Slavimo Uskrs, najveći kršćanski blagdan u spomen na Kristovo uskrsnuće, koji simbolizira pobjedu života nad smrću. Nakon što je Krist bio razapet, Josip iz Arimateje je njegovo tijelo položio u grobnicu, a na grobnicu je položen veliki kamen. Trećeg dana, u nedjelju, nekoliko žena (Marija Magdalena, Saloma i Marija Jakovljeva) u zoru je došlo vidjeti grob, no anđeo im je rekao da razapeti Isus više nije u grobu: uskrsnuo je, baš kao što je rekao. Vijest o uskrsnuću pronijela je Marija Magdalena.
Tradicionalno, kršćani se na Veliki petak prisjećaju raspeća i Kristove smrti, dok se na Uskrs slavi njegovo uskrsnuće. Svojom smrću, prema kršćanskom vjerovanju, Isus je otkupio grijehe ljudi, a svojim uskrsnućem je raskinuo lance smrti, čime je život pobijedio smrt.
Povodom blagdana Uskrsa razgovaramo sa župnikom Župe svetog Ivana Krstitelja u Koprivničkom Ivancu vlč. Damirom Slamekom.
Poštovani vlč. Damire, novi ste župnik Župe svetog Ivana Krstitelja u Koprivničkom Ivancu. Ukratko se predstavite čitateljima portala Klikaj.hr.
Rođen sam 14. listopada 1980. godine u Čakovcu od roditelja Mije i Marije Slamek. Nakon završene osnovne škole, upisao sam Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i živio u Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Maturirao sam 1999. godine, nakon čega sam upisao Katolički bogoslovni fakultet i nastavio formaciju za svećenika. Diplomirao sam 10. veljače 2006. godine, a đakonsku službu obavljao sam u župi Pitomača od 2005. do 2006. godine. U varaždinskoj katedrali zaređen sam za svećenika 24. lipnja 2006. godine po rukama mons. Vlade Košića. Službu župnog vikara tri godine vršio sam u Župi Nedelišće, zatim sam 11 godina službovao kao župnik u međimurskoj Župi Orehovica. U podravsku Župu Novo Virje došao sam 20. kolovoza 2020. godine i ostao do 23. kolovoza 2023. godine kada dobivam premještaj u Župu svetog Ivana Krstitelja Koprivnički Ivanec.
Rođeni ste u Međimurju, a djelujete u Podravini. Kakav su dojam na vas ostavili Podravci? Je li uistinu potvrdan mit o podravskoj škrtosti? Kako ste primljeni u Koprivnički dekanat od strane vašeg svećeničkog kolektiva?
Nije istina da su Podravci škrti, nego su skrbni i štedljivi, što i nije loše. Međimurci i Podravci imaju gotovo isti mentalitet. Mi Međimurci, kao i vi Podravci, volimo raditi, ne pitamo previše za plaću, nego radimo i borimo se za bolje, prilagođavamo se životnim uvjetima. Nije dobro uređivati kuće, dvorišta, uređivati samo ono materijalno, a na dušu zaboraviti. Međimurje je materijalno bogati kraj, ali ponestaje duhovnog temelja. Ovdje me smeta što ljudi nedjeljom rade i ne poštuju Dan Gospodnji. Nedjelja je sveti i posebni dan koji nije za prodaju, rad, težačke poslove. To je dan dan posvete Bogu i obitelji. Onaj koji Boga stavlja na prvo mjesto prima puno darova i milosti.
U Koprivničkom dekanatu mi je lijepo. Braća svećenici su me lijepo primili i svi su mi dali podrški i zaželjeli puno strpljivosti i živaca, napose s predstojećom obnovom župne crkve.
Kao što ste napisali, službovali ste i još uvijek službujete u župama podravskog kraja. Demografske (ne)prilike osobito su izražene baš u tim manjim sredinama Podravine. Na koji način Crkva može pomoći pri zadržavanju mladih obitelji u rodnom kraju?
Problem nataliteta zahvaća cijelu Europu, domovinu Hrvatsku pa tako i naše selo. Sela su posebno na udaru jer mlade obitelji sele u grad. Crkva je oduvijek prenosila Isusovu riječ: “Gdje ti je blago ondje će ti biti i srce…”. Ako se ljudi zaljube u novac, idu tamo gdje ga više dobiju, a manje ga moraju dati. U gradu im je bliže bolnica, ljekarna i drugo što trebaju, no ima i ono što se ne može kupiti novcem, a to je život na selu. Mir, čisti zrak, manja prometna gužva i buka, prijateljski odnosi i pozdravi, u jednoj riječi čari seoske sredine donose laganiji i sporiji način života koji je dobar za mentalno zdravlje.
Generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech izjavio je kako sinodalni put Crkve stvara prostor za sve, nitko nije isključen iz života iste. Kakav je interes vjernika vezan uz pitanje novih/starih traženja Crkve?
Crkva je oduvijek živjela uključivost i solidarnost. Nije to ništa novo. Jedan teolog je lijepo rekao da evanđelje nitko ne može živjeti sam. Evanđelje traži zajedništvo i ljubav, a ljubav je tek onda prava kada se dijeli. Zato, da bi mi kršćani ispunili Isusov program – evanđelje, moramo se upoznati i jedni na druge gledati kao na životne suradnike, a ne kao na suparnike. Problem je u tome što se danas u Crkvi rijetko tko više prima uloge suradnika i pomoćnika, a kritizerstvo uvelike narušava sklad. Premalo je konkretnih djela i volonterskih koraka, a previše kritiziranja i kontroliranja.
Pastoral je sastavni dio života župne zajednice. Kakve aktivnosti nudi župa u kojoj djelujete?
U župi imamo zbor i trudimo se pjevati liturgijski i pučki. Osim pjevačkoga zbora, imamo biblijsku zajednicu gdje čitamo nedjeljna čitanja i meditiramo nad tim tekstovima. Božja Riječ ima snagu promijeniti ljudska srca i ponašanje zato bi vjernik trebao svaki dan pročitati odlomak evanđelja. Kroz korizmu imali smo pobožnost križnog puta. I osobno sam napisao nekoliko križnih puteva kada sam bio u bolnici. Četvrtkom imamo klanjanje pred Presvetim s litanijama. Svaki dan molimo molitvu za sveta duhovna zvanja koju su već mnogi naučili napamet. Uz sve to redovita je kateheza za one koji primaju sakramente. Ono što sam zatekao od svog prethodnika, vlč. Nikole Bukovčana, nastavio sam.
Hodimo ka Vazmenoj slavi Kristova uskrsnuća. Vjernicima pojam uskrsnuća i danas pobuđuje određena pitanja i sumnje koje je bez vjerskog konteksta teško nadići. Jesmo li kao vjernici slobodni propitivati vjerske narative?
Korizma koju smo počeli prije 40 dana stigla je svom vrhuncu, a to je Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista. Uskrsnuće je zbunilo i same apostole jer se nisu nadali da bi nakon strašne muke i smrti mogli vidjeti svoga Učitelja uskrsla i ponovno lijepog bez ožiljaka na licu ili tijelu. I danas Isus krvari i njegovo tijelo i dalje pati zbog nevjere i sumnje mnogih (ne)vjernika. Na žalost još je puno onih koji ne vjeruju u uskrsnuće. Često me pitaju kako će mrtvi uskrsnuti kada se tijelo raspadne i ostanu samo kosti u grobu. Mi (smrtnici) trebamo materiju da bi nešto izradili, trebamo drvo da bismo izradili namještaj. Bog ne treba nešto jer je sve iz ničega stvorio. To je temeljna istina naše vjere. Bog je Svemoguć! Ako ne vjerujemo u Božju Svemoć i Uskrsnuće ne znam u što onda vjerujemo.
Kristova pobjeda nad smrću hrabri nas u postojanosti. Nalazimo se u prevrtljivoj sadašnjosti punoj nesigurnosti koja zatiče i vas kao svećenika. Kako kao vjernik nadilazite sumnje koje su se javljale i kod prvih apostola, Isusovih suvremenika?
Već sam vam jednim dijelom odgovorio na ovo pitanje. Naime Kristova pobjeda nad smrću i njegovo slavno uskrsnuće treba se uvijek promatrati u odnosu na blagdan Duhova. Uskrs nas mora dovesti do Duha Svetoga. Kao što kaže Isus: “ako ne odem Duh Sveti neće doći k vama”. Tko ima Duha Božjega u sebi gleda na svijet drugim očima. Svoj život promatra drugim očima i ima snage mijenjati se. Tako su i apostoli, tek kada su primili Duha Svetoga, bili spremni svjedočiti Isusa uskrsla, bili su hrabri i neustrašivi. Tko stvarno primi Duha Svetoga u svoje srce mijenja se, ali problem je što mnogi vjernici samo kažu da vjeruju u Boga, a žive po duhu ovoga svijeta, ne žele se odvojiti od materijalnog da bi spoznali duhovno. Da bi čovjek primio duhovnu snagu i bio Božji mora iz svoga srca maknuti zemaljsko i površno. Živimo u prevrtljivoj sadašnjosti jer su prevrtljive ljudske misli, riječi i djela… Tko živi novim životom nakon Uskrsa ne boji se ničega jer zna da ni smrt niti sile ovoga svijeta ne mogu me odvojiti od dobrog Boga.
Na kraju, vaša poruka čitateljima portala Klikaj.hr.
Dragi čitatelji portala Klikaj.hr, želim da svi zajedno živimo novim životom koji nam uskrsli Krist daruje. Svaka proslava Uskrsa nova je prilika da se mijenjamo, trudimo živjeti duhovnim životom i težimo za duhovnim standardom. Svi govore kako nam životni standard raste što je istina, no duhovni standard je ostao na dječjoj, prvopričesničkoj razini. Nažalost, mnogi nisu ni u svojim obiteljima primili nikakvoga duhovnog blaga stoga i ne mogu prenijeti ono što nemaju. Dakle, proslavom i ovoga Uskrsa ispunimo se Bogom pa ćemo moći i sami prenositi kršćansku radost Isusove nebeske proslave. Sretan vam najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs!
Uskrsnu pastir dobri koji život svoj položi za svoje! Aleluja. Sretan Uskrs!
