Novoizgrađena sportska dvorana Osnovne škole Đuro Ester u Koprivnici nosit će naziv Sportska dvorana “Vinko Zember”, dok će sportska dvorane u sklopu koprivničke Gimnazije Fran Galović nositi naziv prema proslavljenom rukometnom treneru Josipu Samaržiji Bepu.
Ovi prijedlozi naći će se pred vijećnicima u utorak na sjednici koprivničkog Gradskog vijeća, ali za očekivati je da će glatko proći. Jer i Zember i Bepo to zaslužuju.
Vinko Zember rođen je 27. prosinca 1930. godine u Koprivnici, a napustio nas je 28. veljače ove godine u 91. godini života.
Bio je dugogodišnji sportski djelatnik i punih 11 godina do mirovine ravnatelj Osnovne škole Đuro Ester gdje je između ostalog i odgajao mnoge generacije. Koprivničanke i Koprivničanci pamte ga kao sportsku legendu, kao čovjeka koji je ostavio značajan pečat u koprivničkom sportu, ženskom i muškom rukometu, a osim rukometa, veliki je obol dao i koprivničkom nogometu.
Bio je izuzetno angažiran i u društveno-sportskim organizacijama grada Koprivnice te je s kolegama nastavnicima bio pokretač mnogobrojnih sportskih aktivnosti u školama i gradu.
Aktivno je sudjelovao u izgradnji sportskih objekata u Koprivnici kao što su primjerice gradski stadion, igralište kod Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski, ali i ono pokraj Osnovne škole Đuro Ester, na kojem je danas izgrađena sportska dvorana.
Zember je u život škole, koprivničkog sporta, ali i grada Koprivnice općenito, utkao svoje najbolje godine, predanim radom poklonio cijelo svoje biće, svoje sportsko znanje i životne mudrosti.
Stoga je i koprivničko Gradsko vijeće 2003. godine dodijelilo Vinku Zemberu Medalju Grada Koprivnice za iznimne zasluge u promicanju sporta.
Kao što je poznato, Josip Samaržija Bepo dao je nemjerljiv doprinos razvoju rukometa u Koprivnici te je u znak zahvalnosti velikom pedagogu i stručnjaku čiji rezultati su svima na ponos Grad Koprivnica dodijelio nagradu za životno djelo 1997. godine.
Josip Samaržija rođen je 15. veljače 1932. godine Hercegovcu nedaleko Bjelovara. Nakon završenog Fakulteta za fizičku kulturu kao profesor tjelesnog odgoja zaposlio se na školi u Koprivnici i najprije je trenirao koprivničke rukometaše, a i sam je igrao za Partizan. Onda je 1960. godine od Vinka Zembera preuzeo vođenje rukometašica, koje su onda pod njegovim vodstvom postigle velike uspjehe, može se pročitati na internetskim stranicama RK Podravke, a autor teksta je Ivo Čičin Mašansker.
Dva puta su bile u kvalifikacijama za 1. saveznu ligu, 1961. i 1962. godine. Uspjele su kasnije. U prvoj prvoligaškoj sezoni 1964/65. Podravka je, u dijelu prvenstva s imenom Partizan, osvojila peto mjesto, a onda je Samaržija s rukometašicama Podravke osvojio dva naslova prvaka Jugoslavije uzastopno (1965/1966. i 1966/1967.), bio savezni selektor i trener ženske reprezentacije bivše države, osvojio je 1980. godine na 22. Olimpijskim igrama u Moskvi srebrnu medalju, osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu (1982.) te zlatnu medalju na 23. olimpijskim igrama u Los Angelesu (1984.). S omladinskom ženskom reprezentacijom Jugoslavije bio je treći na Svjetskom prvenstvu 1979, drugi 1981. i peti 1983. Nakon svog odlaska iz Podravke 1971. godine vodio je mušku švedsku ekipu Lund iz istoimenog grada i somborski ženski klub Bane Sekulić (prije Vesna).
Josip Samaržija Bepo vratio se u RK Podravku i Koprivnicu 1989. godine, kada je klub bio u Drugoj ligi. Za godinu dana Podravka je opet ušla u 1. ligu. Tada se počela stvarati velika Podravka, koja je to ostala do danas. Kad je Podravka ušla u svibnju 1990. godine u 1. ligu napisali smo doslovce: “Samaržijin povratak u Podravinu značio je za koprivnički ženski rukomet prije svega povratak čvrstoj organizaciji, takva koja ne priznaje ustupke, Samaržija se držao devize da koga nema bez njega se može, pa se lišavao tzv. provjerenih vrijednosti, a na parket protiv najjačih sastava Europe, u prijateljskim turnirima, znao je poslati djevojčice koje nisu u prvom sastavu odigrale ni jednu utakmicu. Tako je prvenstvo počeo s jednim sastavom, a završio sa sasvim drugim”. Napisali smo još nešto u povodu tog ulaska u ligu: “Donio je Koprivnici novi sportski naslov, kojim se koprivnički rukomet definitivno potvrdio u sport broj jedan koji, u tržišnim uvjetima, ima velikih izgleda da postane unosna djelatnost. Hoćemo li to znati iskoristiti”?
Bi li se te ocjene i procjene mogle primijeniti i danas, prosudite.
Samaržija je Podravku vodio do 1994. godine. Nastavio je kao savjetnik i sportski direktor kluba. Za doprinos gradu Josip Samaržija 1999. godine primio je Nagradu grada Koprivnice. Poznato je da je završio rad na knjizi 50-godina stručnog rada u svjetskom rukometu, u kojem je bio neobično cijenjen. Odgojio je niz rukometašica, ali uz njega su se školovali i mnogi današnji uspješni treneri. On je naprosto ostao u rukometu. To nije neizbrisiv trag, kako se voli reći, to je živa konstanta. Bez njegovih temelja ne bi bilo takvog koprivničkog rukometa, a nasljedno tome i hrvatskog.
Koprivnica je postala poznata na europskoj sportskoj karti, a osnovne koordinate, meridijane i paralele dao je Josip Samaržija Bepo.
