Paleozoik, mezozoik i kenozoik, a posebno prapovijesne životinje, prvenstveno dinosauri, njegova su velika ljubav. Najveća ljubav.
Toliko velika da su oni postali dio njegove svakodnevice. I nevjerojatno je koliko zna o njima.
A najnevjerojatnije je da se radi o učeniku 4. razreda Osnovne škole Andrije Palmovića iz Rasinje, dakle 10-godišnjem dječaku. On je Marko Prijić iz Radeljeva Sela.
Od malih je nogu bio poseban dječak i sve je fascinirao. Kako se kaže, i prije nego je progovorio, znao je brojati, poznavao je boje. Ljubav prema dinosaurima stekao je kada je imao samo dvije godine. A za to je najzaslužniji njegov otac Nebojša koji mu je kupio prvu igračku dinosaura i DVD o njima. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Počeo ih je proučavati, jako su ga zanimali. Bio je to za njega najveći užitak.
Već od četvrte godine počeo ih je i izrađivati od plastelina. Na kilograme i kilograme plastelina je potrošio radeći ih. Ni sam ne zna broj koliko ih je napravio. Na stotine i stotine. U dva dana je znao napraviti po 50-ak.
– Bio je atipičan dječak. On se nije znao igrati s autićima. Pustili su ga brzo. Zanimali su ga samo dinosauri – govori Markova majka Jasminka.
Već s pet, šest godina počeo je ljudima oko sebe govoriti što sve zna o njima. Svi odreda bili su iznenađeni. Naravno pozitivno. Tako mlad, a već toliko puno zna o tim prapovijesnim životinjama.
Paralelno kako je sticao znanje o njima, rasla je i njegova kolekcija igračaka dinosaura.
Vjerovali ili ne, puna ih je soba, ima ih možda i 1000. Impozantna zbirka, od malih do velikih. I za svakog zna kako se zove. I je li mesojed ili biljojed. Pticokuki ili gušterokuki.
Nimalo ne čudi da mu je najdraži film Jurski park, iako ih ima na desetke s temom dinosaura, a otkrio nam je i koji mu je dinosaur najdraži. To je Baryonyx iz doba krede. I kazao je nam apsolutno sve o njemu.
Dakle, bio je dug oko 9 metara i težak oko 2 tone. Imao je dugu i široku lubanju, veliku čeljust s 96 oštrih zubi. Ova neman se kretala s dva para nogu, između kojih su njegove prednje noge bile kraće i sitnije od njegovih zadnjih nogu koje su bile mnogo krupnije i deblje od njegovih prednjih nožnih ekstremiteta.
Usprkos zakržljalosti svojih prednjih nogu, Baryonix je bio poznat po tome što je imao na svakoj od svojih šapa po jednu kandžu dužine 30 centimetara. Ova životinja ih je koristila u lovu na ribe i manje druge morske životinje. Fosili ovog čudovišta pronađeni su u zapadnoj Europi, u Engleskoj, i u južnoj Europi, u Španjolskoj i Portugalu.
Kada odraste želi biti znanstvenik. Želja mu je studirati paleontologiju ili arheologiju.
– Jednostavno me facinira prapovijesno razdoblje. Obožavam dinosaure. Njihove borbe, kada se susretnu mesojed i biljojed. Ma sve – kazao je Marko.
Zasad ne razmišlja o izložbi svojih radova od plastelina, ali volio bi održavati predavanja. Jer stvarno ima što za reći. I ništa čudno.
U trećem je razredu bio najbolji učenik u razredu učiteljice Vesne Hanzlić, engleski, njemački i priroda i društvo najdraži su mu predmeti. Ako se po jutru dan poznaje, samo mu je nebo granica, kako se kaže.
– Životna mi je želja pronaći fosil nekog dinosaura. I već znam kako bi se zvao – ispalio je Marko.
Pa, kako bi se zvao?
– Markosaur – otkrio je on sa smješkom na licu.
Nismo ni sumnjali. Sretno, Marko!
Foto: Zvonimir Markač
