Poruke stižu, zvoni mobitel. Svi provjeravaju je li to točno? Je li stvarno preminuo naš Sarač?
Nažalost, točno je, napustio nas je još jedan velikan hrvatskog sporta, napustio nas je Zlatko Saračević. Prerano, puno prerano. U 60. godini života.
Liječnici na hitnom bolničkom odjelu koprivničke Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek više od pola sata pokušavali su ga reanimirati, ali nisu ga uspjeli spasiti.
Šok, preveliki šok za RK Podravku Vegete i sve navijače, za sve ljubitelje hrvatskog rukometa u Hrvatskoj i šire.
Otišao je s pobjedom protiv najvećeg rivala zagrebačke Lokomotive kojom je koprivnička ekipa praktički osigurala novi, 26. naslov prvaka Hrvatske. Bio je zadovoljan zbog pobjede, no vidjelo se da mu nije najbolje.
– Čestitam curama što su izdržale sve ovo. Moram priznati da je pritisak bio nenormalan. Bilo je najvažnije smiriti cure jer smo s jedne strane bili u teškoj situaciji što se tiče Lige prvakinja i ti porazi su djelovali. Bio je to pravi derbi, Lokomotiva je prava ekipa u kojoj igra sedam osvajačica brončane medalje i šteta što nije bilo publike da vidi jedan super-kvalitetan meč. Na kraju su odlučili naša širina i kvaliteta koju još uvijek imamo – rekao je Saračević nakon utakmice za Sportske novosti.
Saračević je ubrzo nakon utakmice napustio gimnazijsku dvoranu. Svojim automobilom krenuo je odvesti kući trenericu vratarki Barbaru Stančin. Na jednom od koprivničkih semafora u centru grada mu je iznenada pozlilo te je Barbara odmah pozvala hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Sumnjalo se na srčani udar, liječnici su mu dugo pružali pomoć, ali bezuspješno. Stres je očito učinio svoje.
Zlatko Saračević (Banja Luka, 5. srpnja 1961. – Koprivnica, 21. veljače 2021.), bio je veliki hrvatski rukometaš i rukometni trener.
S jugoslavenskom reprezentacijom osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988.
S hrvatskom reprezentacijom je olimpijski pobjednik iz Atlante 1996., svjetski doprvak sa Svjetskog prvenstva na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu.
1992. i 1993. klupski je europski prvak s RK Zagrebom.
Kao član reprezentacije 1996. godine dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”.
