Željko Lacković nezavisni je kandidat za koprivničko-križevačkog župana na skorašnjim lokalnim izborima. Iza njega je bogato političko iskustvo kao gradonačelnika Đurđevca, predsjednika đurđevačkog Gradskog vijeća, člana Županijske skupštine i saborskog zastupnika. Ima veliku želju da sa svojim mladim timom pokrene Koprivničko-križevačku županiju u smjeru rasta i boljeg života. Jedna od tema za koju se zalaže svakako je i popraviti stanje u sportu jer se njime bavi iznimno velik broj građana.
Svi uvijek naglašavaju kako se važno baviti sportom i zdravo živjeti, no pitanje je zapravo kakve uvjete imaju građani Koprivničko-križevačke županije, pogotovo u manjim sredinama. Vaš komentar?
Podravina i Prigorje su sportske regije koje obiluju talentima od atletike do košarke i nogometa. To je dokaz da se i s minimalnim ulaganjima postižu vrhunski rezultati, a općenito bavljenje sportom je neupitno pozitivna aktivnost ne samo sa zdravstvenog aspekta, nego i cjelokupnog razvoja mladih. Odgovornost, timski rad, stremljenja olimpijskih načela, brže, jače i bolje, duboko su utkana u svaki sport koji time pridonosi formiranju pozitivnog i odgovornog pojedinca u zajednici. Sve ove vrijednosti opravdavaju ulaganja u sport koja na žalost izostaju u željenom obimu jer su klubovi prepušteni najčešće sportskim udrugama ili minimalnom financiranju od strane zajednice.
Aktualni župan Darko Koren često naglašava da su izgradili brojne sportske dvorane. S druge strane, klubovi, ovaj put uglavnom u većim sredinama, neprestano ističu kako imaju premalo termina za treninge. Događa se stoga da djeca moraju na treninge ići u kasne večernje sate.
Župan na odlasku je napravio koliko je mogao i u svom timu nije imao vidljivog i odgovornog sportskog djelatnika koji bi mu ukazao na značenje sporta. Nažalost, svjedočimo da sportske dvorane nisu dostupne izvan školskih potreba sportskim klubovima, ali ni drugim udrugama koje provode različite tjelesne aktivnosti od aerobika do vježbanja za starije osobe. Takve situacije pokazuju stvarni promašaj investicija koje ostaju neiskorištene ili se za njihovo korištenje traži visoki najam kao da su financirane privatnim, a ne javnim novcem građana.
U Đurđevcu se dosta toga napravilo po pitanju sportske infrastrukture. Svi prvo spominju prelijepi Športsko-rekreacijski centar “Vlado Leščan – Duspe”, no ima toga više.
Investicije u sport pratile su potrebe klubova i sportaša, a svijest da je riječ o dugoročnim investicijama zaslužna je da su izgrađeni moderni i multifunkcionalni objekti. Sportski objekti dostupni su svim članovima Zajednice sportskih udruga, a istodobno se ulaže u njihovo redovno funkcioniranje kako bi se olakšalo poslovanje klubovima. Istodobno se ne gubi osnovni smisao, a to su mladi i sportske škole, te stvaranje uvjeta za rekreativno i amatersko bavljenje sportom, ali i svakom drugom fizičkom aktivnošću. Đurđevac je dobar primjer odlučnosti koja je vidljiva i šire i na koju smo svi u gradu ponosni.
Može li se taj model preslikati na Koprivničko-križevačku županiju i kako to točno provesti?
Županija treba postaviti svoje ciljeve i prioritete u svim granama sporta te primijeniti modele gradnje sportske infrastrukture dostupnim izvorima financiranja. Središnji državni ured za sport i krovne nacionalne organizacije sportova prepoznaju pozitivan stav i organizirani pristup te su spremne sudjelovati u projektima od savjeta do financiranja. Uređena županija s jasnom vizijom sporta može napraviti značajan iskorak baš kao što je to učinio i Đurđevac.
Koji su najveći problemi što se sporta tiče u županiji i kako to promijeniti?
Problema je puno, a prostora za komentar premalo, ali tako je u svim segmentima društva. Bitno je detektirati mogućnosti napretka te potaknuti zajedničko djelovanje i jasno definirati cilj u vidu uključivanja što većeg broja osoba u sport, naročito mladih, ali i ostalih, osoba svih generacija, naročito osoba s tjelesnim oštećenjima i starijih. Podizanje materijalnih uvjeta za bavljenje sportom doprinijet će ovom cilju, a županijska strategija i sinergija sportskih udruga na području županije donijet će dodatne benefite.
Trebaju li biti veća ulaganja u sport? Dojam je da su ona dosta mala ili nikakva. Kome “uzeti” ako će se sportu više “davati”?
Pitanje sporta nije zakonski adekvatno riješeno. Javni sektor trebao bi minimalno ulagati u sport barem u visini koristi koju ostvaruje bavljenje sportom i općenito tjelesnom aktivnošću u vidu manjih troškova zdravstvenog sustava. Provedena istraživanja govore o višestrukoj opravdanosti svake kune uložene u sport kao prevenciji mnogih bolesti današnjice, od pretilosti i dijabetesa do kardiovaskularnih i drugih bolesti povezanih sjedilačkim načinom života i manjkom fizičke aktivnosti. Osim javnog novca koji se može u većoj mjeri ulagati nego što je to sada, bilo bi potrebno regulirati donacije i ulaganja u sport od strane gospodarstva te takve rashode adekvatno tretirati kako bi se povećalo doniranje u sport. Na taj način nitko ne gubi, a svi dobivaju.
Zbog čega bi sportaši i roditelji mladih sportaša baš vama vjerovali da ćete o njima bolje skrbiti?
I sam sam roditelj sportaša tako da dobro poznajem probleme u sportu. Poštena raspodjela javnog novca unutar sportske zajednice, uz istodobno osiguravanje osnovnih potreba svakog sportskog kluba, predstavlja iskorak od uobičajenih praksi. No, isto tako sportaši su laka meta za predizborna obećanja i potrebno je pogledati javni rad svakog pojedinca pa tako i mene u smislu odnosa prema sportu.
U Podravini i Prigorju imamo nekoliko jako dobrih i poznatih klubova. Treba li Županija konkretno podržavati profesionalni sport (Slaven Belupo, RK Podravka) i ako da, na koji način?
Županija treba skrbiti o svim sportovima na amaterskoj razini, a profesionalni sport koristiti kao polugu za promociju sporta. U tom smislu navedeni klubovi trebaju biti generator za motiviranje mladih za bavljenje sportom i poluga za one najambicioznije i najuspješnije koji se odluče na profesionalno bavljenje sportom. Županija ne treba financijski pomagati profesionalni sport.
Treba li Županija konkretnije pomagati i talentirane sportaše, recimo nekim stipendijama ili na neki drugi način. Dojam je da se sportaše sjetimo jednom godišnje na izboru sportaša ili eventualno nekom prijemu…
Izostanak strategije i korištenje talentiranih i uspješnih pojedinaca u sportu predstavlja propuštenu priliku za promociju sporta. Županija svakako treba financijski podupirati stipendijama najbolje sportaše u prijelaznom razdoblju te i na taj način motivirati najuspješnije.
Poruka za kraj?
Bit ću vrlo kratak: poručujem svim našim građanima da svakako izađu na izbore i iskoriste svoje pravo glasa. A što se tiče odluke za koga glasati, preporučujem da biraju one koji i u politici zagovaraju sportska načela: brže, više, jače i bolje!
