U redakciju portala Klikaj.hr dobili smo potresno pismo žene iz sjeverozapadne Hrvatske koja tvrdi da je žrtva nasilja, ali da policija štiti nasilnika, bivšeg policajca, a ne žrtvu.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti…
“Kada sam slušala o nasilju nad ženama, prvo sam laički zaključila kako si to mogu dopustiti, kako se mogu dovesti u takvu situaciju? I prokleto im, i još uvijek to činim, držala stranu…
Kada se meni to desilo, nisam bila ništa hrabrija od tih jadnica…, a mene zadesilo. I vjerujte, ne znam što činiti. Bila policija, sve sam negirala, ponudila kavom: “eto, bila žešća rasprava”. A sljepoočnica mi bridjela. Naticala.
Zašto sam to učinila? Napravila jednu prijavu prema policiji zbog vrijeđanja i prijetnji, mesar se pokupio, policija prišla, nije bilo fizičkog “obračuna”, nisu svog umirovljenog kolegu, koji nema ni trogodišnje zanimanje mesara, ni tražili. Molila sam da me obavijeste, da dobijem nešto pismeno: ništa. Samo na konstataciju da je alkoholiziran, komentar: “onda se ne isplati ni razgovarati s njim”.
Ovo, friško, jučerašnje: “usrala” sam se od straha. Imala sam velike krojačke škare, za rezanje kože, ispod vrata. Otisak đona cipele imam na leđima ispod miške… Teško mi disati. Policiju je netko pozvao, a kada ih je vidio rekao je “ako ja sada završim petnaest dana u zatvoru, ubit ću te”. Ovo potonje, režajući ponavljano, uz gestu noža ispod brade. Vidjela, osjetila, što je u stanju učiniti, šutjela sam i kretenasto se smješkala, a noge drhtale, ko “pizda”(karakterna osobina).
Prisebna sam bila da zatražim mobitel da mi vrati i ključeve… Znate li što je “šoker”? Meni poznato iz nasilnih demonstracija iz filmova… To je priučeni mesar i priučeni umirovljeni policajac od pedeset i jedne godine dobio na “poklon” od svog bivšeg, a gospodin je vremešan za postojnost, i sada na toj funkciji. Ne znam njegovo zanimanje, da komentiram, ali očito je dobar uvlakač. Bivši-sadašnji rodočelnik, mu je pribavio i “poklonio” značku Interpola… koju nasilni mesar voli pokazati. U svemu tome još sudjeluje “cima”, bivši cimer iz sobe, kojemu je priučeni mesar bio uzor (tako barem on kaže).
Konkluzija: da ga specijalci strpaju u maricu i iza zavoja puste: iliti da ga otpeljaju još i doma, pa da “uz vruću rakiju, loše prikrivena želja”, smiju se iz “nakarade”, što je izvjesno da jeste.
U svakom nasilju, fizičkoj brutali, nije bitan “povod”: za to nema opravdanja ni nečiji duži jezik, ni meritor uzroka. Do njega ne smije doći, a kad dođe, pa kad “institucije počnu raditi svoj posao” (ta rečenica je lajtmotiv svega neučinjenoga)… gdje je onaj koji je “dobio batine”? Nezaštićen na ulici, čekajući da ga nasilnik osvetnički zamlati… Eto. Zato sam šutjela jer “institucije rade svoj posao”. Hvala Vam na Vašem vremenu, jer ne znam kako da njega vrednujem: možda Vam je dragocjeno. A meni … ponestaje vremena, a strpljenja ću imati, kao i institucije”, napisala je ona želeći ostati anonimna.
