Drnjanski Tomislav nije najbolje krenuo u novu sezonu, no to se nije moglo reći za jednog njihovog napadača – Joju. I dok se učinak kluba poboljšao, Hrvoje Hrženjak nastavio je zabijati k’o na traci. Ovaj borbeni napadač nakon 11 odigranih kola uz svoje ime ima 12 zabijenih golova, od čega su dva penala. Imao bi i više da nije pokoji i promašio, ili pak da nije propustio neke utakmice.
Joja, kako mu je nadimak, u životu je zaigrao samo za dva kluba. Prvi mu je bio virovski Podravac, klub njegovog djetinjstva gdje je prošao apsolutno sve uzraste i klub s kojim će uvijek biti vezan. Njegova ljubav prema nogometu krenula je davne 2000. godine kada je sa starijim bratom Andrejom krenuo na treninge.
“Podravac je moj klub od malih nogu i tamo sam napravio prve korake s loptom. Mogu reći da sam sretan što sam imao takve uvjete za trening jer uvjeti su u Virju odlični. Na svom nogometnom putu igrao sam puno pozicija, bio sam čak i golman na jednoj prvenstvenoj utakmici u juniorima, pobijedili smo 3:2. Igrao sam veznog, oba napadačka krila, polušpicu ii napadača. Najdraža mi je ipak ova posljednja, pozicija napadača.”, govori nam Hrvoje.
Malo ljudi zna da je Hrvoje u ljeto 2011. godine bio na pripremama s juniorskom ekipom Cibalije, u Vinkovcima. Trenirao je s generacijom rođenom 93./94., znači godinu dana starijim dečkima od sebe. Zabio je i gol u prijateljskoj utakmici protiv seniora Cibalije, no ni to nije bilo dovoljno da ostane tamo, da ga uzmu. Trener Bojko mu je objasnio da može ostati, no da neće dobivati previše minutaže.
Vratio se u Virje i – eksplodirao. Stigao je spreman, motiviran i željan pobjeda. U Trećoj HNL Sjever zabio je 16 golova i nosio ekipu neprestanom trkom i borbenošću. Ni sa jednim braničem nije se slagao, a ni suci mu nisu bili dragi.
“U toj sezoni 13/14 imali smo jako dobru ekipu i svi su pridonijeli dobrom učinku, što ekipnom, što mojem. Bez ekipe ne bih zabio 16 golova, što mi je ujedno i najviše da sam zabio u jednoj sezoni. U Trećoj HNL nema slabih igrača, znam da nijedna utakmica nije bila laka”, kaže Joja koji već sada ima 12 zabijenih u nešto malo slabijoj ligi. Trebalo bi se dogoditi čudo da u ovoj sezoni ne prebaci tih 16 zabijenih golova.
“Bilo je par ozbiljnih klubova koji su me htjeli dovesti nakon te sezone, no ja se nekako nisam dao iz Virja. Možda sam pogriješio što nisam išao u neki ozbiljniji klub, no što je tu je, ne kajem se zbog toga.”, priča.
Upitan da izdvoji ponajbolje pojedince s kojima je igrao, nije želio nikoga izdvajati, posebno jer još uvijek aktivno igra i pred njim su najbolje godine nogometa. Dragi su mu svi koji su igrali s njim jer su skupa dijelili svlačionicu i družili se koliko su mogli.
“Najdraža utakmica mi je finale županijskog kupa 2016. godine kada smo boljim izvođenjem jedanaesteraca pobijedili jako dobru ekipu Koprivnice.”
S druge strane, svjestan je da su porazi sastavni dio igre.
“Nekad igraš dobro pa izgubiš, a nekad igraš loše pa pobijediš, tako da me porazi toliko i ne bole. No, ako moram birati, onda je to sigurno poraz koji nam je zadao đurđevački Graničar u Virju.”
Hrvoje je u jednoj utakmici zabio najviše pet golova, njegova ‘žrtva’ bio je novovirovski Graničar u kupu. U prvenstvu je zabio najviše četiri, i to na otvaranju ove sezone protiv Močila.
Nova avantura – NK Tomislav Drnje
Nakon dugo godina u Virju došlo je do zasićenja, govori nam, i potražio je drugi klub. Sada više od sezone Hrženjak igra u drnjanskom Tomislavu. Prošle sezone igrali su u Četvrtoj, međužupanijskoj ligi, a od ove sezone natječu se u Prvoj ŽNL.
“U Tomislavu su me svi lijepo prihvatili od navijača, uprave i igrača i trenutno sam tu jako zadovoljan. Dolaskom trenera Vučete promijenio se način treniranja, pristup je malo ozbiljniji, ali su došle i malo ‘slabije’ utakmice, što nikako ne osporava rad trenera Vučete. Morali smo pobijediti jer smo u svim derbijima dosad zeznuli stvar. Protiv Molvi, Kunovca, Žabna i K. Ivanca nismo uspjeli izvući ni bod. Nadam se da će nas sad krenuti te da ćemo se uz moje golove i pomoć cijele ekipe uključiti u borbu za sam vrh.”
