Odredi izviđača su organizacije koje okupljaju djecu, mlade i odrasle s ciljem razvijanja praktičnih vještina, timskog duha i svijesti o zajednici kroz aktivnosti u prirodi i društveno korisne projekte. Ove skupine funkcioniraju na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, a dio su globalnog pokreta izviđača koji broji milijune članova diljem svijeta.
Specifičnost odreda izviđača leži u njihovom jedinstvenom pristupu odgoju i edukaciji. Programi koje provode temelje se na iskustvenom učenju, gdje članovi aktivno sudjeluju u zadacima koji potiču kreativnost, odgovornost i samostalnost. Izviđači uče kroz rad, igre, avanture i suradnju, što ove aktivnosti čini zabavnima, ali i edukativnima.
Jedan od najpoznatijih elemenata izviđačkog života su kampiranja i boravci u prirodi. Izviđači se osposobljavaju za preživljavanje u raznim uvjetima, uče osnovne tehnike poput postavljanja šatora, paljenja vatre i orijentacije s pomoću karte i kompasa. Ovo iskustvo razvija ne samo praktične vještine, već i poštovanje prema prirodi i svijest o njezinom očuvanju.
U Koprivnici još od 1991. djeluje Odred izviđača Kamengrad, koji je, kako nam je rekla Lovorka Ivanković, prepoznatljiv po ljubičastim majicama ili plavim izviđačkim košuljama i obaveznom izviđačkom maramom oko vrata.
– No, draže nam je da nas ljudi prepoznaju po djelima. Nudimo djeci i mladima avanturu u prirodi i puno druženja. Taj dio s druženjem njima je i najvažniji. Roditeljima za njihovu djecu nudimo partnerstvo u zdravom odrastanju – istaknula je Lovorka Ivanković.
Odredi izviđača prepoznatljivi su i po svojoj organizacijskoj strukturi. Svaki odred sastoji se od manjih skupina, poznatih kao patrole, koje vode stariji i iskusniji članovi. Ovaj sustav vodstva omogućuje mladima da preuzmu odgovornost, razviju liderske vještine i uče upravljati timovima.
Uz aktivnosti u prirodi, odredi izviđača sudjeluju i u brojnim društveno korisnim projektima. Oni organiziraju humanitarne akcije, ekološke kampanje i sudjeluju u volonterskim inicijativama. Tako izviđači postaju aktivni i odgovorni članovi svoje zajednice, spremni pružiti pomoć i inicirati pozitivne promjene.
U Kamengradu upisuju djecu od drugog razreda osnovne škole, dok gornje dobne granice nema. No, prvenstveno su organizacija za djecu i mlade. Sjedište im je u koprivničkoj Ulici braće Radić 22, a broje oko 60 članova iz Koprivnice i prigradskih naselja. Rad je organiziran u manje skupina, pojašnjeno nam je.
– Za učenike od prvog do četvrtog razreda grupa se zove jato, a oni su poletarci i pčelice. Jednom tjedno imaju sastanak ili izlet. Nekada su ti izleti u grad, nekada u prirodu. U zimi idu na zimovanje sa svima ostalima, a ljeti na koloniju poletaraca i pčelica u trajanju od osam dana. Izviđači i planinke su učenici od petog do osmog razreda. Njihove aktivnosti razlikuju se od ovih mlađih po tome što oni noće u šatorima ili zaklonima koje sami izrađuju u prirodi. Srednjoškolci su istraživači. Uz sve ovo što nudimo izviđačima, njima možemo ponuditi i više međunarodnih aktivnosti. Oni imaju veliku slobodu u odabiru svojih aktivnosti, ali i odgovornost da te aktivnosti, uz podršku odraslih, i realiziraju – opisala nam je ukratko Lovorka Ivanković.
Jedinstvena karakteristika izviđačkih odreda je njihova povezanost s međunarodnim izviđačkim pokretom. Kroz susrete, kampove i razmjene članovi imaju priliku upoznati vršnjake iz drugih zemalja, razmijeniti iskustva i učiti o različitim kulturama. Ova globalna dimenzija pruža im šire razumijevanje svijeta i poticanje međusobnog poštovanja.
Konkretno, u Kamengradu već od 15. godine potiču mlade da počnu volontirati, najprije kao mladi asistenti, a kad postanu punoljetni, mogu postati izviđački voditelji.
– U Savezu izviđača Hrvatske osiguravamo da svi oni dobiju odgovarajuću naobrazbu te su svi naši izviđački voditelji licencirani – ističe Lovorka Ivanković.
Vrlo su aktivni tijekom cijele godine, a u Kamengradu nastoje održati barem po jednu aktivnost tjedno.
– Grupe su formirane po uzrastima. Najčešće se nalazimo u izviđačkim prostorijama koje su uz koprivničko sajmište. Nastojimo što više biti vani. Često idemo na jednodnevne ili dvodnevne izlete. Tijekom godine imamo najmanje dvije višednevne aktivnosti – nastavlja ona.
Izviđači pružaju cjelovito iskustvo koje kombinira praktično znanje, ekološku svijest i socijalne vještine, uz puno zabave i avanture. Djeca kroz ove aktivnosti ne samo da uče o prirodi, već i razvijaju osobne kvalitete koje će im koristiti cijeli život.
– Djeca mogu naučiti postaviti šator ili zaklon, sklonište, koristeći prirodne materijale, ali i dostupnu modernu opremu. Naučit će orijentirati se, korištenje kompasa, karata i prirodnih znakova za snalaženje u prostoru. Palit će vatru uz poštivanje svih sigurnosnih pravila, uz razumijevanje kako to činiti bez ugrožavanja okoliša. Pripremat će hranu na otvorenom. Moći će prepoznati biljke, drveće, ptice i druge životinje te njihova staništa. Puno planinarimo i hodamo. Učimo kako planirati rute i sigurno hodati kroz razne terene, kako prepoznati promjene u vremenu i prilagoditi se različitim vremenskim uvjetima. Učimo osnove pružanja pomoći u hitnim situacijama u prirodi – navodi samo neke od korisnih stvari koje djeca i mladi mogu naučiti u odredu izviđača.
Također, važan dio izviđačkog programa je i učenje o važnosti očuvanja okoliša te načinu kako ostaviti minimalan trag (Leave No Trace), napominje Lovorka Ivanković.
Na kraju, odredi izviđača nisu samo organizacije, već zajednice koje promiču vrijednosti poput poštenja, odanosti, solidarnosti i ljubavi prema prirodi. Svaki član koji postane dio ovog pokreta nosi u sebi jedinstvenu kombinaciju praktičnih znanja, životnih vještina i prijateljstava koja traju cijeli život.
Poseban zadatak je učenje djece o odgovornosti. Općenita specifičnost učenja kroz aktivnosti u izviđačima je to što nema previše predavanja.
– Kod nas djeca imaju puno slobode u biranju aktivnosti i kreiranju vlastitog programa, ali to povlači i puno odgovornosti. Jednom kada izaberu čime se žele baviti, preuzimaju odgovornost da i ostvare zadane uvjete. Kako bi to ostvarili moraju redovito dolaziti i aktivno sudjelovati. Kod nas ima jako malo predavanja. Djeca uče otkrivanjem i stjecanjem iskustva. Ima jako puno praktičnog rada – kazuje Lovorka Ivanković.
Na aktivnostima djeca brinu sami o sebi, svojim stvarima, ali i zajedničkoj opremi – ističe.
– Od naših članova očekujemo da se, na primjer, sami pakiraju za izlete, da oni znaju što trebaju ponijeti i kako se obući. Svatko ima neko zaduženje, dežurstvo koje mora obaviti kako bismo svi zajedno mogli ‘preživjeti’, kako bismo mogli zajedno funkcionirati. Kod nas nema spremačica, domara, ponekad nema ni kuhara. Sve radimo sami. Iako se neki u početku bune, roditelji su nam zahvalni što na višednevnim aktivnostima djeca nemaju mobitele sa sobom. Tako se više međusobno druže. Važan nam je rad u timu, suradnja s vršnjacima u rješavanju problema i zajedničkim aktivnostima. Pjesme i priče uz logorsku vatru najljepši su način za izgradnju osjećaja zajedništva – naglašava.
Tu dolazimo do zaključka kako bivanje u odredu izviđača nije samo hobi, to je životna škola i avantura koja otvara vrata novim svjetovima. Već od prvih koraka u odredu, članove dočekuje zajednica koja gradi prijateljstva čvrsta poput stijene i koja uči kako biti samostalan, odgovoran i povezan s prirodom.
Što se tiče godine na izmaku, iz Odreda izviđača Kamengrad jako su zadovoljni s postignutim.
– Mislim da su i djeca jako zadovoljna. Ne bi više dolazili da nisu. A dovode i prijatelje i raste nam broj članova, bez neke posebne promocije. Ljudi čuju da je kod nas dobro pa sami dođu ili pošalju djecu – otkriva nam Lovorka Ivanković.
Najviše članova je osnovnoškolske dobi, otprilike podjednako onih od drugog do četvrtog razreda i onih od petog do osmog razreda. U Kamengradu ima i nešto srednjoškolaca i studenata. Studeni su već izviđački voditelji i prema mogućnostima ulažu svoje vrijeme u volontiranje.
U radu udruge, naravno, postoje i brojni izazovi, koji su najčešće administrativne prirode. No, uvijek postoji mjesta za napredak.
– Umara nas administracija i briga o svemu onome što nije direktan rad s djecom, od financiranja rada udruge, pisanja projekata i održavanja prostora, koji nam postaje premali jer imamo sve više članova. Sve radimo volonterski pa kada se zahuktaju aktivnosti, dolazi do zamora. Bilo bi nam bolje kada bismo imali još više volontera. To nam je jedan od najvećih izazova za iduću godinu – da nastavimo s kvalitetnim radom s djecom, a da pritom previše ne umorimo volontere. Nemamo ni jednu zaposlenu osobu u udruzi – govori Lovorka Ivanković.
Ipak, najviše su ponosni na rezultate koje postižu sama djeca na susretima i natjecanjima s vršnjacima iz drugih izviđačkih odreda.
– Dvije naše ekipe dijelile su prvo mjesto na državnom Izviđačkom olimpijskom višeboju u disciplini dizanja šatora u konkurenciji od 57 ekipa. To je bilo u svibnju u Karlovcu na Zborovanju izviđača Hrvatske. A imali smo s tom generacijom i drugih uspjeha. Na primjer, lani su pobijedili na Turopoljskom gastro natjecanju u Velikoj Gorici. Osvojili su prva dva mjesta. Ove jeseni na akciji ‘Ulicama grada Varaždina’ najmlađi su osvojili treće mjesto – s ponosom ističe.
Kao i svake godine, i ove se putovalo na razne destinacije, najčešće ljeti, kada su školski praznici i kada djeca imaju najviše vremena.
– Ove smo godine bili na Ravnoj gori, Papuku, u Karlovcu, na Dravi kod Ferdinandovca, Savudriji, Lovincu, na Dravi kod Botova, u Zagrebu, Varaždinu, Velikoj Gorici, Križevcima, Fužinama, Krapini, a dvoje naših članova otišlo je u Norvešku na Roverway, gdje se okupljaju mladi izviđači u dobi od 16 do 22 godina, i to njih oko 5500 iz čak 38 različitih zemalja – navodi Lovorka Ivanković.
Bilo je tu prilike i za sudjelovanje u Erasmus + programu u Lici, a za advent su otišli i u Beč. Čeka ih još i petodnevno zimovanje u Radoboju, a uključit će se i u obilježavanje Noći muzeja, kao i maškara u gradu Koprivnici početkom iduće godine.
I ovog su adventa nosili Betlehemsko svjetlo mira, koje su preuzeli u zagrebačkoj katedrali. Prvi ga je u Koprivnici preuzeo gradonačelnik Mišel Jakšić, a nakon toga su ga nosili na školske priredbe i svete mise u svim koprivničkim župama te u Reki, Starigradu i Peterancu.
– Godine 1986. u TV-studiju Linz došli su na ideju da jedan dječak ode u Betlehem i u štalici Isusova rođenja upali svjetlo i donese u Austriju. Betlehemsko svjetlo je simbol dobra, mira i ljubavi. Tri godine kasnije ovu inicijativu nastavljaju skauti – pojasnila nam je Lovorka Ivanković porijeklo ovakve lijepe blagdanske tradicije.
Kako je to biti izviđač u Odredu izviđača Kamengrad rekao nam je i 13-godišnji Grgur Ivanković, koji je bio jedan od izviđača koji je donio Betlehemsko svjetlo prošle nedjelje u Močile.
– Zanimljivo je, lijepo se družiti, naučio sam puno toga, recimo zapaliti vatru i pobrinuti se da se ne izazove požar. Naučio sam složiti šator, napraviti si zaklon od šatorskih špaga. Putujemo, bio sam u Lici više puta, a često idemo na okupljanja, takozvana zborovanja, na koja dolaze izviđači diljem Hrvatske. Natječemo se u nekoliko disciplina, zadovoljan sam uglavnom – rekao je ukratko Grgur Ivanković.
Iz Kamengrada dobro surađuju s drugim izviđačkim odredima, ponajviše s onim iz Križevaca, a trude se organizirati zajedničke aktivnosti s odredima iz okolice i regije, od Kotoribe, Čakovca i Bjelovara do Varaždina i Krapine.
– Uglavnom se vodimo interesima djece. Kako se s nekim sprijatelje na aktivnostima Saveza izviđača Hrvatske, tako nove prijatelje ugošćujemo kod sebe ili idemo k njima ili pak nekamo zajedno. Ovaj mjesec smo tako bili kod izviđača na Borongaju u Zagrebu jer su se ovog ljeta sprijateljili na logorovanju u Lici. U siječnju su Križevčani bili kod nas jer se ekipa povezala ljeto prije toga na zajedničkom logorovanju na Olibu – pojasnila je za kraj Lovorka Ivanković iz Odreda izviđača Kamengrad.
Foto: Savez izviđača Hrvatske
Foto i video: Krešo Puklavec
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za bolju budućnost djece i mladih’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
