U dresu Podravke Vegete u novoj sezoni zaigrat će i vanjska igračica Bojana Milić. Za klupske internetske stranice otkrila je prve dojmove o gradu Koprivnici, treninzima i novim suigračicama, a doznali smo ponešto i o njezinim počecima u rukometu.
Bojana je, kako kaže, od malih nogu nosila u sebi taj borbeni duh, a iskusila je i brojne sportove – od košarke, atletike i nogometa do karatea. Već 16 godina se bavi samo rukometom, a ovu srpsku reprezentativku najviše veseli što će s Podravkom zaigrati u najvišem rangu europskog natjecanja, Ligi prvakinja.
Kada si počela trenirati rukomet i što te motiviralo da kreneš tim putem?
Rukometom sam se počela baviti s 12 godina, 2005. godine. Prije toga sam iskusila neke druge sportove, ali moja me borbena strana odvela na rukometni teren gdje sam i danas. Trenirala sam tek mjesec dana i odmah sam dobila priliku zaigrati u prvoj ekipi, a to je bila dodatna motivacija jer me trener već u toj ranoj fazi pozvao na pripreme s prvotimkama i tako je sve krenulo.
Najprije si trenirala u Inđiji, svom rodnom gradu gdje si i igrala, ali brzo nakon što si postala punoljetna otišla si iz svog grada u novi klub. S koliko si se godina osamostalila?
Imala sam 19 godina, nisam bila toliko mlada, ali je to bio moj prvi odlazak iz obiteljskog doma u Rukometni klub Bor, a nakon toga sam bila u Malagi. Poslije Malage sam otišla u Bekament Bukovičku Banju i s tim klubom sam osvojila Superkup i Kup Srbije.
Pratiš li rukomet i inače, imaš li neke uzore ili neki klub koji ti je posebno drag?
Kada sam bila mlađa i nisam toliko gledala ženski rukomet, ali kasnije sam počela pratiti Ligu prvakinja i posebno sam voljela gledati mađarski Gyõr i Amorim koja je zanimljiva kao pojava, a jako je upečatljiva i njezina borbenost na terenu.
Stigla si u Koprivnicu prije dva tjedna, kako ti se čini grad i okolica?
Meni je lijepo, grad je po broju stanovnika sličan mom rodnom gradu. Ovdje stvarno imamo sve što nam treba – od restorana, trgovačkih centara, kafića, a tu su i muzeji, knjižnica i kino. Za svakog ima nešto što voli i to je odlično, a i sve je dostupno i nije jako udaljeno tako da mi se to sviđa. Za razliku od Braile gdje sam bila prije dolaska ovdje, lakše je i to što nema govorne barijere tako da je i komunikacija lakša.
Prva prijateljstva već su tu, družiš se sa suigračicama što znači da je atmosfera dobra?
Super mi je što smo već u prvim danima sve zajedno popile kavu. Imam već nekoliko cura s kojima se družim i izvan terena. Neke i živimo dosta blizu jedna drugoj pa zaigramo neke društvene igre, idemo zajedno na ručak tako da mi je jako drago zbog toga. Najviše slobodnog vremena provodim s Dejanom i Biancom.
Je li još netko od tvojih članova obitelji bio u profesionalnom sportu ili si ti prva?
Majka i otac su mi bili sportaši. Mama je bila odbojkašica, tata nogometaš, a i brat je bio u odbojci, ali nije nastavio tim putem.
Igrala si Europsku ligu, ali ovaj rang europskog natjecanja koji te očekuje bit će ti prvo takvo iskustvo?
To je sigurno jedan od razloga zašto mi je motivacija za dolazak u klub bila velika i nadam se da ćemo hrabro i motivirano krenuti u novu sezonu. Veselim se utakmicama Lige prvakinja jer je to nešto što također želim iskusiti u svojoj karijeri.
Imaš li neke hobije?
Volim čitati, a od rekreativnih aktivnosti najviše volim rolanje. S obzirom na to da sam već prije dolaska znala da imate jako dobre biciklističke staze, uzela sam i svoje role pa kad bude slobodnog vremena i mogućnosti, svakako ću krenuti u istraživanje nove sredine koja će biti moj dom u narednom razdoblju. Volim i neke adrenalinske sportove, a velika mi je želja skok s padobranom jer bih tako možda pobijedila strah od visine koji imam.
Nedostaje li ti nešto u Koprivnici osim naravno obitelji?
Imam zlatnog retrivera Buddyja, nazvala sam ga po filmu ”Buddy pas košarkaš”. On je moj ljubimac, ali imam previše obaveza i puno putujem tako da roditelji brinu o njemu.
Jesi li osim centra grada upoznala još neke posebnosti ovog kraja ili nisi još imala prilike za detaljniji obilazak?
Bila sam u Restoranu Štagelj, nakon što smo se okupili tamo kao ekipa, iskoristila sam svoje slobodno vrijeme i otišla popiti kavu. Lijepa je priroda i vrlo ugodan ambijent, ali nisam još uvijek obilazila ništa udaljenije jer sam fokusirana na pripreme i obaveze koje u ovom trenutku imamo, a i želim uvijek imati dovoljno vremena za odmor.
Kad smo već kod priprema kako ti se čini taj dio?
Treninzi su jako dobri, baš onako kako se i očekuje za pripremno razdoblje, naporno je i zahtjevno, ali mislim da svi treneri rade odlično i s tim sam dijelom stvarno zadovoljna.
I za kraj, kako ti se čini ekipa na terenu?
Mislim da su sve cure dosta mlade i motivirane, svi željno iščekujemo treninge i s njih odlazimo nasmijane. Svima nam odgovara ta promjena, nova energija i sviđa mi se što već sad imamo dobru atmosferu. Vjerujem da nas čekaju lijepi sportski izazovi koji se bliže i koje ćemo spremno dočekati.
S obzirom na to da Bojana nije imala puno prilike za obilazak znamenitosti, u koprivničkom klubu iskoristili su priliku i fotografiranje napravili u predivnom ambijentu Muzeja grada Koprivnice gdje je imala prilike saznati ponešto o vrijednim predmetima koji se tamo nalaze i tako upoznati još neku zanimljivu stranu ovog kraja.
