Novi europski zakon proizvođače će motivirati da proizvode kvalitetnije i trajnije uređaje, rekla je Hini Biljana Borzan, izvjestiteljica i pregovaračica Europskog parlamenta za direktivu zahvaljujući kojoj će kupci biti bolje informirani o trajanju, popravku i održivosti uređaja.
Direktiva o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem dobila je potporu velike većine od 593 eurozastupnika u srijedu na plenarnoj sjednici u Strasbourgu. Protiv je bio 21 zastupnik, a suzdržanih 14.
“Uvriježila se praksa u kojoj ste vi kao potrošač usmjereni isključivo u jedan smjer, a to je da kupite novo”, rekla je Borzan, potpredsjednica socijaldemokrata u Europskom parlamentu, i istaknula da će se novim zakonom dokinut će se takva praksa i bolje zaštititi potrošačka prava građana koji smatraju da su uređaji prije trajali dulje nego oni proizvedeni danas.
Najviše uređaja se pokvari između druge i treće godine upotrebe, odnosno nakon isteka obveznog jamstva, pokazalo je istraživanje socijaldemokratkinje.
Borzan je naglasila da je teško dokazivo da je proizvođač namjerno ugradio kvar u uređaj, ali da je osmišljen način kako osigurati da potrošači biraju trajnije uređaje.
“Vrlo je teško dokazati, čak i ako ste vrhunski inženjer, da je neki dio stavljen u uređaj baš da ga pokvari prije vremena. Išli smo na jedan posredan način, kako motivirati proizvođače da proizvode kvalitetnije uređaje”, rekla je Borzan.
U trgovinama na prostoru EU-a će biti podsjetnik na obvezno jamstvo od dvije godine na sve uređaje, čega većina građana nije svjesna, dok će proizvođač moći istaknuti komercijalno jamstvo na samim uređajima.
“Dok to ne postane uvriježeno, ljudi će kad vide oznaku 2 na uređaju misliti da je to samo 2, a ne 4 (godine jamstva). Ili kad vide 5, da to nije 5, već zapravo 7”, rekla je Borzan.
Izvjestiteljica je rekla da će se na ovaj način motivirati proizvođače da proizvode kvalitetnije proizvode, a istovremeno demotivirati potrošače da kupuju proizvode s kraćom garancijom.
“U praksi, u trgovini kupujete nekakav uređaj i u jednom dijelu trgovine su na hrpi svi uređaji tog tipa, primjerice hladnjaci. Jedan je označen s oznakom 2, jedan s 3, jedan s 5. Onaj koji ima veću brojku je konkurentniji, a onaj koji ima manju znači da je proizvođač sam nesiguran u svoj proizvod, jamči svega možda godinu ili može čak biti nula, odnosno može biti da ne jamči ništa osim onog obveznog jamstva. Taj proizvod će biti automatski manje zamijećen među kupcima jer će svatko tražiti što veću brojku”, objašnjava Borzan, dodavši da se očekuje da će ovaj način potaknuti natjecanje među proizvođačima.
Nije zeleno sve što se predstavlja kao zeleno
Potrošači pri kupnji proizvoda sve više razmišljaju o njihovom utjecaju na okoliš. Proizvođači su toga svjesni pa ih zavaravaju uglavnom nepotkrijepljenim tvrdnjama poput ‘zeleno’, ‘prirodno’, ‘održivo’, ‘ugljično prihvatljivo’.
Zato će se zabraniti iznošenje općih tvrdnji o prihvatljivosti određenog proizvoda za okoliš u slučaju da se temelje na kompenziranju okolišnih učinaka poput kupnje ugljičnih kredita ili ako se ne može dokazati njihova učinkovitost na okoliš.
“Na tržištu imamo čitavu džunglu različitih oznaka, preko 1200 u EU-u, a svega nekih 35 posto ima osnovu zašto je stavljeno na proizvod”, rekla je eurozastupnica.
Proizvođači će i dalje moći stavljati slične oznake i tvrdnje na svoj proizvod, ali će se to pitanje početi regulirati.
“To mora biti provjereno od strane ovlaštenog tijela, ta oznaka ili tvrdnja mora imati neku osnovu. Isto tako, ako označavate da će proizvod u budućnosti imati nekakav pozitivan učinak na okoliš, morate imati plan provedbe i provjerljive ciljeve”, rekla je Borzan.
Popravak uređaja
Borzan je istaknula da je ‘cilj imati dobro informiranog potrošača koji zna što kupuje’. Potrošače će se dodatno zaštititi tako što će im proizvođači i trgovci morati osigurati informacije o mogućnostima popravka uređaja prije nego se odluče za kupnju nekog.
U direktivi se navodi da bi potrošače prije kupnje proizvoda trebalo informirati ‘o dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti rezervnih dijelova potrebnih za njegov popravak, uključujući trajanje razdoblja tijekom kojeg su dostupni rezervni dijelovi i pribor, kao i postupak njihove narudžbe, te o dostupnosti priručnika za upotrebu i popravak, kao i alata i usluga za popravak’.
Godišnje se u svijetu baci 45 milijuna tona elektroničkog otpada, od čega se samo 20 posto reciklira, ukazala je Borzan na poražavajući podatak. Popravak uređaja jedan je od načina da se takav otpad manje gomila, barem u Europi.
“Nama nije cilj uništiti radna mjesta, nego natjerati industriju da u svojim postojećim kapacitetima usmjere svoju proizvodnju na rezervne dijelove, na širenje mreže servisa kako bi približili popravak građanima”, dodala je Borzan.
Nakon što je Europski parlament dao zeleno svjetlo ovoj direktivi, još je formalno treba odobriti Vijeće EU-a. Države članice će potom imati dvije godine da je prenesu u nacionalna zakonodavstva.
