Ključan je za rast i razvoj kostiju, pomaže u smanjenju upale i u rastu stanica, a ima i važnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava zbog čega se sve češće propisuje za prevenciju i za liječenje niza zdravstvenih stanja.
Deficit vitamina D jedan je od najčešćih vitaminsko-mineralnih deficita. U većem su riziku tamnopute osobe jer im koža apsorbira manje UV zračenja te starije osobe i one koje većinom borave u zatvorenim prostorima.
Istraživanje provedeno 2023. godine i objavljeno u američkom Nacionalnom centru za biotehnološke informacije otkriva da 50 posto svjetske populacije i 35 posto odraslih Amerikanaca pati od deficita vitamina D.
Ključni izvor – sunce
Vitamin D jedinstven je jer ga tijelo može sintetizirati pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Kada sunčeva svjetlost dolazi u kontakt s kožom, provitamin D3, koji se nalazi u koži, pretvara se u aktivan oblik vitamina D. Stoga je sunce ključni izvor, što objašnjava i zašto se vitamin D naziva ‘sunčanim vitaminom’.
Iako je sunce najbolji prirodni izvor, postoje i drugi izvori – u hrani i dodacima prehrani. Preporučena dnevna doza u EU iznosi 5 μg dnevno, a za osobe starije dobi 20 μg.
Što se tiče sunčeva zračenja, dovoljno je pet do 30 minuta dnevne izloženosti suncu, uz izbjegavanje razdoblja kada je UV zračenje najintenzivnije i štetno za kožu.
S obzirom na suvremeni stil života i boravak u zatvorenom prostoru, česta je pojava nedostatak vitamina D, koji dobivamo iz sunčeve svjetlosti i određenih namirnica.
Posljedica je slabljenje kostiju – rahitis kod djece i osteoporoza kod odraslih. Također, manjak vitamina D slabi imunosni sustav te može uzrokovati kardiovaskularne bolesti, depresiju, dijabetes i multiplu sklerozu. Brojna istraživanja nedostatka vitamina D povezuju i s određenim vrstama raka.
Kao regulator imunosnog sustava, vitamin D je apsolutno neophodan za dobro zdravlje.
Životinjski i biljni izvori vitamina D
Postoje dva oblika vitamina D – D2 (ergokalciferol) i D3 (holekalciferol). Različiti su u strukturi i izvorima, no oba se oblika apsorbiraju u krvotok u tankom crijevu, obrađuju u jetri i bubrezima u aktivne oblike, a zatim se distribuiraju po tijelu kako bi obavljali važne funkcije.
– D2 prirodno se nalazi u gljivama, uključujući shitake i šampinjone. Što su gljive više izložene suncu, to imaju veću koncentraciju vitamina D.
– D3 se nalazi u proizvodima životinjskog porijekla – masnoj ribi poput tune, lososa, skuše i sardina, u jetri, jajima, posebno žumanjcima.
Treba istaknuti i da se vitamin D ne razgrađuje kuhanjem, što je svakako prednost za osiguranje optimalnih količina putem prehrane.
Oblik D3 pokazao se superiornijim od D2 jer ima bolju bioraspoloživost, što znači da više vitamina ulazi u krvotok i tijelo ga može bolje iskoristiti. D3 ima i dulji poluživot, što znači da duže ostaje u cirkulaciji.
Simptomi deficita vitamina D
Manjak vitamina D dijagnosticira se uz pomoć krvnih pretraga, međutim, to nije redovita pretraga i uglavnom se ne provodi ako ne postoji sumnja na deficit. Nedostatak vitamina D može dovesti do niza zdravstvenih problema, uključujući:
– ometanje pravilnog rasta i rahitis kod djece
– osteomalaciju, ‘omekšanje’ kostiju zbog reducirane apsorpcije kalcija, odnosno povećanog procesa gubitka kalcija iz kostiju
– osteoporozu
– bol i slabost u mišićima i kostima
– prijelom kostiju
– trzanje mišića
Deficit vitamina D može se pojaviti i zbog raznih bolesti koja ograničavaju apsorpciju masti u crijevima. Veći rizik od deficita imaju osobe koje pate od:
– celijakije
– Crohnove bolesti
– cistične fibroze
– bolesti jetre
– pothranjenosti ili pretilosti
– ulceroznog kolitisa
Američki endokrinolog dr. Michael F. Holick, jedan od vodećih stručnjaka za vitamin D, ističe na svom blogu da ovaj vitamin nije važan samo za izgradnju jakih kostiju, već je apsolutno potreban za prevenciju i liječenje kroničnih bolesti, uključujući bolesti srca, rak, dijabetes, depresiju, pretilost i autoimune bolesti.
Je li previše vitamina D opasno?
Prevelike količine vitamina D u organizmu uzrokuju hipervitaminozu D (600.000 – 1.680.000 IU na dan, za razdoblje od nekoliko mjeseci), a ona se manifestira kao dehidracija, povraćanje, smanjen apetit (anoreksija), iritabilnost, konstipacija, umor i slabost mišića, navodi se u internetskoj nutricionističkoj enciklopediji.
Dugotrajnija hipervitaminoza D može uzrokovati nakupljanje kalcija u žilama i zglobovima, vrtoglavicu pa čak i komu.
No, vrlo je teško predozirati se vitaminom D iz hrane. Primjenom velikih doza vitamina D putem dodataka prehrani dolazi do poremećaja u metabolizmu kalcija te su prvi simptomi hipervitaminoze vezani uz hiperkalcijemiju. Velike doze uzrokuju i dodatno taloženje kalcija u bubrezima i gušterači te, ako se uzima u prevelikim dozama, vitamin D smatra se jednim od najtoksičnijih vitamina.
Pretjerano izlaganje suncu ne može uzrokovati hipervitaminozu D. Nakon 20-ak minuta izloženosti suncu (tri do šest puta više za osobe tamnije kože) postiže se ravnoteža te je spriječena daljnja sinteza vitamina D.
Simptomi hipervitaminoze D pojavljuju se nekoliko mjeseci nakon pretjeranog unosa tog vitamin. U gotovo svim slučajevima, prehranom s niskim količinama kalcija, prestankom uzimanja vitamina D uz uzimanje kortikosteroida, osoba se može oporaviti za nekoliko mjeseci. No, šteta koju su pretjerane količine vitamina D uzrokovale na bubrezima, može biti nepovratna.
Autor: Vedrana Larva
