Problem poremećaja hranjenja vrlo je kompleksan, a članovi obitelji upozoravaju na sve veće razmjere te pošasti, ali i velike teškoće u liječenju oboljelih u Hrvatskoj i nevjerojatnu činjenicu da se teške bolesnike prepušta da umru jer ih nema tko liječiti.
Riječ je u prvom redu o oboljelima od anoreksije. Za Hrvatsku ne postoje podaci o pravima razmjerima, već samo procjene da je pogođeno oko 40.000 osoba. Pogađa žensku, ali i mušku populaciju i ne bira godine, iako najčešće započinje u adolescenciji.
Anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima
Dio oboljelih zahvaćeno je teškom anoreksijom (indeks tjelesne mase ispod 15). Takve osobe u odrasloj dobi u Hrvatskoj nema tko liječiti, jer nigdje ne postoji multidisciplinaran tim koji bi liječio tu psihičku bolest koja teško oštećuje i tijelo. Njihova je smrtnost blizu deset posto, što pokazuje da anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima.
Ako i ne dođe do smrti, takve osobe ostaju sasvim disfunkcionalne, izložene depresiji, anksioznosti, psihozi, poremećaju osobnosti, neplodnosti, osteoporozi, osteopeniji, smanjenom rastu, oštećenju bubrežnih i srčanih funkcija….
Za sveobuhvatno liječenje potreban je cijeli tim specijalista od internista i nutricionista do psihijatara i ostalih stručnjaka.
Maloljetni bolesnici mogu se liječiti u Vinogradskoj bolnici, na pedijatriji, kod gastroenterologinje Orjene Žaje i nakon tjelesnog poboljšanja odlaze na psihoterapiju. U tome im već gotovo deset godine pomaže i Udruga Bea iz Zagreba.
No, važno je istaknuti da ne postoji ni bolnica ni liječnik u Hrvatskoj koji bi liječio punoljetnu pothranjenu osobu čiji je indeks mase ispod 15, ističe u razgovoru za Hinu predsjednica Udruge H(RANA) Maja Krčelić te napominje da je problem tim veći što bolesnici stariji od 18 godina nisu skloni liječenju.
Upozorava da ‘sustav (država) ne prepoznaje takve bolesnike kao značajne i ne liječi ih, te ih se pušta da umru’. Mogu se liječiti izvan zemlje, npr. u Sloveniji ili Srbiji, koje su najbliže, ali i u drugim državama, no mogu li to platiti???
Ako imaju indeks mase iznad 15 mogu se psihijatrijski liječiti i dnevnoj bolnici na Jankomiru. Gužve su ogromne, termin treba čekati, a psihijatrijski tretman može trajati godinu i pol dana i to ako je pacijent motiviran. Važno je napomenuti da internističkog tretmana – nema.
Ne postoji jasan protokol liječenja
No, punoljetne osobe s indeksom nižim od 15 nemaju mogućnost hospitalizacije ni liječenja u dnevnoj bolnici, gdje bi bili i pod internističkim nadzorom. Ne postoji ni jasan protokol kako treba te osobe liječiti. Punoljetne osobe eventualno se šalje na gastroenterologiju, gdje provode nekoliko dana ili više, ali bez pomaka na težini i vraća ih se kući. Sustav ne zna što bi s njima, osobito ako nisu motivirane za liječenje, što je najčešći slučaj.
Često se događa da oboljele, ako i dođu do bolnice, gastroenterolozi šalju psihijatrima, a psihijatri gastroenterolozima.
Gospođa Maja Krčelić ima osobno iskustvo s kćeri koja se s anoreksijom bori više od osam godina. Imala je 12,5 godina i bila je u sedmom razredu osnovne škole kada su počeli problemi s hranjenjem. U četiri mjeseca izgubila je 20 posto težine. Majka naglašava razmjere problema u kojima stradava tijelo mlade osobe, a značajno je narušeno i psihičko i zdravlje.
“Oštećenje srčanih zalistaka, bubrega, kostiju, teška osteoporoza i bolesna štitnjača”, nabraja Maja Krčelić sve posljedice anoreksije.
Situacija dramatična
Iz osobnog iskustva kaže da mnogi naši liječnici ne znaju što bi s takvim bolesnicima, neovisno o kojoj je bolnici riječ. Nemaju znanja, ali ni interesa da nešto saznaju. Situacija je zaista dramatična.
“Kao roditelj, obratite se liječniku s nadom da će pomoći vašem životno ugroženom djetetu, a on vam kaže da ne zna, ljuti se na vas što ste uopće došli s takvim djetetom, šalju vas izvan Hrvatske, šalju vas drugdje samo ne kod njih. Kako biste se vi osjećali da je to vaše dijete? Da se svaku noć budite da vidite diše li, da zanemarim sve ostale posljedice. Moja kćerka boluje od anoreksije osam godina s indeksom tjelesne mase 13”, ispričala nam je gospođa Krčelić.
Prošla je iskustvo liječenja u Dnevnoj bolnici za poremećaje hranjenja na Jankomiru i psihički je bolje, no i dalje ima organske probleme, posljedice dugotrajne pothranjenosti.
Ne postoji politička volja
Gospođa Krčelić kaže da poznaje roditelje čije su kćeri na rubu života s indeksom oko 10 koje ni u jednoj bolnici nisu htjeli primiti jer ne znaju što bi s njima.
Predlagali su liječenje izvan zemlje. Neki su se obratili i HZZO-u, spremni sudjelovati u plaćanju liječenja u inozemstvu, no odbijeni su s objašnjenjem da se taj poremećaj liječi i u Hrvatskoj u svakoj općoj bolnici.
U Hrvatskoj gastroenterolozi i internisti općenito, nisu osposobljeni za poremećaj prehrane i prebacuju problem jedni na druge, kažu u udruzi.
Apeliraju da se oformi barem jedan tim u Hrvatskoj, sastavljen od internista, nutricionista, psihijatara i ostalih specijalista koji će biti spreman prihvatiti ove bolesnike.
Takvi timovi i rezidencijalni centri postoje u svijetu (Njemačka, Engleska, Portugal, Italija, Slovenija…). No, tko može svoje dijete poslati izvan Hrvatske i plaćati liječenje po danu od 100 eura u Sloveniji, 1000 funti u Engleskoj ili 1000 eura u Portugalu, s tim da liječenje traje godinama?
Centar Bea, u suradnji s vrhunskim liječnicima iz Londona, ponudio je besplatnu edukaciju za psihijatre i medicinske sestre koji bi se educirali za liječenje punoljetnih pothranjenih osoba (s ITM manjim od 15). Edukacija je ponuđena KBC-u Zagreb i Osijek, psihijatrijskim bolnicama Vrapče i Sveti Ivan, općim bolnicama u Puli i Čakovcu. Ni jedna bolnica nije prihvatila edukaciju.
U grupi podrške udruge Hrana, koja se održava jednom tjedno, sudjeluje preko 110 članova, a svakim se danom javljaju novi s oboljelima u obitelji i to iz svih dijelova Hrvatske (Pula, Zadar, Split, Kutina, Osijek, Zagreb, Varaždin, Čakovec, Rijeka, Istra….), ali i iz Bosne i Hercegovine (Mostar).
Zato bi bilo dobro da se što hitnije u Hrvatskoj osposobi barem jedan kompletan tim (idealno bi bilo u svim većim gradovima) za pomoć oboljelima od poremećaja prehrane.
Roditelji su pisali ministru zdravstva, traže pomoć, u pitanju je život njihove djece, no ističu da je odgovor vrlo jednostavan – ne postoji politička volja i ova je bolest na margini prioriteta.
Nema ni službenih podataka o umrlima
Udruga H(RANA) osnovana je 23. listopada 2023. na 1. simpoziju o muškim poremećajima hranjenja, održanom u Zagrebu.
Predsjednica Udruge Maja Krčelić ističe da ‘djeca umiru pred očima roditelja, a nema im tko pomoći’.
No, službeni podaci o smrtnosti od anoreksije u Hrvatskoj ne postoje, jer se ne vode kao preminuli od anoreksije, već od posljedica dugotrajnog bolovanja – zastoja srca, bubrega ili niza drugih poteškoća s kojima se susreću čitav život.