Svečano euharistijsko slavlje na Nedjelju Uskrsnuća Isusova, 12. travnja, predslavio je u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo varaždinski biskup mons. Bože Radoš.
U zajedništvu s mjesnim biskupom bili su biskup u miru mons. Josip Mrzljak te kanonici Stolnog kaptola i biskupovi najbliži suradnici.
Sveta misa slavljena je bez prisustva vjernika u katedrali, ali u izravnom televizijskom prijenosu na Varaždinskoj televiziji i drugim digitalnim platformama.
Biskup Radoš je u uvodu misnog slavlja napomenuo kako je Uskrs blagdan mira te kako Uskrsli Gospodin sada dolazi među svoje učenike, među sve nas. Svakome od nas Isus je došao poželjeti mir, poručio je biskup te dodao da u onoj duši u kojoj ima mira, ima i istinske radosti.
U svojoj homiliji biskup je podsjetio kako je Božja poruka koju nam na svetkovinu Uskrsa šalje – živa Riječ. Ta se poruka može prenijeti samo preko onih koji su zahvaćeni i ‘zaraženi’ Božjom riječi, kazao je biskup te dodao kako nam Crkva kroz ove dane želi poslati poruku koja će nas ‘zaraziti’, oduševiti i zagrijati, te stoga bira osobe koje su bliske Bogu i ‘zaražene’ Božjom ljubavi. Biskup je svoje razmatranje nad ulomkom iz evanđelja vjernicima približio kroz tri vrlo važne osobe, svjedoke praznog Isusovog groba. To su Marija Magdalena, te apostoli Ivan i Petar.
– Nakon Kristove smrti Marija Magdalena ne može spavati, ne može sanjati, jer Onaj o kome sanja sad je u grobu. Snovi njezina života su pokopani na Veliki petak. Bila je svjedokom Isusovog razapinjanja i stavljanja u grob. Isus je volio Mariju Magdalenu više nego što je ona sama sebe voljela. Iskazao joj je poštovanje i poveo je u svijet čiste ljubavi gdje nema ništa sebično. Ona je na pravi način shvatila što je to ljubav. On je bio san njezina života, a sada je taj san zaspao snom kojega se svi bojimo. Marija je bila potpuno u tami, a Isus ju je izveo na svjetlo koje joj više ne svijetli. Njezin život s Isusom je pokopan u grobu. No, može li život biti u tami? Ova žena to ne vjeruje. Ona je slika i svakoga od nas, slika naših tama, slika naših križeva ili neuzvraćenih ljubavi. Marija nam može biti suputnik i u našim grobovima kada pokapamo dio sebe zajedno s ljudima koje istinski volimo. Kada Marija vidje ujutro što se dogodilo, javlja onima koji su joj najdraži, Petru i Ivanu. Zanimljivo kako je Isusova mala četa postala obitelj. Slika je to nas i naših obitelji; kada nas zahvati radost ili tuga moramo potrčati i potražiti one koji su dio našega svijeta. Uskrs dijelimo s našom obitelji, a tako se i ovo uskrsno traženje i propitkivanje najprije događa u obitelji – rekao je biskup.
Govoreći o učenicima Petru i Ivanu, biskup je podsjetio da njih dvojica na uskrsno jutro trče prema praznom grobu. Njih dvojica, učenici koje je Isus najprije pozvao, dio su našega svijeta i ogledala, dodao je biskup, te dodao kako su Petar i Ivan htjeli poći s Kristom do na kraj svijeta, jer su znali da će ih Isus povesti putem ljubavi, putem koji nema granica.
– Petar i Ivan će na posljednjoj večeri imati znakovit razgovor s Isusom. Kada će Isus najaviti da će ga jedan od apostola izdati, Petar traži od Ivana neka upita tko će to biti. Znao je da je Ivan najbliži do Gospodina, pa se Ivan naslanja Isusu na grudi i pita tko je taj koji će ga izdati. To je tako simbolično i lijepo izrečeno, on naslonjen na izvor života može čuti kako kuca Isusovo srce. Tamo gdje Bog kuca ljubavlju, tamo se postavljaju temeljna pitanja. Treba prisloniti uho na njegovu nutrinu i čuti. Petar i Ivan imaju različit hod u Isusovoj muci. Ivan prati Isusa na križu, i upravo s križa Isus će mu se obratiti i dati mu poklon ljubavi. Ona koja je Isusa najviše ljubila i koju je Isus najviše ljubio, dobiva na poklon ljubljenoga učenika. Ivan je vidio kako je Isus izdahnuo pa će i prvi potrčati na grob jer udahnuo je dah križa te će moći trčati snažnije nego Petar. Ipak, zastat će na grobu i pustiti Petra da prvi uđe, njemu je Isus prvome dao Riječ. Ivan i Petar iz groba izlaze kao novi ljudi. Ono što je bila klica smrti, gdje se širio virus koji ubija, sada postaje mjesto života. Oni koji udahnu iz Isusovog groba, udahnjuju ‘virus života’, bivaju ‘zaraženi’ i trče do na kraj svijeta da i druge ‘zaraze’ mirom, radošću i životom. To je ona ‘zaraza’ koju ni jedan virus više ne može uništiti. Samo moramo ući u taj grob i udahnuti život da bismo ga mogli dalje nositi. Božju riječ može prenositi samo onaj tko duboko vjeruje i diše Isusovim uskrsnućem – poručio je biskup Radoš u homiliji.
Na kraju propovijedi biskup je svima poželio da na Uskrs uđu u Isusov grob kako bi mogli udahnuti i prenositi drugima njegov život. Onaj koji je uskrsnuo daje nam novu priliku za život, mir i radost, poručio je mons. Radoš, dok je na kraju svete mise, još jednom čestitavši miran i blagoslovljen Uskrs, pozvao sve vjernike da u svojim kućama izvade krsne svijeće i zapale ih na stolu prije molitve uz uskrsni ručak. Uskrsna svijeća je slika i našega krštenja pa neka to bude ‘propusnica’ koju ćemo dati Gospodinu da uđe u našu kuću i bude svjetlo i radost koje nosi mir. Neka vam Uskrsli Gospodin bude najveća sreća života, poručio je prije završnog blagoslova varaždinski biskup Bože Radoš.
Biskupovu poruku vjernicima na kraju svete mise možete pogledati ovdje.
