Ovog tjedna preminula je Ana Knežević, jedna od najboljih rukometašica u povijesti Rukometnog kluba Podravka iz Koprivnice.
Rođena je 13. studenoga 1945. godine u Selinama kraj Zadra. Srednju ekonomsku školu završila je 1966. u Koprivnici, a prvi stupanj Fakulteta organizacije i informatike 1980. u Varaždinu. Od 1967. do umirovljenja (1998.) radila je u koprivničkoj Podravki.
Rukometnu karijeru započela je u Podravskoj Slatini s 15 godina u tamošnjem Partizanu, nastavila u Virovitici i Lokomotivi te u ORK Beogradu u kojem je bila od 1962. do 1965. godine te je osvojila jugoslavenske Kupove 1962. i 1963.
Najveći dio svoje karijere provela je u Podravki s kojom je senzacionalno osvojila naslove prvaka bivše države 1966. i 1967. godine.
”Za jugoslavensku je reprezentaciju nastupila 83 puta i postignula 182 zgoditka. Bila je članica ekipe koja je na svjetskim rukometnim prvenstvima 1965. u Saveznoj Republici Njemačkoj i 1971. u Nizozemskoj osvojila srebrne medalje. Dobitnica je Zlatne značke Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije 1976.”, piše Hrvatski biografski leksikon.
Na terenu je bila beskompromisan borac, snažna, s izvanredno jakim udarcem, a u obrani jedna od najagilnijih igračica. Bila je odlična prijateljica s Biserkom Tomašek, još jednom legendarnom Podravkinom rukometašicom. Biba i Ana bile su ‘strah i trepet’ za sve njihove suparnike…
– S djevojkama iz Koprivnice upoznala sam se prilikom zajedničkog nastupa u reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu. Odlučno su igrale, a sve su mlade, perspektivne. Razmišljala sam: u Beogradu su uglavnom starije igračice, a Podravka ima blistavu perspektivu. Osim toga, ponavljam ti, meni ne odgovara život u velikom gradu. Jedva sam izdržala u Beogradu. Ne volim gužvu. I onda znaš – stanovala sam u jednom kraju grada, na trening išla u drugi kraj, a škola mi je bila u trećem kraju. A ona gužva u trolejbusima… Znala sam da ću kadtad otići. Osim toga, mislila sam da ću ovdje lakše završiti ekonomsku školu. Ne mislim otići iz Koprivnice. Ne znam od kuda ljudima tolike ideje. Zamisli, trebalo je po tim pričama da odem natrag u Beograd, pa ni manje ni više nego u – Njemačku! Ujesen ću završiti školu, a onda ću se zaposliti. Ostajem u Koprivnici – rekla je Ana Knežević u razgovoru za Glas Podravine 1967. godine.
Ana Knežević sahranjena je u petak na Gradskom groblju u Slatini.
