Marica Korolija iz Novigrada Podravskog pred kamerama je u petoj sezoni ‘Života na vagi’ iskreno otkrila koliko joj je težak i turbulentan život bio. Ipak, uspjela je sve sama – steći krov nad glavom, završiti fakultet i baviti se svojom voljenom košarkom. No, s nekim teškim uvjetima još uvijek se nosi, a u tome joj nastoje pomoći prijatelji poput Rajke Bagarić koja je za Maricu pokrenula GoFundMe kampanju (OVDJE). O čemu se radi, kako je došlo do ideje te kako svi mogu pomoći Marici, otkrila je za RTL sama Rajka.
Koliko dugo se vi i Marica znate, kako ste se upoznale?
Marica i ja se poznajemo gotovo pola moga života, znači kojih 15-ak godina. Spojio nas je sport, naravno košarka. Kada smo se upoznale ja sam igrala košarku za ženski košarkaški klub Drava u Novigradu Podravskom, trebala nam je visoka igračica pa je trener pozvao Maricu kod nas u klub. Sjećam se da nam je Marica puno pomogla, nije mogla fulati koš i te godine je proglašena najboljim strijelcem C lige u kojoj smo igrali. I tako je kroz košarku počelo naše prijateljstvo. Kasnije je Marica postala trenerica, ja košarkaška sutkinja pa smo se i dalje družile kroz sport, ali i privatno.
Kako ste se odlučili za jedan ovakav projekt?
Odluka za ovaj projekt je pala nakon prikazivanja finala ‘Života na vagi’ i nakon što Marica nije osvojila niti prvu niti drugu nagradu pa je pala ideja na pamet da joj na ovaj način skupim novac za utješnu nagradu kao moralne pobjednice. Puno ljudi ju je počelo pratiti na Instagramu, komentari za nju su bili jako pozitivni i mnogima je bilo žao što nije pobijedila. Također, imala je veliku podršku ljudi koji ju uopće nisu poznavali prije ‘Života na vagi’.
Na kraju sam projekt ipak stavila na čekanje i nisam ga odmah pokrenula jer je nekako bilo nezgodno vrijeme, korona, potresi, pa mi se jedna ovakva kampanja činila neprikladna, iako realno nikoga se na ništa ne tjera, da svaki njen pratitelji s Instagrama uplati po kunu na račun već bi se mogla skupiti jako lijepa svota kao utješna nagrada.
Bez obzira što je projekt bio na čekanju, ideja je i dalje bila u glavi. Maricu poznajem zaista jako dugo i znam koliko je kroz život bila prepuštena sama sebi, uvijek je radila 4,5 poslova, sama si financirala školovanje, živjela u podstanarstvu i stalno se selila. Ozljeda koljena, kile, financijska nestabilnost, ništa ju nije spriječilo da i dalje bude vedra i pozitivna osoba koja je uvijek svima spremna pomoći.
Nakon izlaska iz kuće, prilikom jednog našeg razgovora, spomenula je da su joj prozori u kući u užasno lošem stanju, da su zidovi popucali i da je potrebno iz sigurnosnih razloga to sve skupa malo popraviti. Također mi se požalila da joj je firma u dugovima i da s trenutnim poslovima koje radi ne može skupiti tu svotu novca i za popravak kuće i da plati sve što treba za firmu. Bilo mi je žao što je opet u tako nezgodnoj situaciji, a znam da je u kući u Novigradu htjela posložiti stvari u red, prebaciti svoj obrt, stvoriti si neki normalan dom koji nikada nije imala, ali i da malo stvari krenu svojim putem. Ali, kao što svi znamo, kuća je zaista rupa bez dna. Sjećam se kako smo za svaki njen rođendan umjesto nekih klasičnih poklona Marici kupovali stvari korisne za kuću, jedan rođendan se skupljalo za perilicu rublja, jedan rođendan cure su joj kupile tačke, lopate, motike, uvijek se sve vrtilo oko kuće i toga da joj malo pomognemo. Ja sam znala da joj sama ne mogu uplatiti taj novac pa se prvotna ideja o ovoj kampanji vratila u moju glavu. Pomislila sam, ako svatko koga je Marica bar malo dirnula svojom pričom, uplati barem kunu, njoj će puno značiti, a mi ju nećemo niti osjetiti, učinit ćemo dobro djelo, a da nismo odvojili previše niti vremena niti se financijski istrošili.
Početkom trećeg mjeseca Marica je objavila na svome zidu na Facebooku tekst o tome kako je prije godinu dana u ovo vrijeme bila na dnu, da joj je zbog korone prestala dolaziti zarada sa sva četiri posla i kako je kosila travu i cijepala drva da plati račune. Ali da je uspjela promijeniti život za 180 stupnjeva. Znala sam da je to napisala jer je zaista sretna, ali su mi i dalje u glavi bili ti njeni financijski problemi. Također, bližio se Dan žena pa sam pomislila da je možda sada pravo vrijeme da svoju ideju provedem u djelo. Nisam znala na koji način da to učinim pa mi je pala na pamet pjesmica kojom bi malo opisala Maricu. Uzela sam mobitel i riječi su dolazile same od sebe, napisala sam pjesmicu i pokrenula kampanju, pa reko šta bude.
Koji vam je cilj? Koliko novca planirate skupiti i što točno planirate s njim napraviti?
Cilj je bio da se ljudi malo udruže i da bez puno odricanja učine dobro djelo. Postoji zaista puno ljudi koji su u lošim financijskim situacijama, koji teško prolaze kroz život i koji doslovno niti od svoga rada ne mogu dovoljno zaraditi pa sele van Hrvatske. Već mi je previše prijatelja odselilo van pa nisam htjela da i Marica bude jedna od njih. Ideja je da kampanja bude otvorena kojih mjesec dana, od Dana žena pa do Maričinog rođendana, pa da vidimo hoćemo li joj ovaj rođendan moći skupiti za nove prozore na kući. Sav novac koji se skupi naravno ide direktno Marici pa će ona odlučiti što s njima napraviti, ideja je da joj se pomogne oko kuće i firme pa će novac i potrošiti na to.
Kako je reagirala Marica kad je saznala za ovu kampanju?
Iskreno, ovoga me bilo najviše strah, kako će reagirati na to da netko umjesto nje čini nešto za nju i da netko njoj pomaže, a bez da je ona to tražila. Također me bilo strah kako će reagirati jer se radi o skupljanju novaca. Ali, pomislila sam, prijateljice smo, nije se nikada naljutila na mene pa valjda neće ni sada. Nakon što sam pokrenula kampanju prvo sam njoj poslala link na pjesmicu i na samu stranicu. Snimila mi je glasovnu poruku u suzama u kojoj je rekla da su ju emocije savladale i zahvaljivala mi je. Mislim da joj se pjesmica svidjela.
Naposljetku, kakve su reakcije prijatelja i fanova?
Nekako nisam imala previše očekivanja od svega toga, rekla sam joj kad sam već to pokrenula neka dijeli po mrežama pa ćemo vidjeti, možda ljudi kliknu. Uvijek su ljudi jaki na riječima, ali dok treba nešto učiniti onda se povuku. Odmah smo dobile pozitivne komentare na Facebooku, u stilu super, svaka čast, hrpa lajkova na objavu i dijeljenje objave po Facebooku, ali moram priznati da se ljudi do sada nisu previše aktivirali što se tiče samog skupljanja novca. Iako, moram zahvaliti onima koji jesu, jer su nas dvije, tri uplate po 50 i 70 eura jako iznenadile, a hvala i onima koji su uplatili i manje iznose. Osim tih par uplata koje su ljudi uplatili, javio se i jedan moj prijatelj koji je ponudio Marici da joj se besplatno odrade ti poslovi oko prozora i da joj možda može nabaviti jeftinije neke polovne prozore pa je eto i to pozitivno jer se može pomoći ne samo financijski, već i svojim radom. Pa možda ako netko želi donirati neke materijale za fasadu, stiropol, mogu se i ti poduzetnici javiti!
Kažem da svatko koga je barem malo dirnula priča o Marici uplati i kunu već bi to bio super rođendanski poklon. Naravno, ljudi su u teškim situacijama i vjerujem da ima onih kojima je i potrebnije, stalno se pojavljuju neke humanitarne akcije, ali eto, ovo je bila moja ideja, kombinacija za poklon za Dan žena, utješne nagrade i rođendana pa se nadam da će makar Maričini prijatelji i kolege za ovaj rođendan umjesto rođendanskih poklona kliknuti na kampanju i donirati koju kunu. Ako već nećete za Maričin rođendan, onda za trud za moju pjesmicu, hahahhahahaha!
Više o GoFundMe kampanja pročitajte OVDJE, a Marici možete pomoći i uplatom na IBAN:
Marica Korolija
Virovska 70
48325 Novigrad Podravski
IBAN
HR5224840083235090548 RBA
