Hrvatski pjesnik Andrija Palmović umro je 10. veljače 1882.
Budući da je ‘naše gore list’ jer je rođen u Rasinji, prigoda je to da se prisjetimo osnovnih činjenica iz njegovog životopisa kao i da mu odamo poštovanje.
Kao izvor informacija, između ostalog, bila je knjiga pod naslovom Pjesništvo Andrije Palmovića i pod naslovom Andrija Palmović – hrvatski pjesnik Šenoina doba koju je 1994. godine objavila profesorica Višnja Sesvečan.
Andrija Palmović rođen je 1847. godine od roditelja Mate i Marije Opica u obitelji sa šestero djece. Majka je uočila da je dijete nadareno te je željela da se školuje za svećenika. To joj je uspjelo uz pomoć barunske obitelji Inkey.
Osnovnu školu je pohađao u Rasinji i Peterancu, gimnaziju (1. razred) u Varaždinu, a ostala tri razreda u Požegi. Kako je bio odličan đak, po preporuci baruna Inkeya 1863. godine nastavlja školovanje u Zagrebu gdje mu je omogućen smještaj u samostanskom sirotištu.
Godine 1865. kreće u bogosloviju i tada, pod utjecajem Kaptolskog crkvenog poglavarstva, koje smatra da prezime Opica nije prikladno za svećenika, mijenja prezime u Palmović. Tada započinje i njegovo književno stvaralaštvo. Pisao je pjesme, tematski vezane za domoljubne i ljubavne motive, a opisivao je gotovo cjelokupni hrvatski nacionalni prostor.
Njegove pjesme izdane su posthumno, a za tisak ih je priredio njegov prijatelj Fran Folnegović.
Nakon šest godina, provedenih u sjemeništu, zaređen je 1871. godine za svećenika. Međutim, zbog slobodnih stavova, temperamentne naravi te nepodnošenja stege i prigovora nadređenih, nije bio po volji crkvenim vlastima pa je u vrijeme kapelovanja promijenio trinaest različitih župa.
Vršeći kapelansku službu u Vinagori, razbolio se od tuberkuloze. Godine 1881. konačno je postao župnik u Komarevu kod Siska, ali je odatle morao otići na liječenje, najprije u Topusko, a zatim u Bolnicu milosrdnih sestara u Zagreb, gdje je i umro 10. veljače 1882. godine.
Osnovna škola u Rasinji kao i ulica u kojoj je njegova rodna kuća, nosi njegovo ime. Na pročelju rodne kuće su mještani Rasinje njemu u čast 1932. godine podigli spomen-ploču.
Danas je, nažalost, pjesnikova rodna kuća, napuštena i neodržavana od strane nasljednika tako da teško odolijeva zubu vremena, ali spomen-ploča s njegovim likom na njoj podsjeća i obvezuje da se prisjetimo da je iz naše sredine potekao jedan nadareni pjesnik.
Načelnik Općine Rasinja Danimir Kolman i Josip Mlinarić, predsjednik udruge za očuvanje prirodne i kulturne baštine rodnoga kraja Podravska gruda zbog toga su na datum pjesnikove smrti položili vijenac i zapalili svijeće ispred njegove rodne kuće.
Tekst: Ana Mlinarić
