Globalno istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od pet milijuna djece i tinejdžera iz 50 zemalja sa svih šest kontinenata, pokazalo je da se njihov vid s vremenom konstantno pogoršava, zbog čega danas svako treće dijete pati od kratkovidnosti ili ne vidi jasno objekte u daljini.
Istraživači kažu da su ograničenja nametnuta u vrijeme pandemije koronavirusa vrlo negativno utjecala na razvoj vida u djece i tinejdžera s obzirom na to da su oni puno više vremena provodili pred ekranima, a vrlo malo na otvorenom.
Miopija ili kratkovidnost globalno postaje sve veći javnozdravstveni problem koji će do 2050. utjecati još na milijune djece, upozorava studija.
Najviše stope kratkovidnosti među djecom uočene su u Aziji – od miopije pati 85 posto djece u Japanu i 73 posto u Južnoj Koreji te više od 40 posto njih u Kini i Rusiji.
Najniža stopa kratkovidnosti zabilježena je među mladima u Paragvaju i Ugandi – oko 1 posto, a u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i SAD-u od nje pati oko 15 posto tinejdžera i manje djece.
Istraživanje je pokazalo da se miopija među mladima utrostručila u razdoblju između 1990. i 2023. kada je porasla na 36 posto, a ‘znatan porast’ kratkovidnosti među djecom zamijećen je osobito nakon pandemije koronavirusa.
Kratkovidnost obično počinje u djetinjstvu, za vrijeme pohađanja osnovne škole te ima tendenciju pogoršanja sve dok organ oka ne prestane rasti, a to je oko dvadesete godine života. Ako se ne uoči i ne počne liječiti, najčešće brzo napreduje. Rana intervencija u prevenciji kratkovidnosti može usporiti, čak i zaustaviti napredovanje kratkovidnosti kod djeteta.
Vjerojatnost za razvoj miopije veća je u istočnoj Aziji, a ovisi i o genetskom nasljeđu, kao i o ostalim čimbenicima, poput primjerice iznimno mlade dobi (dvije godine) kada djeca započinju s obrazovanjem u gradovima poput Singapura i Hong Konga.
To znači da već u najranijoj životnoj dobi djeca provode više vremena fokusirajući se na čitanje ili na ekrane, što opterećuje očne mišiće i kod nekih može rezultirati razvojem kratkovidnosti, pokazalo je istraživanje.
Za razliku od Azije, u afričkim državama u kojima školovanje djece započinje u dobi od šest do osam godina kratkovidnost je sedam puta rjeđa.
Najveću štetu dječjim je očima počinila karantena nametnuta za vrijeme pandemije koronavirusa u cijelome svijetu. Tada su milijuni djece bili primorani predugo boraviti u svojim domovima.
“Dokazi koje smo prikupili ukazuju na potencijalnu povezanost pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladim odraslim osobama”, napisali su znanstvenici, dodajući da bi do 2050. ovakvo stanje moglo utjecati na više od polovine tinejdžera širom svijeta.
Zanimljiv je i podatak po kojemu su razvoju miopije izloženije djevojčice i mlade žene u odnosu na dječake i mladiće jer ih većina češće provodi manje vremena na otvorenom, bilo da je riječ o aktivnostima u školi ili kod kuće, pokazala je studija.
Treba istaknuti i da razvoj djevojčica, a to znači i pubertet, počinje ranije, što znači da su kratkovidnosti sklonije od dječaka još u ranijoj životnoj dobi.
Premda se očekuje da će do 2050. najviše djece i tinejdžera koji pate od miopije živjeti u Aziji u usporedbi sa svim ostalim kontinentima i odnosit će se na gotovo 69 posto mladih, znanstvenici kažu da bi i u zemljama u razvoju ta brojka mogla dosegnuti čak 40 posto.
Rezultati studije objavljeni su u stručnome časopisu British Journal of Ophthalmology.
