Uskrs na Malti? Zašto ne? Bilo je pitanje, ujedno i odluka. Dok sam bio na grčkom otoku Rodosu čuo sam mnogo priča o vitezovima koji su nakon pada Jeruzalema otišli na otok Rodos odakle su nakon turske opsade otišli na Maltu. I ondje i ovdje ostavili velike tragove na kulturnom i ekonomskom planu. Vrlo zanimljivo i impresivno.
U Vatikanu na ulazu u Crkvu sv. Petra piše da je treća po veličini katolička crkva na svijetu u gradu Mosta na Malti… ma to treba vidjeti! Put avionom iz Zagreba nije nam se učinio predugačkim. Iznenadila nas je vrlo niska cijena polupansiona i avionske karte, no ubrzo smo dobili pojašnjenje…
Malteška Vlada je plaćala povratni let iz Malte tako da smo platili samo kartu Zagreb – La Valetta (tako se stimulira turizam!). Slijedi slijetanje u glavni grad La Valettu. Autobusom smo se dovezli do našeg hotela „Topaz“ s 4**** u poznatom turističkom dijelu Buggibe na sjeverozapadnom dijelu Malte. Afrika je od nas južno udaljena samo 290 km, a Sicilija 93 kilometra.
BOGATA POVIJEST MALTE
Za početak kratka priča o Malti. Zapravo ne znam da li postoji ijedna država na svijetu koja je imala toliko gospodara kao Malta. A oni su često mijenjali. Ljudi su ovdje došli 4.000 godina prije Krista. Feničani ju naseljavaju blizu 800. godine prije Krista, sve dok je nije osvojio Rim, 600-tinjak godina kasnije.
Stanovnici prihvaćaju kršćanstvo posjetom apostola Pavla 60. godine poslije Krista, sve do dolaska Arapa u IX. stoljeću, koji donose svoju vjeru i kulturu. U XI. stoljeću otok osvajaju Sicilijanci i ostaju u njegovom posjedu daljnjih 400 godina. Početkom XVI. stoljeća Maltu u posjed dobivaju vitezovi Reda svetog Ivana Jeruzalemskog, za zasluge u križarskim ratovima u Svetoj zemlji. Odolijevaju turskim pokušajima zauzimanja u opsadi dugoj tri mjeseca. Neki izvori spominju brojku od gotovo 30.000 Turaka naspram 9.000 branitelja.
Bilo kako bilo, Malteški vitezovi odbijaju napad, a kao nagradu dobivaju Vallettu, glavni grad. Krajem XVIII. stoljeća stiže Napoleon, a Britanci početkom XIX. stoljeća, kada Malta i službeno postaje britanska kolonija. Britanci su ovdje vladali 150 godina. U II. svjetskom ratu Malta je dosta stradala, a nezavisnost je dobila 1964. godine. Sve vojske i svi osvajači donosili su na Maltu ono nešto svoje, što je kasnije integrirano u zanimljiv splet boja, okusa i mirisa, bez obzira da li je riječ o Rimljanima i Sicilijancima sa sjevera ili Arapima s juga. Službeni su jezici malteški i engleski. Danas ima 400.000 stanovnika, potomaka Kartažana i Feničana, izmiješanih s raznim narodima tijekom stoljeća, od kojih je 98 posto rimokatoličke vjere. Maltežani su izrazito pobožni – na Malti imaju 365 crkvi i 22 katedrale.
ATRAKTIVNI STARI AUTOBUSI
Već pri prvim kontaktima s Maltežanima doznali smo da je ovo idealno vrijeme za posjetu. Ljeti je prevruće s temperaturama višim od 40 stupnjeva, tada je neopisiva gužva, zelenilo od stalne vrućine naprosto izgori. Bez kreme za sunčanje s vrlo visokim zaštitnim faktorom nemojte ni pomisliti otići na put. Zime su blaže, a temperatura je proljetno doba prosječno 19 stupnjeva. U to smo se i sami uvjerili.
Budući da je Malta bila pod vlašću Engleza ovdje se po cestama vozi po lijevoj strani. To je bilo prvo upozorenje koje smo dobili pri ulasku na Maltu. U Buggibi uzimamo rent a car, koji je izuzetno jeftin, no koristimo i autobusni prijevoz koji je dobro organiziran i vrlo jeftin. Autobusna karta je 0,47 € na kraćim i 1,16 € na dužim relacijama. Gotovo svi autobusi polaze s velikog kružnog trga ispred ulaza u glavni grad i svuda se stiže za 20-60 minuta.
Malta je mali otok širine 40-ak kilometara. Pojedini gradski autobusi su i muzejski primjerci iz 1950. godine, oni su malteški brand. Prozori su im otvoreni, a vratiju nema. Bilo je šaljivo kad smo pri kraju boravka otišli autobusom u La Vallettu. Curila je kiša ko’ iz kabla, a asfalt je bio pun lokvi vode, posebno u uleknućima kojih ima izuzetno puno na svim cestama otoka. Uz autobus se najednom pojavilo drugo vozilo i zaletjelo se u veliki vodeni tepih, tako da su svi putnici do vratiju bili poprskani, jer vratiju nema. U autobusima se voze svi, od domaćih stanovnika do turista. Vozači su ljubazni i rado će vam reći gdje trebate izaći, pa čak i stati izvan stajališta. Kod nekih smo primijetili figurice Isusa i Marije iznad retrovizora. Ako se nađete između dviju autobusnih stanica, mahnete im, vozači će vam stati i povesti vas.
MALTEŠKA LJUBAZNOST I GOSTOPRIMSTVO
Kad bih želio izdvojiti ono najljepše na Malti onda bih istaknuo nekoliko stvari. Ponajprije je to ljubaznost i gostoljubljivost Maltežana. Zaista nešto prekrasno. Doživjeli smo to mnogo puta u proteklih osam dana. No Maltežani su nezadovoljni svojim životnim standardom nakon ulaska u Europsku Uniju. Cijene su porasle, plaće ostale iste, i vrlo se teško živi. Razgovaram s portirom i čuvarem na ulazu ostataka megalitskog hrama u Haggar Qim. Nezadovoljan je i jadikuje nad malteškim standardom. Kurs malteške funte stalno je padao u odnosu na euro, a onda kad je uveden euro, kao službeno sredstvo plaćanja, još je postalo teže. Maltežani u pravilu teško žive.
Drugi razlog zbog kojeg bih ponovno došao na Maltu je Uskrs na Malti. To je nešto nedoživljeno. Procesije. Crkve. To treba vidjeti. Sezona procesija započinje za Uskrs.
Od ružnih stvari na prvom mjestu su prometnice. Ceste na Malti su prava katastrofa, osim autocesta. Putevi su slabo obilježeni. Kad sam vraćao auto u rent a car, vlasnik me zamolio da ga odvezem u garažu u obližnjem selu. Vozeći za njim mislio sam da ću slomiti osovine na autu. Nisam mogao vjerovati da ima takvih cesta u jednom zemlji članici Europske unije. Bila je to rupa na rupi. Takve rupe vidio sam samo na Kubi.
POSJET IVANA PAVLA II
Katolička crkva umnogome je odredila i kulturu i općenito sustav vrijednosti otočana. Gotovo pola godine traju različiti festivali kojima Maltežani slave svoje svece zaštitnike, velike fešte odraz su dugogodišnje tradicije i ukorijenjenosti katoličanstva u svakodnevni život većine Maltežana. Iako je Britanska okupacija donekle promijenila sustav vrijednosti, kultura Malte i život Maltežana još se drži starih vrijednosti. Malta se kao članica Europske unije izborila da nije ozakonjen pobačaj. Nema rastave braka. Priznaje se samo crkveni brak. Naravno, stare tradicije polako odumiru, a sve masovniji turizam polako mijenja tradicionalne životne navike.
USKRS U MOSTI
Evanđelista Luka opisuje dugotrajno Pavlovo putovanje lađom u Rim… Kod Krete ih zahvati nevrijeme. Nakon silnog lutanja, koje nalikuje Odisejevom, iskrcali su se na Malti. Lutali su čak Jadranskim morem. I po ovom detalju vidi se da je Luka grčki pisac, a njegovo kozmopolitsko evanđelje ima helenističku inspiraciju. Takvo što ne bi mogao zastupati pravi Židov. Usput je Pavao imao nova viđenja, predskazivao pogibelj, ozdravljao redom od oca poglavara otoka, do običnih stanovnika Malte. Prizor iskrcavanja na obali Malte Luka opisao je još jednim čudom. Kad su se brodolomci iskrcali na obalu, Pavao naloži vatru. Toplina privuče zmiju, koja Pavla ujede za ruku. Ljudi pomisliše, očito je ovaj čovjek kriv za što ga optužuju, kad ga sudbina nakon spasa od mora kažnjava smrću. Međutim, Pavao otrese zmiju u vatru. Očevici su uzalud čekali hoće li pasti mrtav. Tada promijeniše mišljenje. Luka, htjede ovom slikom pokazati da svetima đavao ne može nauditi. Jer zmija bijaše simbol zla.
Veselimo se odlasku u glasovitu Mostu. U poslijepodnevnim satima je velika procesija. Primijetio sam nešto vrlo zanimljivo. Na ulazima u ulice piše velikim slovima Wirja. Izdaleka čitam Wirje. Šalimo se; pa mi smo u Virju. Jedva nalazimo parking u nekoj od sporednih ulica. Svi putevi u središte Moste su zatvoreni. Policija ne dozvoljava pristup autima. Očekuje se nekoliko tisuća ljudi. Iz crkve kreće povorka s kipom Isusa, a zatim velika procesija. U njoj sudjeluju mještani, i stari i mladi. Turisti. Svi namjernici. Proslavu Uskrsa doživljavaju na vrlo dostojanstven način, a to je vidljivo i na njihovim licima. Obučeni su u originalne odore, od rimskih vojnika, časnika, farizeja, židovskih velikodostojnika, apostola.
Svi sudjeluju vrlo pobožno, svečano, sve je dobro organizirano, jer procesija je zaista velika. Dan je bio topao, no kad se sunce sakrilo iza visokih zgrada, postaje hladno. Srećom imamo jakne i oblačimo ih. U procesiji su i oni Maltežani koji su si zadali pokoru zaradi svojih grijeha. Obučeni su u bijele halje s kapuljačama na glavi na kojima su samo prorezi za oči i usta, tako da im se lica uopće ne vide. Hodaju bosonogi, a oko gležnjeva nose lance koje vuku za sobom. Za ovakvu pokoru morate se davno prije predbilježiti kod župnika. Ima ih poveći broj. No kad sunce zađe i zahladi hodati bosonog s lancima po asfaltu nije nimalo ugodno.
Oko 18 sati je već zahladilo, a povorka treba proći i po nekoliko kilometara. Ne znam kako će ovi jadnici izdržati ovu hladnoću i “šetnju”. Osjećam nelagodu i vrlo sam uzbuđen radi toga. Neki od njih su procijenili da neće moći izdržati sve ovo pješačenje pa su obuli obuću, ali i dalje vuku za sobom lance. Slika ovih zakrabuljenih ljudi prati me još i danas.
Katedrala u Mosti vrlo je impresivna građevina, veličanstvena, a za vrijeme rata njemačka je bomba probila kupolu i pala u prepunu crkvu. Nije eksplodirala, pa je to za Maltežane bio Božji znak. Crkva je prepuna vjernika. I oni imaju orkestar mladih, no svirači su isključivo na gitarama. Ima ih 20-ak. Dobro sviraju i dobro su uvježbani. Katedrala je oslikana primjerima iz biblijskog života, na kojima dominiraju slike proroka i apostola. Željeli smo otići na procesiju u susjedni Zejtun no odustali smo, jer smo željeli obići sav otok.
JEDINSTVENA TORTA OD JAGODA
Obišli smo zatim grad Mdinu, jednog od najboljih primjera gradova-utvrda, mješavine arhitekture srednjeg vijeka i baroka. Ovdje smo u caffeu “Fontanella” jeli najbolju toru od jagoda. Bili smo impresionirani ovim slastičarskim umijećem. Imam velikog prijatelja na Malti, Guida de Bona, inače predsjednika Kuharskog saveza Malte (došao mi je svojevremeno na Virovsku prkačijadu i pripremio malteške prkače i slastice), no on tvrdi da je ta torta zapravo varijanta glasovite torte Pavlove. Bez obzira koja je varijanta torta je bila odlična. Godi šetnja Mdinom, posebice starim dijelom. U susjednom Rabatu obišli smo crkvu, no nismo stigli do Pavlove špilje.
Posebno je bio zanimljiv obilazak stijena Dingli visokih 300 metara, koje se strmo obrušavaju u more. Snimamo zanimljivu floru, koja je nešto posebno. Iz kamenja izrastaju razne biljčice u raznim bojama, kakve dosad nismo nigdje na putovanjima vidjeli. Nedaleko Moste je Mgarr i hramovi Hagrat, a ova „hrpa kamenja” pod zaštitom je UNESCO-a i stara je 5.600 godina.
Odlučili smo se i za jednodnevni izlet na obližnji otok Gozo. Bez problema smo došli do trajektne luke Cirkewwa, zadržali se u glavnom gradu otoka Victorija, prošetali se do Citadele, a zatim bili do mjesta Dwerja, do stijene Azura Window. O Gozu ćemo pisati kasnije na stranicama ovog portala jer je vrlo zanimljiv.
Poseban je taj malteški jezik i treba puno truda uložiti u izgovor. Moj malteški prijatelj koji stanuje u Cirkewwi Guido de Bono mi je pokušao pojasniti da se Cirkewwa zapravo čita Čirkeva a C ima točku na vrhu. A pismo je posebna priča. Slovo H ima primjerice po sredini nešto nalik na vodoravne ljestve. Mgarr ima točku za vrhu slova g. Wikipedia piše da je malteški jezik semitski jezik iz afrazijske porodice jezika. Nacionalni je jezik na Malti i jedan od službenih jezika Europske unije. Najsličniji je arapskom jeziku, i to tuniškoj verziji. No većina Maltežana govori engleski i nemate problema sa sporazumijevanjem. Budući da smo uzeli rent a car, a otok nije prevelik obišli smo kutke i zakutke i svugdje sreli i razgovarali sa simpatičnim i gostoljubivim ljudima.
U podnožju je Inland Sea, mala plaža odakle turiste voze čamcima kroz mali prolaz na otvoreno more. Na vrhu se mala crkvica posvećena sv. Agati. Nedaleko je stijena Fungus Rock poznato po tome što ovdje raste jedna posebna vrsta gljivica za koju se smatra da liječi sve bolesti. O njoj su posebnu brigu vodili malteški vitezovi, a svaki mještanin Goza koji bi se usudio gljivicu brati bio bi drastično kažnjen. Na drugom kraju je Calypso Cave, špilja za koju legenda govori da je ovdje bio zatočen Odisej. Obišli smo zatim i prastare hramove Ggantija Temples.
Ribarsko selo Marsaxlokk, poznato po živopisnoj luci tradicionalnih ribarskih brodića i još boljoj ponudi ribe i morskih specijaliteta dočekalo nas je s oblacima. Snimamo egzotične čamce koje ovdje zovu luzzu. Marsaxlokk (čitaj Maršašlok) je selo najpoznatije na Malti po ribljim specijalitetima. Ribari pripremaju mreže za sljedeći lov. Na obali je i mali sajam, no kažu da je onaj svake nedjelje najegzotičniji. Cijene ribe su vrlo pristupačne. Porcije su preobilne.
OBILAZAK LA VALLETTE
Iako smo u La Vallettu otišli prvi dan, odlučili smo da odemo i zadnji dan našeg boravka. Grad je prekrasan, no prati nas kiša. Iz živopisnih vrtova Grada vitezova – “Baracca gardens”, koji su u 17. stoljeću uređeni za relaksaciju malteških vitezova, pruža se zapanjujući pogled na najveću maltešku luku, a u samom se središtu grada nalazi jedina cvjećarna koja po vašoj narudžbi cvijeće može poslati u bilo koji dio svijeta. U luci su veliki cruzeri. Vozimo se karozzinom, kočijom za turiste koje vuku konji. Posjetili smo katedralu Sv. Ivana, u kojoj se nalazi najveće i jedno od posljednjih Caravaggiovih remek-djela “The Beheading of St. John”. Tu je i nezaobilazna Palača Velikog meštra malteških vitezova u kojoj su izloženi njihovi oklopi, a svaki teži 45,4 kg. Palača je danas sjedište predsjednika i Parlamenta Republike Malte.
Zbog svojih prirodnih i povijesnih ljepota Malta je jedno od omiljenih odredišta i za brojne svjetske redatelje. Na otoku su snimljeni filmovi “Grof Monte Cristo” i “Gladijator”, a za potrebe snimanja “Popaja” izgrađeno je i novo selo koje je danas turistička atrakcija. Popay village nas je impresioniralo, iako je puhao jak vjetar, a po moru su se valjali poveći valovi. Obišli smo ga u potpunosti i napravili brojne snimke za unuke. Popay i Oliva se stalno šeću po selu, pa ih snimili. S njima možete snimiti i film, a „spretna režiserka“ će vam za to naplatiti 10 eura za što dobijete CD od nekoliko minuta.
Iako je otok Malta mali, čini nam se da je osam dana premalo. Zadnjeg dana more je bilo uzburkano i nismo mogli na krstarenje oko otoka. Tako nismo vidjeli otočić Comina i Plavu Lagunu gdje je snimljen istoimeni film.
Hrana je u hotelu u Buggibi bila dobra. Posluživali ste se na švedskom stolu. Malteški nacionalni specijaliteti su; riblja juha aljotta, zatim zečetina kuhana u crnom vinu fenek (ne preporučujemo), te timpana – zapečeni makaroni punjeni mljevenim mesom. Ljubitelji dobre kapljice uživat će u izboru domaćih vina i malteškom pivu CISK, a posebno osvježenje u vrućim ljetnim mjesecima je kinnie – mješavina martinija i gorke naranče.
Dozrele su i prve malteške jagode kojima se osvježavamo kupujući ih od seljaka koji ih po malim štandovima prodaju diljem otoka.
Vjerojatno smo puno toga zaboravili napisati, no više o tome drugi puta. Našim čitateljima preporučujemo da svakako dožive jedan od budućih Uskrsa na Malti.
Foto: Stjepan Odobašić
