Čitav rujan u Petrinji je posvećen Danima sjećanja na poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve grada Petrinje u Domovinskom ratu te razaranja ovog grada u rujnu 1991. godine.
Središnja komemoracija rujanskih Dana sjećanja održana je u spomen na 16. rujna 1991. koji je u povjesnici Petrinje ostao zabilježen kao dan velikih razaranja grada i teškog ratnog zločina za koji ni danas nitko nije odgovarao.
“Šesnaesti rujna 1991. bio je ponedjeljak. Jutro je počelo maglovito i kasnije tijekom dana je bio divan, prekrasan topli dan, ali nažalost i jako ‘krvav’. U tom jednom danu je poginulo u Petrinji više branitelja i civila nego tijekom ratnih operacija na području Petrinje i naravno da će svi Petrinjci koji su ostali zatečeni u svom gradu, taj napad pamtiti dok su živi”, rekao je Darko Dumbović, predsjednik koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje.
Tog 16. rujna, oko 11.40 sati minobacačkim napadima, a potom i tenkovima i pješaštvom, iz tadašnje kasarne “Vasilj Gaćeša” krenuli su žestoki napadi tzv. JNA na grad i okolna naselja Brest i Mošćenicu.
Poslijepodne pogođen je u tvornici “Gavrilović” rezervoar u kojem se nalazilo 87 tona amonijaka. U sisačku bolnicu tog dana prevezeno je 40-ak ranjenih gardista i civila.
Strašan zločin dogodio se i na položajima oko Nove bolnice i Vile Gavrilović gdje je zarobljeno i strijeljano 17 pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde koji su pokušavali grad zadržati u hrvatskim rukama.
“U popodnevnim satima, predvečer tog 16.rujna, na Vili Gavrilović strijeljano je 17 hrvatskih branitelja, ustvari 17 ih je ubijeno, a trojica su preživjela. To su branitelji koji su bili na položajima oko Nove bolnice i oni su prilikom izvlačenja uletjeli u zasjedu gdje su zarobljeni i pobijeni na Vili. Taj datum, 16. rujna, znakovit je i po tome što se pokazalo da se Petrinja vrlo teško može braniti, uzimajući u obzir da je ovdje bila tenkovska jedinica razine korpusa u vojarni, odnosno ondašnjoj kasarni ‘Šamarica’ i to je nešto što nijedan čovjek koji to proživi ne može zaboraviti“, ispričao je Darko Dumbović.
Podsjetio je kako je Petrinja grad koji je, nakon Vukovara, najviše stradao u Domovinskom ratu. Stradavanja su se nastavila i nakon rata, u minskim poljima. Mnogi to zaboravljaju, ili uopće ne znaju.
“Na području Petrinje 598 osoba, branitelja i civila, izgubilo je svoj život. Tu je i 89 nestalih, od toga 12 branitelja i kad to sve skupa zbrojite, dobijete brojku koja je za ovako mali grad zastrašujuća. Petrinja je grad koji je poslije Vukovara najviše stradao u Domovinskom ratu, kako u smislu materijalnog razaranja tako i žrtava koje su ovdje podnesene. Nažalost, hrvatska javnost o tome vrlo malo zna ili gotovo ništa ne zna. Petrinja je u Domovinskom ratu jako krvarila”, kazao je predsjednik koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje koja je i organizirala manifestaciju Dana sjećanja.
Među njima bio je i pripadnik 2. gardijske brigade (Crne mambe) Marijan Toth koji je tom prilikom nastradao kod raketiranja mosta na nasipu rijeke Petrinjčice i tako zarobljen vodio se kao nestali do svibnja 1998. godine kada su pronađeni posmrtni ostaci prilikom iskopa jedne masovne grobnice na petrinjskom groblju.
U njegovu čast i spomen napravljen je spomenik na mjestu pogibije uz nasip rijeke Petrinjčice i od tada svake godine se obilježava godišnjica polaganjem vijenaca i svečanim mimohodom od strane HVIDRA-e Koprivnica i Udruga branitelja i obitelji stradalih u Domovinskom ratu.
Neka im je vječna slava i hvala!
