Jelena Premec rođena je u Koprivnici, gdje i danas živi i radi. Diplomu odgojiteljice stekla je na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, a potom se zaposlila u Dječjem vrtiću Tratinčica u Koprivnici.
Osim svog osnovnog posla, Jelena se bavi i nizom drugih stvari, uglavnom za dobrobit djece. Tako je već napisala dvije slikovnice, postala je ‘teta pripovjedačica’, izlaže na stručnim skupovima, a dodatno se educira u području dramskog odgoja.
– Oduvijek sam bila vezana za djecu. I kad sam bila malo starija, uvijek su se djeca okupljala oko mene, zbog neke moje kreativnosti i energije koju širim, uvijek sam nekako privlačila djecu. Želja za radom s djecom iskristalizirala se na kraju srednje škole, ali život piše priče pa me odveo u potpuno drugom smjeru. Moj suprug mi je u jednom trenutku rekao ‘upiši taj odgojiteljski, ti si stvorena za rad s djecom’. Zapravo me moj suprug ‘pogurnuo’ u to, a sad mogu reći da to nije moje zanimanje, nego poziv. Raditi za djecu, zbog djece i s djecom, to je najljepši posao na svijetu i stvarno me ispunjava u svakom trenutku. Ne osjećam ni u jednom trenutku da radim, nego da idem iz jednog doma u drugi dom – ispričala nam je Jelena Premec.
Prije nego je počela raditi u vrtiću, bila je poslovođa u poljoapoteci.
– U prvom razredu osnovne škola trebali smo nacrtati što ćemo biti kad odrastemo, ja sam nacrtala da ću biti odgojiteljica, i poslije toga frizerka. Moja tadašnja učiteljica rekla mi je da ne mogu imati dva zanimanja, ja sam odgovorila da ću ujutro ići u vrtić, a popodne šišati. Tek nakon puno godina sam se sjetila da sam vjerojatno već od prvog razreda gajila to u sebi…
Sad već 10 godina radi u Dječjem vrtiću Tratinčica.
– Radim u fantastičnom kolektivu. Mogu reći da imam doista prekrasne kolegice, predivan stručni tim. One su mi potpora na svakom koraku, prate sve što radim s djecom i za djecu, i stvarno je ugodno raditi u tako lijepom kolektivu, i velika su mi potpora i u svemu što radim mimo vrtića.
U vrtiću s kolegicom brine o skupini trogodišnje djece.
– Sad smo već treću godinu zajedno. Veoma smo kreativni, trudim se da svoju ljubav prema pričanju priča i pripovijedanju prenesem na njih. Jednostavno, na taj način, kroz priče i pripovijedanje, mi učimo, a da oni ni ne znaju da uče. A zapravo uče na jedan prekrasan, kvalitetan način. To mi je jako bitno, da djeca uživaju u svakom trenutku. Ta priča u njih donese jedan prekrasan, pozitivan mir i stvarno mi puno znači da na takav način radim s djecom.
Uz to što pričamo priče, sadili smo i jagode, brinemo o biljkama, i djeca na nespecifičan način uče o tome svemu. No, tako nešto ne možeš raditi bez potpore kolege, i tu je jako bitna moja kolegica Ivana Čempuh koja mi je potpora u svakoj mojoj ideji. Grupa nam je stvarno fantastična, s veseljem idu u vrtić.
Razgovor i izravna komunikacija su itekako bitni u ovo digitalno doba. Kako djeca reagiraju na pričanje priča?
– Oni su još jako mali pa se možda ne mogu verbalno izraziti, ali vidi se to po njihovom ponašanju, mirnoći. Kolegica psihologinja čudila se kakav mir vlada u grupi, no to je zato što imamo neke svoje rituale. Djeca točno znaju kad je vrijeme za priču, svijetli nam lampica kad se pripovijeda priča, oni točno znaju da je vrijeme za mir i tišinu, u skupini vlada prekrasna kohezija. To jako poštuju.
Jelena nije ograničena samo na rad sa svojom skupinom, već ima puno širi djelokrug rada.
– Spisateljica sam za djecu, iza mene su sad već dvije slikovnice, a i treća je u pripremi. Prva je nastala gledajući djecu kako dolaze u vrtić i kako se teško adaptiraju. Došla mi je ideja za slikovnicu o tratinčici, to je pomoć svim roditeljima i djeci da što lakše prođu razdoblje prilagodbe. Roditelji i djeca su jako dobro prihvatili slikovnicu, ne samo u Koprivnici nego i šire. Prošle godine sam ostvarila prekrasnu suradnju s kazalištem Prijatelj Hrvoja Zalara iz Zagreba. Po mojoj slikovnici on je napravio predstavu, tako da je Tratinčica došla na kazališne daske i putuje po cijeloj Hrvatskoj te pomaže djecu da što lakše prođu razdoblje adaptacije u vrtiću.
Kako ste postali ‘teta pripovjedačica’?
– Završila sam jednogodišnji studij pripovijedanja u Zagrebu pod vodstvo Kreativnog studija Logos dr. Martine Hranj koja je osnovala prvi neformalni studij pripovijedanja. Stekla sam certifikat ‘majstorica-pripovjedačica’, odnosno storyteller na engleskom. Ima nas u cijeloj Hrvatskoj, od Vukovar do Dubrovnika, i stvarno se trudimo dati djeci kroz te priče.
Svi smo svjesni da je digitalno doba uzelo zamah i da djeca sve manje vremena provode u izravnoj komunikaciji. Odlučili smo kroz priče i kreativne radionice u djeci pobuditi tu maštu koja im je prijeko potrebna. Pripovijedamo priče, idemo u vrtiće gdje nas se pozove, sudjelujemo u projektu Ministarstva kulture ‘Ruksak pun kulture’. Tako ih barem nakratko maknemo od ekrana i vraćamo ih na ono staro, kako smo mi stariji odrastali.
Što vas najviše veseli u radu s djecom?
– Možda će zvučati patetično, ali u mom radu me zapravo sve veseli. Od ulaska u sobu, od interakcije, do prekrasnog odnosa kojeg imam s tom djecom. Ispunjen ti je cijeli dan s njima, djeca ti daju tu radost. Ako imaš i najgori dan, kad ujutro dođeš na posao, kad vidiš njihov osmijeh i te iskrene oči. Sve pada u vodu i dan ti postaje prekrasan.
Koliko ulažete u sebe?
– Što kroz edukacije, gostovanja, organizacije konferencija, projekte… Ima puno toga, ali ničega ne bi bilo bez potpore moje obitelji, supruga Krunoslava i dvije prekrasne kćeri koje su tinejdžerice, Klare i Lucije. Imaju puno razumijevanja, a uz njih troje koji su mi najveća potpora spomenula bih i prijateljice Tenu Blašković Krček, Ivanu Jakupić i Andreju Lonjak, one su također odgojiteljice i velika su mi potpora u svemu. Bez obitelji i prijateljica danas ne bih bila to što jesam, ne bih se toliko ostvarivala i educirala da nemam njihovu veliku potporu.
Kakvi su vam planovi, što biste željeli ostvariti u dogledno vrijeme?
– U planu je promocija nove slikovnice po Hrvatskoj, u Varaždinu i Zagrebu, nakon toga i u Koprivnici. Dalje ću raditi na promociji pripovijedanja, sljedeći vikend imamo konferenciju o pripovijedanju za djecu i mlade u Varaždinu. Želim nastaviti educirati kolegice o svemu što sam dosad radila, svoje edukacije uvijek nesebično prenesem na kolegice i nadam se da uvijek mogu nešto dobro izvući iz mog rada.
Ove godine po prvi put sam u sklopu E.T.N.O. festivala u Koprivnici održala pripovijedanje namijenjeno samo ženama, od 18 do 88 godina, pod nazivom ‘Čarobne žene’. Kroz dvije priče sam žene vraćala iskonskom povezivanju same sebe, da žena nađe samu sebe, i odaziv mi je bio jako dobar. Žene su fantastično reagirale, u bližoj budućnosti u planu je još nekoliko takvih radionica.
Osim toga, pišem i dramske tekstove za odrasle. Predstava ‘Pevec črleni nutra ga deni’ u sklopu Dana cvijeća održana je u Koprivničkom Ivancu. Super je bila prihvaćena, glumile su članice Udruge žena Ivanečko srce. Bilo je sjajno. Prije par godina vodila sam dramsko-pripovjednu igraonicu u sklopu vrtića, a velika sam ljubiteljica dramske pedagogije, dosta se educiram u tom smjeru. Ove godine na Renesansnom festivalu djeca iz skupine Prsteki izvela su predstavu ‘Znatiželjko u gradu koprive’. I to je bilo odlično…
Prva Jelenina predstava zvala se Međa izvele su je članice Društva žena Kamengrad u Starigradu, a imale su i posebnog gosta.
– Predstava je bila genijalna, čak je i predsjednik Zoran Milanović bio na njoj u sklopu kampanje.
Uz Milanovića i gospođu Premec vezana je još jedna zanimljivost.
– Na Renesansnom festivalu tri godine zaredom bila sam dobra koprivnička coprnica i mnogim političarima sam gatala što će im se dogoditi, i to im se stvarno dogodilo. Bernardiću sam prorekla da će se rastati od žene, a Tolušiću sam iz šale rekla da se okani gospođa s kojima se druži jer će ga to koštati fotelje. Milanoviću sam rekla da će postati predsjednik, a da ću ja raditi u Saboru. Bila je to zezancija i sve se ostvarilo, jedino se ja nisam zaposlila u Saboru – uz smijeh je zaključila Jelena Premec.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za bolju budućnost djece i mladih’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
