Ako ste pratili neku od posljednjih utakmica Starigrada u Drugoj ŽNL, na vratima ste mogli vidjeti već pomalo sijedog muškarca. Radi se o Hrvoju Pepelku, legendi nogometnih travnjaka, golmanu za kojeg znaju i mladi i stari. Pogledom u njegov nogometni dosje, otkriva se da ima 44 godine na leđima, no na terenu se to ne vidi.
Vratarska pozicija je ona za koju se oduvijek kaže da su godine, odnosno iskustvo samo plus. A njega Pepelko ima pregršt. Branio je za molvarsku Mladost, đurđevački Graničar, Ferdinandovac, Križevce, Mladost iz Malog Otoka, Bratstvo Kunovec, Jadran-Galeb, Kalinovac, Tehničar Cvetkovec, Zdenku iz Velikih Zdenaca, legradski Graničar i sada brani za Starigrad.
‘Pazim na svoje tijelo, nema neke posebne tajne dugotrajnosti. Nakon što sam pomogao Legrađanima, nisam imao namjeru nastaviti, prvenstveno zbog velikog obima poslovnih obaveza, radim četiri smjene. Ljetos je stigao poziv Damira Bebeka jesam li zainteresiran biti vratar Starigrada. Rekao sam da jesam, no da moraju znati moju stranu, puno radim i sigurno će mi se poklopiti da neću stići na utakmicu. Pristali su na to i dogovorili smo se’, govori nam popularni Pepe.
Spomenuli smo da je branio u puno klubova, a posebno pamti razdoblje provedeno u molvarskoj Mladosti. Pod trenerom Dadom Marjanovićem igrali su sjajan nogomet, a 2000. godine ušli su u Treću HNL, osvojili Županijski kup i ušli u šesnaestinu finala Hrvatskog kupa. U goste im je stigao Dinamo.
‘Butina, Drpić, Cesar, Bišćan, Cvitanović, Mario Bazina, trener Marijan Vlak. Imali smo u utorak trening, poslije treninga smo zajedno sjeli, zezali se, pili pivicu, kad ono pale se svjetla reflektora na igralištu. Predstavnici Dinama stigli su sa sucima mjeriti igralište. Razlog? Sezonu prije senzacionalno su ispali od Dugog Sela pa su sada puhali i na hladno. Dinamo je tri dana bio u Đurđevcu u hotelu, bili su maksimalno nabrušeni. Stigli su našpanani, nakon 15 minuta gubili smo s 3:0. Pitao sam svog kolegu iz obrane ‘koja je minuta’, kaže on ‘tek petnaesta’… Završilo je 9:0 za Dinamo. No, to je doživljaj za cijeli život, igrati službenu utakmicu protiv najvećeg hrvatskog kluba’, prisjeća se Pepelko.
S brojnim klubovima Pepe je osvojio mnogo trofeja, posebno mu je draga ta sezona 2000. godine u Molvama, kao i osvajanje Četvrte lige s Kalinovcom. Osvojili su je ispred jake Croatije iz Grabrovnice. Upitan o bolnim porazima na um mu je palo kad je imao 10 bodova prednosti ispred Imbriovca (u dresu Malog Otoka), a onda se dogodio prekid u Peterancu, oduzimanje bodova i gubitak prvenstva.
‘Derbiji Mladost Mali Otok – Borac Imbriovec bili su nešto posebno. Sjećam se kad su stigli autobusom, a udaljenost ni tri kilometra. Trener je bio Cvele, u petak su u novinama izašli sastavi, svi su bili nabrušeni, na utakmicu je došlo preko tisuću ljudi. Pobijedili smo 4:3′, govori.
S molvarskom Mladosti igrao je i Drugu HNL. Imao je ponuda iz Austrije, iz četvrtih, petih liga, no nije ga to privlačilo.
‘Bil’ sam na probi u Slavenu, no nisam uspio jer sam bil domaći’, kaže otvoreno.
Igrao je protiv mnogih napadača, no jedan mu je pravio nepojmljive probleme.
‘Hrvoje Bači. Po meni najjača špica. Koja je to lakoća bila, on kad je htel’ mogel’ je zabiti Barceloni. Šteta, imal’ je sve dogovoreno u Koprivnici, no eto. Žal mi je i kaj Žarko Bastašić nije uspio, njih dva su mi sjajni igrači’, prisjeća se Pepelko.
Da bi obrana bila uspješna vratar mora dobro surađivati sa stoperima i obratno. Pepelko izdvaja Tomu Gazdeka, Laszla Somogya i Šabana Čilića iz Molvi. Od novijih generacija istaknuo je Roberta Kožara Čarlija i Nikolu Grabara s kojima je igrao u Kalinovcu.
Ipak, njegov najbolji suigrač je njegova Tatjana. Supruga koja je stoički podnosila i još uvijek podnosi njegova izbivanja iz doma zbog najvažnije sporedne stvari na svijetu. Kaže Pepe da je bilo teško, radiš cijeli tjedan, djeca su mala, vikendom su utakmice, preko tjedna bar četiri treninga.
‘Znalo se dogodili da odem ujutro, vratim se navečer i uopće ne vidim djecu, kad se putovalo po Slavoniji zbog utakmica. No, funkcioniralo je to dvadeset godina zahvaljujući mojoj najdražoj suigračici, supruzi Tatjani, kojoj sam zahvalan do neba’, priča Hrvoje.
Nadamo se da će supruga ubrzo dočekati kraj karijere, no mnogi bi rado još gledali Pepelka na nogometnim terenima. Jer, tek su mu 44…
