Matija Evačić iz Koprivnice, doktor medicine, po specijalizaciji je dječji kirurg. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a specijalizirao na Klinici za dječje bolesti Zagreb. Radi u koprivničkoj Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek, gdje vrši i dužnost voditelja odjela za jednodnevnu kirurgiju.
Kako kaže, oduvijek ga je privlačila medicina i nakon gimnazije nije imao dvojbe oko odabira fakulteta.
– Smatram da je to jedan od najhumanijih poziva koji traži puno odricanja, ali isto tako i bogato nagrađuje. Svaki dan se susrećemo s novim izazovima, svaki pacijent je nova priča, a zanimanje vrlo dinamično. Kirurgija kao grana medicine je uvijek bila moj prvi izbor, a kada sam radio na Hitnom bolničkom odjelu naše bolnice prvi put je raspisan natječaj za specijalizaciju iz dječje kirurgije. To me zaintrigiralo i nakon malo promišljanja prihvatio sam taj izazov te mogu reći da do danas zbog te odluke nisam požalio – ističe dr. med. Evačić.
Raditi kao liječnik, a naročito kao dječji kirurg, ispunjavajuće je, dodaje.
– Nema većeg zadovoljstva nego vidjeti kako se dijete nakon operativnog zahvata dobro oporavlja. Najveća je nagrada kada roditelji s djecom nasmijani i veseli odlaze iz ambulante. Naravno, mi liječnici nismo svemogući i nemamo božanske moći te se ponekad, uz sav naš trud i želju, tijek i ishod liječenja mogu komplicirati. Mi to osjećamo i proživljavamo zajedno s pacijentom, vjerujem da nitko od nas nije imun na to i smatram da naš posao nema radno vrijeme jer su naši pacijenti vrlo često s nama u mislima i kada napustimo radno okruženje – govori.
Zanimalo nas je i kako izgleda radni dan jednog kirurga.
– Posao kirurga ne sastoji se samo od rada u operacijskoj sali, nego i rada u ambulanti i s pacijentima na odjelu. Svaki od specijalista jedan dan radi u specijalističkoj ambulanti u koju pacijenti dolaze upućeni od obiteljskog liječnika zbog raznoraznih tegoba, a po pregledu kirurg odlučuje o daljnjoj obradi pacijenta i nastavku liječenja. Ostale dane nalazimo se u operacijskim salama i liječimo kirurški pacijente koje smo ranije naručili za operaciju ili obavljamo posao na odjelu, a sve to ovisi o dnevnom rasporedu. Naravno, kirurgija se ne bavi samo elektivnim pacijentima, odnosno onima koje smo ranije predvidjeli za operativno liječenje, već velik dio našeg posla čine pacijenti kojima je potrebna hitna pomoć i neodgodivo kirurško liječenje. Zbog toga je naš rad organiziran u dežurstva jer kirurg mora biti stalno prisutan u bolnici. Također, postoje dani kada smo pripravni, nalazimo se kod kuće, a dolazimo u bolnicu prema potrebi, kada to zahtijeva pojedini slučaj – otkriva nam koprivnički specijalist dječje kirurgije.
Koliko postoji sličnosti između operacija kod djece i odraslih, jednako toliko postoji i razlika, pojašnjava nam nadalje.
– U medicini često znamo reći kako djeca nisu mali ljudi. To se osobito odnosi na novorođenačku i dojenačku dob kada se i neki fiziološki procesi kod djece razlikuju od onih kod zrelih ljudi. Kako u dječjoj populaciji postoje pedijatrijske bolesti od kojih obolijevaju pretežno djeca, na primjer vodene kozice, šarlah i slično, tako i s kirurškog aspekta postoje stanja koja su specifična za dječju dob.
To od kompliciranijih stanja mogu biti razne malformacije koje se prepoznaju odmah ili neposredno nakon poroda i zahtijevaju hitnije kirurško liječenje, kao što je atrezija jednjaka, stanje kod kojeg je početni dio probavne cijevi zatvoren i dijete se ne može normalno hraniti, ili gastroshiza, kada trbušna stijenka nije u potpunosti zatvorena i trbušni organi se nalaze izvan trbuha.
Naravno, to su rijetki razvojni poremećaji koji zahtijevaju dugotrajnije liječenje i intenzivnu skrb te se zato i liječe u tercijarnim, specijaliziranim ustanovama – klinikama. Jednostavniji zahvati koji čine svakodnevicu i česti su kod djece su primjerice operacije nespuštenih testisa, operacije bruhova i takozvanih vodenih bruhova – hidrokela, cirkumcizije, odnosno obrezivanje spolovila, dakle, operacije koje često ne zahtijevaju noćenje u bolnici i obavljaju se kroz odjel jednodnevne kirurgije – kaže dr. med. Evačić.
Jednodnevna kirurgija spominje se kao novitet u procesu liječenja pacijenata. Možete li nam približiti o čemu se radi?
– Jednodnevna kirurgija, također poznata kao ambulantna kirurgija, dnevna kirurgija ili kirurgija bez hospitalizacije je postupak pri kome je pacijent primljen, operiran i otpušten iz bolnice istog dana bez potrebe za noćenjem u bolnici. Ovaj način kirurškog liječenja koristi se za manje složene operativne zahvate koji ne zahtijevaju duži oporavak u bolničkom okruženju. Jednodnevna kirurgija postala je izuzetno popularna zbog niza prednosti koje pruža pacijentima i zdravstvenim sustavima. Ključna prednost ove inovativne prakse je brz oporavak pacijenata koji im omogućava da se brže vrate svojem svakodnevnom životu. Osim toga, jednodnevna kirurgija smanjuje rizik od infekcija jer pacijenti provode manje vremena u bolnicama. Financijski aspekt također igra značajnu ulogu, s obzirom na to da su troškovi obično niži u usporedbi s tradicionalnim postupcima. Ova praksa također omogućuje personaliziranu skrb, prilagođenu potrebama svakog pacijenta.
Pacijenti doživljavaju manje stresa jer su izloženi minimalnom vremenu provedenom u bolnici, a istovremeno im se pruža napredna tehnologija i minimalno invazivne tehnike. Jednodnevna kirurgija osobito je pogodna za kirurške zahvate kod male djece jer njima odvojenost od roditelja i noćenje u bolnici nosi najviše stresa i najteže pada – rekao je dr. med. Evačić.
Pitamo ga i što misli o robotima u medicini. Naime, prevladava mišljenje da će doći dan kada će roboti operirati umjesto ljudi. Je li u tom smislu ljudska ruka potpuno zamjenjiva?
– Danas je razvoj tehnologije brži nego ikada, razvoj robotike, umjetne inteligencije, ‘blockchaina’ i kriptovaluta samo su neka od područja tehnologije koja se iz dana u dan ugrađuju u naše društvo i mijenjaju naš svakodnevni život. Ako zamislimo da prije 30 godina nismo imali internet, a danas svatko od nas ima pametni telefon i čitav svijet na dlanu, onda možemo samo maštati o tome kako će naš svijet izgledati za 30 godina od danas. Svijet se zaista intenzivno mijenja, a nova tehnologija ne zaobilazi ni medicinu. Danas već postoje roboti koji pomažu pri operacijama, ali ne mogu samostalno operirati. Oni su, barem danas, samo pomoćno sredstvo koje kirurgu može olakšati njegov rad. Prva operacija na daljinu već je stvar prošlosti, a ta tehnologija se dalje razvija. U Barceloni je 2019. godine učinjena prva operacija putem 5G mreže, u stvarnom vremenu, odnosno bez kašnjenja signala. Ta tehnologija omogućuje kirurgu da operira pacijenta na daljinu preko robotiziranih ruku.
Naravno, iza svega toga na kraju stoji kirurg i smatram da, bez obzira na brzi razvoj tehnologije, situaciju u kojoj robot pregleda pacijenta, odluči se za operaciju, samostalno ga operira i kasnije prati do kraja liječenja ipak nećemo doživjeti – mišljenja je dr. med. Evačić.
Stanje u hrvatskom zdravstvu uvijek je nezaobilazna tema.
– Smatram da je hrvatsko zdravstvo, usporedimo li ga sa zdravstvenim sustavima drugih, pa i gospodarski razvijenijih zemalja, na visokoj razini. Hrvatski su liječnici cijenjeni u svijetu i mislim da ne zaostajemo znanjem i radom za kolegama iz Europe i svijeta. Kod nas još uvijek prevladava ona socijalna komponenta koja je u kapitalističkom svijetu polako izgubila težinu. No, privatizacija zdravstva i kod nas uzima sve više maha, broj liječnika u državnom sektoru se smanjuje, a zdravstvena usluga postaje dostupnija onima koji si je mogu priuštiti. Najviše zabrinjava veliki egzodus zdravstvenog kadra iz Hrvatske, kako liječnika, tako i medicinskih sestara i tehničara, a s druge strane, sve manji broj mladih ljudi odlučuje se za medicinsku profesiju. Mislim da to naš zdravstveni sustav još uvijek uspješno kompenzira i vrlo dobro funkcionira, no bojim se kakvo će biti stanje za desetak godina nastavi li se takav trend – naglasio je koprivnički specijalist dječje kirurgije, koji inače dolazi iz obitelji medicinara, a mnogi ga poznaju i kao iznimno svestranog izvan bolničkog sustava.
Što kažete na onu: ‘i doktori su ljudi’, imate li vi svoj ispušni ventil?
– Naravno da su i doktori ljudi, svi smo mi od krvi i mesa, baš kao i svi ostali. Smatram da je velika razlika između liječničke profesije u odnosu na druge u tome da ipak radimo s ljudima, liječimo ljude i svaka pogrešna odluka u medicini nosi puno teže posljedice i time je odgovornost puno veća. U pitanju je ljudsko zdravlje i ljudski život, a to nema cijenu. To doprinosi i stresu koji je svakako prisutan i svatko od nas se nosi s njime na svoj način, ima neki svoj ispušni ventil. Moj je sviranje gitare, prije sam puno više nastupao i pratio neke hrvatske glazbenike poput Petra Graše, svirao sam i s Mišom Kovačem na njegovom zadnjem koncertu, dok danas više sviram ‘za dušu’ i ponekim eventima i svirkama sa svojim najbližim prijateljima. Osim toga, volim igrati nogomet, tjedno zaigram i po nekoliko puta i tu se zaista ispucam u fizičkom i psihičkom smislu. Volim igrati i šah, moj tata je veliki zaljubljenik u šah pa je to ‘nasljedna bolest’. Usto, student sam i Pravnog fakulteta u Osijeku, trenutačno na trećoj godini studija, koji je totalno drugačiji od medicine, ali ne manje zanimljiv i dinamičan, volim učiti i otkrivati nove stvari. Također, često odem s ekipom na pub kviz, ove godine smo sudjelovali i na memorijalu Mirka Miočića u Zadru. Volim i putovati, malo se maknuti iz poznate sredine i naše svakodnevice i vidjeti nešto novo i iskusiti i upoznati nova mjesta – zaključio je dr. med. Matija Evačić.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikom do zdravlja’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
