Pojam ”hiperaktivnosti“ postao je vrlo popularan i pod njim se danas podrazumijeva svašta – živahno dijete, puno energije, stalno u pokretu, brbljavo i znatiželjno.
Ako je vaše dijete takvo, to još uvijek ne znači da ima hiperaktivni sindrom ADHD, koji obuhvaća skupinu raznih simptoma smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. ADHD je neurorazvojni poremećaj za koji se procjenjuje da pogađa osam do 11 posto djece školske dobi i dvostruko je češći kod dječaka.
Mnoge značajke ADHD-a često se primjećuju prije četvrte godine života, a postaju očite kada dijete krene u školu jer ne može dugo na miru nešto slušati, održavati budnost i uključivati se u specifične zadatke. Zbog nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti dijete s ADHD-om teško uči i teško se prilagođava društvenim pravilima, posljedično osjeća se neprilagođeno i izolirano u odnosu na vršnjake.
Roditelji trebaju znati da je ADHD biološki uvjetovan poremećaj, dakle to nije samo faza koju će dijete prerasti, nije rezultat neuspješnog odgoja, niti je znak djetetove zločestoće, ističe se u brošuri Hiperaktivno dijete Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Hiperaktivnost se očituje tako da dijete često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu, pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno, teško mu je mirno se igrati, često pretjerano puno priča, glasno je, stalno je u pokretu, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, nemirno je i neumorno.
Poremećaj pažnje znači da dijete teško održava pažnju, čini se da ne sluša čak i kada mu se izravno obraćamo, teško mu je organizirati zadatke i aktivnosti, često gubi stvari, lako ga ometaju vanjski podražaji, sporije je od druge djece u učenju, nepažljivo je, odsutno je mislima, ima teškoća u praćenju uputa, teško dovršava zadatak.
Izostanak kontrole impulsa vidi se po tome što dijete ima poteškoća s čekanjem reda, često prekida i ometa druge, burno emotivno reagira ne predviđajući dobro posljedice, djeluje prije nego što promisli, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju, prekida razgovor, nameće se drugima, ne čeka upute, ne može prihvatiti pravila igre.
Naravno, treba imati na umu da neće samo hiperaktivno dijete pokazivati navedene simptome. Većina će zdrave djece u nekom trenutku pokazivati brzopletost i kratkotrajnu posvećenost nekom zadatku, što često ovisi o razini interesa i potpuno je normalno ponašanje i nikako ne mora značiti da je u pitanju ADHD.
Ispadi bijesa
Naime, ADHD kod djece ponajprije se prepoznaje po tome što otežava prilagodbu i normalno funkcioniranje u uobičajenim socijalnim situacijama, uključujući one kod kuće i u školi.
Uz poremećaj pažnje i hiperaktivnost, može se javiti i frustracija uz ispade bijesa, protivljenje i neposlušnost, pa čak i nasilnost. U nekim je slučajevima ADHD kod djece velika prepreka u uspostavljanju prijateljstava s vršnjacima i osjećaju prihvaćenosti u društvu, stoga se mogu javiti i manjak samopouzdanja, anksioznost, poremećaji spavanja, promjene raspoloženja, pa čak i depresija.
ADHD i prijevremeni porod
Točan se razlog nastanka ovog poremećaja još uvijek ne zna. Pretpostavlja se da je riječ o genetskoj predispoziciji koja se očituje u drugačijem ustroju moždanih funkcija. Primjerice, ADHD kod djece uzrokuje niske razine dopamina, neurotransmitera koji omogućuje prijenos informacija između neurona u središnjem živčanom sustavu.
Također se s pomoću PET prikaza (pozitronska emisijska tomografija) može vizualizirati manjak aktivnosti u dijelovima mozga koji su zaduženi za pozornost, socijalno prosuđivanje i motoriku.
Neka istraživanja pokazuju povezanost ADHD-a kod djece s majčinom uporabom alkohola, droga i pušenjem tijekom trudnoće ili pak sugeriraju da steroidne injekcije koje se daju trudnicama kako bi se spriječio prijevremeni porod mogu imati negativan utjecaj na razvoj djeteta i izazvati emocionalne probleme kasnije u životu.
Znanstvenici iz Londona (School of Public Health, Imperial College) navode kako ovakav tretman kod trudnica može povećati rizik od mentalnih bolesti, uključujući pomanjkanje pažnje zajedno s hiperaktivnošću ili tzv. ADHD – poremećaja ponašanja koji je sve češće dijagnosticiran kod djece.
Kako se uspostavlja dijagnoza?
Za dijagnozu prema kliničkim smjernicama, ADHD simptomi se moraju pojavljivati u dvije različite situacije, npr. u vrtiću i kod kuće i to do sedme godine života. S obzirom na to da se ADHD kod djece manifestira kao skupina simptoma, postavljanju dijagnoze uvelike pridonose opažanja roditelja, učitelja, trenera, prijatelja i ostalih djetetu bliskih osoba.
Također je bitno provesti fizičko, neurološko i psihološko testiranje. To je važno kako bi se ADHD kod djece razlikovao od nekih drugih stanja sličnih simptoma. Naime, mnogi znakovi ADHD-a mogu upućivati na druge razvojne poremećaje, posebice u predškolskoj dobi. Kasnije je u djetinjstvu lakše prepoznati ADHD jer se često javlja motorički nemir (različiti pokreti rukama, nemogućnost mirovanja).
Liječenje
Standardno liječenje djece s ADHD-om uključuje primjenu lijekova (psihostimulatora) i bihevioralnu terapiju.
Ne postoji specifičan lijek za poteškoće djeteta s ADHD-om. Koriste se različite vrste lijekova, najčešće stimulansi središnjeg živčanog sustava, premda to zvuči paradoksalno. Stimulansi pojačavaju inhibitorni utjecaj prefrontalne kortikalne regije i tako smanjuju hiperaktivnost.
Mogu smanjiti nepažnju, impulzivnost i agresivnost školske djece te poboljšati motoričku koordinaciju i rukopis. Uz terapiju ovim lijekovima popravlja se ponašanje i društveno funkcioniranje djeteta kao i njegova pozornost.
Bihevioralna terapija odnosi se na psihoterapiju usmjerenu na poboljšanje obrazaca ponašanja u različitim okolnostima, a korisna je dopuna lijekovima. Djeci ovaj tip savjetovanja može pomoći razumjeti ADHD, kao i pružiti im mehanizme kako da se nose s vlastitim emocijama. Roditeljima također može pomoći da se bolje snađu u određenim situacijama.
