći. Na vodovodnu mrežu nije spojeno 25 posto stanovništva i kao izvor vode koriste privatne bunare kojima je nakon potresa potrebna sanacija.
Između ostalog, navedeno je kako 20 posto stanovništva pogođenog područja čine osobe starije od 65 godina koje karakteriziraju niska primanja i život u ruralnim izoliranim sredinama, a skoro 14.000 djece direktno je pogođeno potresom i velik broj nema adekvatnu opremu za učenje i praćenje online nastave.
Također, 23 posto anketiranih u kontejnerskim naseljima i grupnim smještajima nema laku dostupnost javnom prijevozu zbog čega 20 posto ima problem s dostupnošću medicinske skrbi i lijekova, dok se 29 posto zaposlenih izjasnilo kako ima teškoće s odlaskom na posao.
