Movember je pokret obilježavanja studenog kao mjeseca zaštite zdravlja muškaraca. Uz ostale zdravstvene probleme, fokus je i na često zanemarenim poteškoćama mentalnog zdravlja i prevenciji samoubojstava.
Naime, smrt od suicida u Hrvatskoj vodeći je uzrok smrti od ozljeda kod muškaraca između 20. i 64. godine života.
Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u 2021. godini od suicida su umrla 454 muškarca, što je 78 posto ukupnog broja suicida te godine. Brojna istraživanja pokazuju da su muškarci manje skloni od žena potražiti pomoć kod pojave zdravstvenih problema, pa tako i kod pojave psihičkih teškoća.
Naime, dvostruko je veća vjerojatnost da će žena oboljeti od depresije nego muškarac, no s druge strane znatno je izglednije da će depresivni muškarac počiniti samoubojstvo i odbiti potražiti pomoć.
Kompleksno je pitanje zašto se depresija manje dijagnosticira kod muškaraca. Bolje rečeno, nema jedinstvenog odgovora jer hormonski, psihološki i sociološki čimbenici zajedno dovode do ove rodne razlike.
Društvena stigma
Uzdizanjem samopouzdanja, snage i potiskivanja emocija kao muških vrlina društvo stvara stigmu nad muškarcima koji su drugačiji. To ih često sprječava da potraže stručnu pomoć ili ih tjera da traženje pomoći odgađaju što je duže moguće.
Muškarce od malih nogu odgajaju i uče da su ‘slabići’ ako potraže psihijatrijsko liječenje. Zabluda je to s opasnim posljedicama.
Kanadska istraživačka studija, provedena pod vodstvom prof. psihologije Coreya S. Mackenziea, otkrila je da su depresivni muškarci u znatno većoj mjeri pod pritiskom osobne stigme od žena kada je u pitanju traženje pomoći, pa su zabilježeni česti odgovori tipa: “Bilo bi mi neugodno potražiti stručnu pomoć za depresiju”.
Osim toga, Mackenziejev tim istraživao je javnu stigmu muške depresije. Pokazalo se da muškarci, kao grupa, često stigmatiziraju mušku depresiju i samoubojstvo kao da ih je toga sram te smatraju da si “muškarci sami mogu pomoći ako to žele”.
Veličanje samoubojstva
Također, mlađi muškarci nerijetko veličaju samoubojstvo povezujući ga sa snagom, hrabrošću, plemenitošću i odanošću. Nasuprot tome, žene smatraju da su muškarci koji su počinili samoubojstvo bili izolirani ili depresivni.
Međutim, muške norme, kao što su snaga, briga o vlastitim problemima i ”gutanje” emocija, mogu stati na put dijagnozi i liječenju.
Mit o muškarcima koji ne plaču
Muškarci su skloniji mišljenju da nije u redu razgovarati o teškim iskustvima poput zlostavljanja i zanemarivanja. Većinom su svjesni da razgovor pomaže, ali u pozadini im vibrira glas koji ih uvjerava da takvo stanje mogu i trebaju ignorirati, a ako to ne uspiju – slabi su.
‘Tuga je znak slabosti’, česta je muška izjava zbog koje ne treba čuditi da im priznavanje problema s mentalnim zdravljem može biti vrlo teško. Umjesto suočavanja sa svojim unutarnjim svijetom, muškarci pozornost i frustraciju usmjeravaju prema van.
Arogancija i razdražljivost kao simptomi
Još jedan razlog zašto se muškarcima rjeđe dijagnosticira depresija jest taj što se ona kod njih malo drugačije očituje nego kod žena. Općenito, muškarci češće maskiraju simptome depresije agresivnim, rizičnim i impulzivnim ponašanjem.
Uz uobičajene simptome depresije poput gubitka interesa i zadovoljstva, nedostatka energije i poremećaja spavanja, postoje neki simptomi koji su baš specifični za depresiju u muškaraca. Riječ je o pretjeranoj ljutnji i agresivnom ponašanju, kroničnoj razdražljivosti, rizičnom ponašanju i impulzivnosti.
Kao simptomi navode se još sklonost prekomjernom radu (kao način nošenja s depresijom), pretjerano uživanje alkohola ili drugih štetnih supstanci te arogancija kao oblik maskiranja nesigurnosti.
I muškarci osjećaju
Razgovor o emocijama i psihičkim teškoćama u suprotnosti je s rodnim ulogama i s njima povezanim osobinama koje se tradicionalno pripisuju muškarcima kao što su stabilnost i snaga. Rodna uloga muškarca kao ”hranitelja“ obitelji i s njom povezan osjećaj odgovornosti dovodi do toga da nezaposlenost, nizak društveni status ili pak financijski problemi mogu teško utjecati na njihovo psihičko zdravlje.
Teško traže psihijatrijsku pomoć stoga se procjenjuje da nemaju svi depresivni muškarci kliničku dijagnozu.
Stigma koja okružuje depresiju kod muškaraca te odvajanje kronične tuge i muških vrlina može imati ozbiljne, pa čak i smrtonosne posljedice jer sprječava traženje pomoći i liječenje.
Treba znati da i muškarci osjećaju i zato – kako bi se lanac skrivene depresije prekinuo, bitno je educirati, podizati svijest i poticati ih da potraže pomoć.
