Promocija knjige ‘AK galerija – desetljeće na periferiji’ održat će se u petak 24. svibnja u 19 sati u koprivničkoj AK galeriji.
Na promociji će govoriti Tanja Špoljar, voditeljica programa/kustosica AK galerije i urednica knjige, Irena Bekić, kustosica i likovna kritičarka, autorica uvodnog teksta u knjizi, Bojan Dmitrović Krištofić, kustos, kritičar, pisac, autor uvodnog teksta u knjizi te Bojan Koštić, kustos AK galerije i jedan od dizajnera knjige.
Knjiga ‘AK galerija – desetljeće na periferiji’ pregled je prvih deset (plus) godina djelovanja jedine galerije u ovome dijelu Hrvatske posvećene suvremenoj umjetnosti, kao i udruge koja trenutno okuplja 18 članova.
Atelieri Koprivnica su koprivnička udruga koja službeno od 2012. godine djeluje u zgradi broj 20 kompleksa bivše vojarne, sadašnjeg kampusa, a u lokalnim su okvirima jedinstven prostor koji spaja upravljanje umjetničkim ateljeima (radnim prostorima) i nezavisnim galerijskim prostorom – AK galerijom (čije je djelovanje pokrenuo Vlatko Vincek, a zatim preuzeo tim AK galerije: Tanja Špoljar, Bojan Koštić i Petra Travinić).
– Razmišljajući o tome treba li knjiga predstaviti probrane i reducirane tekstove i programe koji su se odvijali isključivo u AK galeriji ili da njome pokažemo sveukupnost djelovanja galerije i udruge, odlučili smo se za ovo drugo: željeli smo zabilježiti djelovanje ovog prostora točno onakvo kakvo je bilo, bez filtriranja programa, kao dokument jednog vremena i prostora i svega što se u njemu zbivalo, s ciljem arhiviranja (i naravno dijeljenja) svih programskih aktivnosti koje su se odvijale u ovom prostoru te izložbenih, teorijsko-edukativnih i rezidencijalnih projekata koji su dio glavnih programskih linija AK galerije – rekla je Tanja Špoljar.
Knjiga nudi kronološki pregled događanja, uz autorske tekstove predgovora svih izložbi, performansa, akcija, opise predavanja, radionica, događanja za koje nisu pisani autorski tekstovi kao i fotodokumentaciju koja nam je bila važna od samih početaka.
”Tekstove objavljene u knjizi velikom većinom je pisala kustosica AK galerije Tanja Špoljar, ali i gostujući povjesničari umjetnosti, kustosi, teoretičari i umjetnici koje smo željeli uključiti u stvaranje jedne priče i jednog prostora koji ima želju biti otvoren, pluralan, živ prostor razmjene, povjerenja, reagiranja, povezivanja, kritičke misli, slobode, ali i druženja i dijeljenja koju umjetnost pokreće. Knjiga obuhvaća 76 autorskih tekstova 19 autora, 1 intervju, 44 kratka opisna teksta događanja, a u AK galeriji u ovih deset godina izlagalo je i gostovalo preko 170 umjetnika te je organizirano oko 140 izložbi, performansa, akcija, prostornih intervencija te sveukupno preko 200 događanja. Tekstovi su popraćeni fotografijama 10 fotografa, a od 2015. godine većinom fotografijama Petre Travinić i Bojana Koštića”, stoji u najavnom tekstu.
Knjiga na 384 stranice nudi pregled svih događanja koji su se kroz zadnje desetljeće odvijali u ovom živom mjestu susreta suvremene umjetnosti i zajednice na periferiji.
Nakon promocije goste će zabavljati DJ Grob&Sky.
Iz uvodnog teksta Irene Bekić:
“Već letimičan pogled na popis izložbi u desetogodišnjoj povijesti AK galerije govori o njezinoj relevantnosti. Gotovo da nema značajnijeg hrvatskog umjetnika i umjetnice koji nisu ondje izlagali, a tematske preokupacije i umjetničke metode pokazuju se kao odgovor na suvremenost ili aktivan i osviješteni govor/udio u raspravi/promišljanju o tome kako živimo. (…) Ostanemo li i dalje pri koprivničkoj galeriji onda ćemo uključivost vidjeti ne samo kao stalnu programsku intenciju već i kao organizacijsko i etičko načelo, bazu za pregovaranje unutar tročlanog galerijskog tima, bliskih ali ne nužno istovjetnih senzibiliteta. Prepoznajem taj način komuniciranja koji se, sagledan u svojoj bitnosti, temelji na slušanju drugog kao strukturno i distinktivno obilježje AK galerije. Prakse prijateljstva i suradnje prožimaju kuriranje Tanje Špoljar, a oslanjanje na emocije i intuiciju konstitutivne su osi kustoske taktike tima. Ta fluidnost u pristupu koja se ostvaruje kao sklonost skretanju u nepoznata polja, pristajanje na nepouzdanost emocije i varljivost intuicije, na tuđi prijedlog, povjerenje u drukčiji izbor drugoga, uostalom – kroz otvorenost spram rastvorenog heterogenog svijeta, čini mi se važnijim, intrigantnijim i smjelijim pristupom u vođenju galerije nego što bi to bilo ocrtavanje nepokolebljivog kustoskog stejtmenta, vezivanje samo uz određeni tip umjetničke prakse.”
Iz uvodnog teksta Bojana Dmitrovića Krištofića:
“Jer, smješteni na periferiji Koprivnice, u omanjoj zgradi kraj jednog od ulaza u kompleks nekadašnje vojarne Jugoslavenske narodne armije, gdje se danas nalaze i kampus Sveučilišta Sjever i FUNK — Centar izvan centra (prostor Foruma udruga nezavisne kulture), Atelieri Koprivnica se također identificiraju s „centrom periferije“ kao jednom od svjetonazorskih odrednica koja utječe na njihov umjetnički credo. I centar i periferija se mogu nalaziti bilo gdje, bitno je shvatiti da ti pojmovi ne moraju imati a priori afirmativno ili pejorativno značenje; nego se njihove standardizirane konotacije mogu mijenjati osmišljavanjem novih i osobitih veza među tim pojmovima, što svojim sad već desetogodišnjim radom ustrajno čine ljudi Ateliera Koprivnica, ponajprije vodstvo javnog galerijskog programa, a zatim, naravno, i umjetnici-korisnici Ateliera i mnogi drugi suradnici. (…) Atelieri Koprivnica bi trebali biti sumoran prostor, adresa što je dana umjetnicima jer za njih nije preostalo ništa bolje od toga. Naravno, to ne može biti dalje od istine, jer upravo su umjetnici, njihova umjetnost, kao i umjetnost gostiju koje pozivaju da ondje izlažu i da ostvaruju umjetničke sadržaje, ono što je nepovratno preobrazilo prostor otprije lišen svrhe u energetski pozitivno najvibrantnije mjesto u Koprivnici, barem za mene, i za mnoge druge. Posve nezaobilazni razlog ne samo za dolazak u Koprivnicu, već i za bivanje u Koprivnici.”
