Gubitak kose jedan je od znakova starenja, ali masivno ispadanje vlasi tanke kose bez sjaja može biti i posljedica loše kvalitete boja za kosu, nepravilne njege, menopauze, ali i nedostatka esencijalnih vitamina i minerala.
Istraživanja su pokazala da je to neugodnost s kojom se susreće više od polovine žena starijih od 50 godina.
Protok vremena pogoršava stanje
Stručnjaci kažu da ‘vrijeme nije na našoj strani’ kada je u pitanju kosa. Od 15. do 30. godine života kosa je najsjajnija i najjača, objašnjava dermatologinja Mary Lupo iz New Orleansa.
“Nakon 30. godine dolazi do slabljenja i postupnog gubitka kose, a nagle promjene očekuju se u razdoblju menopauze. Estrogen je hormon koji jača kosu, tijekom menopauze razina tog hormona pada i kosa slabi”, objašnjava dr. Lupo.
Ispitivanja su dokazala da estrogen značajno utječe na rast kose, posebice na broj vlasi u anagenoj fazi (fazi rasta), na brzinu rasta i debljinu vlasi. Zbog niže razine estrogena u menopauzi žene mogu primijetiti stanjivanje i češći gubitak kose te sporiji rast, osobito na prednjoj liniji kose.
Zbog niže razine estrogena hormonska ravnoteža pomiče se u smjeru hiperandrogenizma, što utječe na povećanu proizvodnju androgena, muških spolnih hormona. Oni smanjuju folikule dlake i dodatno utječu na ispadanje kose, a istovremeno mogu ubrzati rast dlaka na neželjenim mjestima poput brade ili iznad gornje usne.
Depilacija, epilacija, a osobito laserska epilacija može učinkovito ukloniti dlake na navedenim područjima. U ovom slučaju, situaciju može popraviti i sistemna ili lokalna hormonska terapija, a učinak je ovisan o duljini terapije.
Kada ispadanje kose nije u granicama normale?
Normalno je da izgubimo 50 do 150 vlasi svakog dana, od ukupno oko 100.000 u kosi.
Dermatologinja dr. Doris Day iz Langone Healtha navodi kako ispadanje kose mnoge žene subjektivno preuveličavaju te da postoje objektivni znakovi koji ukazuju da gubitak kose nije u granicama normale.
Objektivni su pokazatelji izduženi razdjeljak i vidljivo tjeme. Neke žene jasno primjećuju da im je, na primjer, kosa tanja nego prije te im tijekom sušenja kose ispadaju pramenovi.
Androgeno opadanje kose može nastati i u djevojaka i žena, a vrlo često je posljedica neravnoteže spolnih hormona u okviru sindroma policističnih jajnika (PCOS) kojega osim pojačanog ispadanja kose obilježavaju izostanak ovulacije, neuredni menstrualni ciklusi, povećana tjelesna težina i akne. Liječenje PCOS-a provodi se timskim radom ginekologa, endokrinologa i dermatologa. Potrebno je učiniti kompletnu ginekološku, endokrinološku i dermatološku obradu.
Pojačano ispadanje kose poslije jakoga stresa ili bolesti
Problem gubitka kose obično ima i genetsku osnovu. No, do značajnog gubitka kose mogu dovesti i psihička stanja, poput velikog stresa zbog smrti u obitelji, jakog fiziološkog stresa zbog velike operacije ili brzog gubitka težine. Moguće je da se promjena neće primijetiti odmah u trenutku stresa, već da će nakon tri ili četiri mjeseca doći do pojačanog ispadanja kose.
Gubitak kose često je i posljedica poremećaja rada štitnjače ili pak anemije. Primjećuje se i kod uzimanja antidepresiva, lijekova za kontrolu hipertenzije, a problem se javlja i kod osoba s nedostatkom vitamina D i željeza.
A ‘krivac’ može biti i neprikladna frizura
Neodgovarajuće frizure, suviše agresivno bojanje i prekomjerno izbjeljivanje dovode do stanjivanja i pojačanog ispadanja kose.
“Oko 40 posto žena ima ovaj problem zbog načina na koji oblikuju kosu, s čvrstim punđama, visokim repovima i ekstenzijama za kosu”, kaže američka dermatologinja dr. Elizabeth Bahar Houshmand, specijalizirana za probleme gubitka kose.
Problem se dodatno produbljuje s procesom starenja. Sa svakom dodatnom godinom kosa se tanji, jače opada, dok je rast novih vlasi usporen. Istraživanja navode da se kosa tanji poslije 45. godine života.
Ispadanje kose zbog amalgamskih plombi
Na ispadanje kose može utjecati i ekološko onečišćenje kadmijem, talijem ili živom (amalgamske plombe), kao i mravljom kiselinom i nekim sastojcima za zaštitu drveta i pesticida. Koristeći dimaval – suptancu kelatnih svojstava koja veže i mobilizira živu iz njezinih depoa, prije svega nadbubrežne žlijezde, središnjeg živčanog sustava i masnog tkiva, potiče se njezino izlučivanje.
Istodobno se dijagnosticiraju i liječe opterećenja živom. Ispadanje kose u upornim je slučajevima kod 2/3 žena s amalgamskim plombama uspješno riješeno promjenom tih punjenja. Nakon što se izvor trovanja identificira i odstrani, liječenje se provodi vitaminskom supstitucijom. Ovisno o veličini manjka nadomještaju se selen, cink, kalcij, vitamin C, tokoferol i piridoksin.
Kako zaustaviti ispadanje kose?
U slučaju da je pojačano ispadanje kose posljedica određene bolesti, liječi se temeljna bolest, primjerice poremećaj rada štitnjače ili sindrom policističnih jajnika. Ako se potvrdi nedostatak esencijalnih vitamina i minerala, koriste se dodaci vitamina D i željeza.
Pojačano ispadanje kose također je posljedica seboroičnog dermatitisa koji uzrokuje upornu perut, svrbež i crvenilo na koži. Taj se dermatitis javlja na licu, prsima, leđima i dijelovima tijela s više žlijezda lojnica. Stručnjaci preporučuju da, ako imamo ovaj problem, kosu peremo šamponom s cink piritionom (smanjuje rast gljivica i bakterija) ili ketokonazolom. Savjet je da prilikom pranja kose snažno masirate glavu kako biste pojačali prokrvljenost, nemojte odmah ispirati kosu, dobro je da šampon ‘odstoji’ nekoliko minuta.
Stručnjaci kažu da bi osobe sklone pojačanom ispadanju kose trebale promijeniti i način na koji tretiraju kosu. Izbjegavajte čvrste punđe i repove, bojanje i ‘peglanje’ kose.
Liječenje pojačanog ispadanja kose obično se mora provoditi najmanje nekoliko mjeseci da bi se primijetio terapijski učinak. Kod androgenog ispadanja kose koristi se preparati koji sadrže ciproteron acetat, samostalno ili u kombinaciji s finasteridom, blokatorom enzima 5-alfa reduktaze koji sudjeluje u stvaranju dihidrotestosterona.
Novije metode koje se koriste kod ispadanja kose su mezoterapija i karboksiterapija, te primjena matičnih stanica. Kod različitih oblika ispadanja kose, postižu se i različiti rezultati, što znači da se ove metode ne mogu primijeniti kod svih oblika ispadanja kose. Vrijedno je spomenuti i nespecifičnu stimulaciju imunološkog sustava i psihičku stabilizaciju.
